Stara ljubav zaborava nema, a u političkom životu države Bosne i Hercegovine nema starije ljubavi od koalicijskog braka između HDZ BIH i SDA.
Otkako su početkom 1990-ih svezale zastave u svoju prvu koaliciju, u kojoj je treći partner bila Srpska demokratska stranka (SDS) Radovana Karadžića, SDA i HDZ su kao višedesetljetna vlast doista postigli niz stvari za pamćenje.
POVRATAK STAROJ LJUBAVI
Prvo su razmontirali Socijalističku Republiku Bosnu i Hercegovinu, pa onda i Republiku Bosnu i Hercegovinu. Potom su rat iskoristili za profiterstvo i masovnu pljačku društvenog vlasništva, što se kroz sumnjive privatizacije nastavilo i nakon rata. Javna preduzeća su pretvorili u stranačke feude, javnu upravu su napunili poslušnim, ali ne nužno i kompetentnim kadrovima, ispraznili su BiH od stanovništva, kao i učinili sve da onemoguće prirodni prirast.
Osiromašili su narod i uništili veći dio industrije, te nadgledali retradicionalizaciju cijelog društva i poništili niz uspjeha socijalističke emancipacije. Jednostavnije rečeno, dugogodišnja vlast SDA-HDZnas je sve učinila zaostalijima i primitivnijima.
To je, između ostaloga, i zato jer su nastavili i nakon rata istu nacionalističku politiku koja je do rata i dovela, prebacivši okršaje u domenu verbalnog, čime su – ne samo oni (naravno, Milorada Dodika ni Demokratsku frontu tu ne smijemo zaboraviti) potpuno zagadili javni diskurs u društvu.
Istovremeno su u permanentnom sukobu, glumeći zaštitnike Bošnjaka odnosno Hrvata, i zajedno na vlasti; kada se pogleda unazad, jasno je da su sve pauze SDA i HDZ-a u koalicijskom odnosu bile izuđene vanjskim okolnostima, a ne vlastitom željom.
Obje stranke smatraju da su pretplaćene na vlast, da im ona prirodno pripada, te ne podnose boravak u opoziciji. Zato i jesu uvijek spremni ići međusobno u koaliciju. Na štetu svih ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini, doduše sve manje njih/nas baš zahvaljujući vlasti kakvu od 1990. predvode SDA i HDZ.BiH je 1991. imala 4,3 miliona stanovnika, sad ih prema procjenama ima oko tri miliona.
Oko pola miliona izgubila je u proteklih desetak godina, jer naročito mladi ovdje ne vide svoju budućnost. Nemaju je možda baš i zbog najdugovječniije koalicije na Balkanu, koja jasno najavljuje da sprema povratak staroj ljubavi nakon Općih izbora u jesen ove godine.
Najnoviji primjer bilo je glasanje u Parlamentu FBiH o smjeni predsjedavajućeg Zastupničkog doma Dragana Miokovića (Naša stranka), što su zajednički izglasali HDZ, SDA, Stranka za BiH i DF. Uz bitnu napomenu da je HDZ formalno dio vladajuće većine u Federaciji, zajedno s Našom strankom, dok su SDA, SBiH i DF u opoziciji. Vodeći se logikom “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”, na istoj strani su se našli pristaše Dragana Čovića i Željka Komšića, pokazavši da i oni mogu naći zajednički interes. Vlast to svakako jeste.
Naime, u sljedećem mandatu u Predsjedništvu BiH sigurno neće biti Željka Komšića, koji nakon dva uzastopna mandata mora pauzirati četiri godine do sljedeće neizbježne kandidature, a najbolje šanse za pobjedu onda ima kandidat HDZ-a s obzirom na infrastrukturu ove stranke. Time će se ukloniti glavni izvor tenzija između HDZ-a i DF-a, jer Komšićeva stranka na vlast na federalnom i državnom nivou može doći jedino ako će biti u koaliciji sa SDA, koja je, pak, ranije preko svog predsjednika i između redova već najavila mogućnost koaliranja i sa Nikšićevim SDP-om, a o čemu je Valter ranije pisao.
ČOVIĆ I IZETBEGOVIĆ DE FACTO DOGOVORILI KOALICIJU
S obzirom na toliki animozitet koji je DF pokazao prema trojki, teško će biti da nakon izbora odjednom nastane četvorka. Put do vlasti za DF zato ide jedino preko SDA, a SDA je jasna: HDZ je “fiks”.
DF će se nakon Općih izbora naći u izazovnoj situaciji, kao i svaki put kad Komšić nije u Predsjedništvu, s obzirom da im je on glavni izborni adut i nositelj većine glasova. Teško da će Slaven Kovačević moći masovnije mobilizirati za izlazak na izbore. Ako ne uđu u koaliciju sa SDA, ostaje im da četiri goodine budu opozicija na državnom i entitetskom nivou, pa opet pokušaju s Komšićem kao hrvatskim članom Predsjedništva BiH.
