Može li se činiti zlo a da niste zli? To je zbunjujuće pitanje s kojim se uhvatila u koštac filozofkinja Hannah Arendt, kada je 1961. za The New Yorker izvještavala o suđenju za ratne zločine Adolphu Eichmannu, nacističkom operativcu odgovornom za organiziranje transporta milijuna Židova i ostalih u koncentracijske logore, radeći na konceptu nacističkog “Konačnog rješenja”.
Nastavi čitati “Na što je Hannah Arendt zapravo mislila kada je govorila o banalnosti zla?” →
Godine 1840. Edgar Allan Poe opisao je “ludu energiju” ostarjelog čovjeka koji luta ulicama Londona od sumraka do zore. Njegov nesnosni očaj mogao se privremeno ublažiti samo ako uroni u burnu gomilu gradskih stanovnika. “On odbija biti sam”, napisao je Poe. On je “ta vrsta i genij dubokog kriminala… On je čovjek iz gomile”.
Nastavi čitati “Prije nego što naučite biti s drugima, naučite biti sami” →
Piše: Hannah Arendt
Pariz, april-maj 1952.
Bila sam u Chartresu… Čovječe, kakva divota! I ovo božanstveno proljeće, i sunce koje je prodiralo kroz plave vitraže, pri čemu je njihovo plavetnilo postajalo još plavlje. Tek su mi se sada otvorile oči za arhitekturu. Dosad još nisam znala kakvo je to savršeno čudo od ljepote… Nastavi čitati “Od Pariza do Tel Aviva” →
digitalnademokracija.com