Oznaka: osmi mart

Piše: Matea Šimić

Ako je nekome uspjelo promaknuti, danas je Međunarodni dan žena.
Žene u Španjolskoj danas štrajkaju. Jer su svjesne u kakvom društvu žive, jer im je pun kufer i jer zahtijevaju promjene. Žene u Hrvatskoj i BiH ne štrajkaju jer im je dobro.

Danas se slavi ženski rod. Moj rodni grad Oroslavje je svojim ženama omogućio skraćeno radno vrijeme (ovima koje rade za grad barem), u Šibeniku policija dijeli ruže zatečenim ženama, zahvalnima na takvom krasnom znaku pažnje. Čestita se naveliko po društvenim mrežama: žene su ponosne jer su žene, muškarci izjavljuju koliko su im one potrebne i koliko ih cijene. Nekim će sretnicama danas partneri pomoći s kućnim poslovima. Možda čak i pričuvati djecu.

Ima samo jedan mali problem s ovom atmosferom ljubavi. Dan žena je dan borbe za ženska prava. Nije Valentinovo, ni Božić ni dan ljubitelja avokada. Borbe. Koja je davno počela, ali nikad nije završila.

Žene ne trebaju isprazne znakove pažnje jednom godišnje. Ne trebaju cvijeće ni mogućnost da odu ranije s posla ni da se odmore od uobičajenih obaveza jer je, eto, danas njihov dan. Žene ne trebaju da im njihova ‘precednica’ – koja za njih nije učinila apsolutno ništa u četiri godine mandata – poručuje da vjeruju u sebe.

Žene ne trebaju posebni tretman – ni danas ni ostatak godine. Trebaju da ih se tretira kao odrasle i jednakovrijedne. Trebaju osnovno poštovanje i zaštitu (na poslu, u društvu i kući). Pravo da odlučuju o sebi i svom životu koje im se ne pokušava konstantno oduzeti. Trebaju da se obiteljske obaveze pravedno raspodijele, da se pitanja morala prestanu stalno prelamati preko njihovih leđa i da im se prestanu nametati ideje o tome što je pravo žensko. 365 dana.