Ali ako se odluče za sudjelovanje u vlasti, zajedno s HDZ-om, članstvo može računati na nizu sinekura, fotelja, naknada, tendera i sl. Sve bi se, naravno, opravdalo patriotizmom i borbom za građansku državu, jer kod nas političari imaju običaj najnečasnije radnje objašnjavati najplemenitijim motivima. Tako i potencijalna koalicija starih rivala HDZ-a i DF-a.
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović nedavno je HDZ u vlasti predstavio kao politički aksiom u jednom intervjuu. Bio je vrlo jasan: ne može se formirati vlast bez HDZ-a i o tome nema smisla ni fantazirati.
“Ne pravi se vlast sa malim strankama. Vlast se pravi sa strankama koje pobjeđuju. SDA i HDZ bi bili neki fiksevi u tome svemu, vjerovatno. A onda ćemo dalje vidjeti šta i kako”, kazao je Izetbegović.
Nakon toga su Izetbegović i Čović popili zajedno kavu i time se demonstrativno pohvalili medijima. Time su, de facto, poručili da su već dogovorili postizbornu koaliciju, a detalje o podjeli resora i ostalog plijena će razbistriti kad za to dođe vrijeme. Jedno je izvjesno: ministar financija u Vladi FBiH će biti iz HDZ-a.
Izetbegović je nekoliko sedmica kasnije podvukao: “Ne kanimo zaobići pobjedničku stranku u hrvatskom korpusu. To ne treba raditi.”
Zato treba jasno reći da svaki glas za SDA predstavlja i glas za to da na vlasti bude HDZ, da svaki glas za Bakira Izetbegovića predstavlja i glas za Dragana Čovića. I obrnuto. SDA i HDZ odavno funkcioniraju po principu spojednih posuda. Ili kako se to kaže u TV prodaji: za cijenu jednog dobijete dva politička vampira koji od 1990. do danas sišu krv naroda u BiH!
RAMAZANSKA TURNEJA BAKIRA IZETBEGOVIĆA
HDZ je u međuvremenu vrlo jasno pokazao trojki da je gotovo. U Vijeću ministara Borjana Krišto je učinila sve da blokira smjenu SNSD-ovih ministara, a na federalnom nivou je HDZ- pokrenuo Miokovićevu smjenu i time, de facto, raskinuo koaliciju s trojkom. Čović, dakle, računa na to da će sljedeći mandat u vlasti nastaviti sa SDA. Trojka mu više ne treba.
Cijela stvar ujedno je i posljedice HDZ-ove nacionalističke radikalizacije u izbornoj godini, što se vidi i kroz podršku filoustaškom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu. Inače vječno odmjereni Čovićodjednom viče naokolo: “Dalje ruke od hrvatskog naroda!”, pa čak i Dodiku, koji mu se zamjerio zabranom prethodno godinama održavanog okupljanja veterana HVO-a u Derventi. HDZ želi podsjetiti svoje birače da je, rekao bi Čović, jedini pravi zaštitnik hrvatskih interesa u BiH.
U punom pogonu je i dosad uspavani Bakir Izetbegović, koji Ramazan koristi kako bi sudjelovao u što više iftara u BiH. Svaki dan se Facebooku hvali da je bio u: Zavidovićima, Mostaru, itd. SDA je dosta opozicije i već provodi terensku kampanju za izbore, te će učiniti sve da ostvari što bolji rezultat. Zato je Bakir i demantirao da će Sebija Izetbegović biti kandidatkinja stranke za Predsjedništvo BiH, kako bi se završila ta priča koja je štetila stranci.
Iako se tek treba vidjeti koje će figure povući koje poteze, SDA i HDZ imaju jasan zajednički cilj: pobijediti na jesenskim izborima i formirati (državnu, entitetsku, kantonalnu) vlast u međusobnoj koaliciji. Zato i ne treba očekivati velike sukobe između njih u nadolazećim mjesecima kampanje, jer rade prema zajedničkom cilju.
Naravno, povratak na vlast “dream teama” SDA i HDZ za Bosnu i Hercegovini i ljude koji u njoj žive predstavlja živuću noćnu moru. Više od 30 godina su te stranke među glavnim arhitektima bosanskohercegovačkog propadanja, te nema nijednog razloga za pomisliti da će odjednom poslije Općih izbora ove godine vladati ikako drugačije ili, ne daj Bože, bolje.
Bit će kao što je bilo od 1990. – njihova vlast je naša propast.
digitalnademokracija.com 