Nad gradom sviće dan pun neba koje se pravi da su mu namjere nevine i nježne. Uskoro će se zalijepiti za moje prozore, za asfalt ispred njih, za zidove i krovove, u tome nema nimalo nježnosti ni nevinosti. Žuta se vrpca zapliće u mračni čvor nad mojim riječima i rečenicama, uzalud ću ih nagovarati da se pokrenu. Vrućina ih pretvara u male malaksale gmizavce bez oslonca.
Dan je zamotan u svoju uobičajenu boju malo izgužvanu od spavanja.
Nastavi čitati “Šest najkraćih kratkih priča” →
Sredinom marta ove 2020. godine, prije nego što su zbog korona virusa zatvoreni restorani i obustavljen gradski saobraćaj, na putu do hotela Evropa prolazio sam kroz onu usku ulicu pored Muzeja književnosti. Iz čiste radoznalosti otvorio sam teška drvena vrata i ušao u dvorište. Nikoga nije bilo, napravio sam krug i osmatrao fasadu kuće. Otkad sam se vratio, prolazim kroz grad i zagledam poznata mjesta. Nastavi čitati “MALI ŽIVOTOPISI: Nezavršena partija šaha” →
Čudesno je kako neke naizgled sporedne slike iz djetinjstva ostanu s nama sve ove godine, i nadžive mnoge strašne i nemoguće stvari koje smo vidjeli i iskusili.
Ne znam točno gdje, ali stanovao je u našem naselju. Bio je nekako neobičan mladić. Visok, izrazito mršav, blijedog izduženog lica, tamnih očiju, isturenih jagodica i pravilnog nosa. Blago valovita kosa do pola čela. Ako nije bio u trenirci, nosio bi široke hlače na zvono i uvijek iste, jednostavne bijele platnene tenisice. Oko sebe je gledao kao da se nečega ustručava. Tih i povučen, a u isto vrijeme popularan jer je bio daleko najbolji nogometaš u naselju. Nastavi čitati “Nelagoda” →
digitalnademokracija.com