Mnogo je tinte već proliveno o tome kako bi umjetna inteligencija (UI) mogla utjecati na svjetsko gospodarstvo. Prema nedavnom izvješću agencije UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD), vrijednost globalnog tržišta umjetne inteligencije mogla bi do 2033. dosegnuti 4,8 bilijuna američkih dolara. Pobornicima UI-ja ova procjena potvrđuje da će tehnologija donijeti boljitak svim zemljama. Međutim, spomenuta organizacija donijela je drugačiji zaključak, ističući da će od rasta ovog sektora ponajprije profitirati globalni sjever. Brojne prepreke, od neadekvatne tehničke infrastrukture do manjka obrazovnih prilika, sprječavaju zemlje globalne većine u iskorištavanju prednosti revolucije koju donosi UI. Iza velike pompe krije se stvarnost u kojoj bi se taj jaz mogao dodatno produbiti. Vrijedi razmotriti na koje bi načine umjetna inteligencija mogla podijeliti svijet na privilegirane i zakinute.
Na mikro razini, primjena umjetne inteligencije u raznim industrijskim sektorima predstavlja ozbiljan problem radnicima u zemljama s niskom razinom prihoda. Preciznije, automatizacija ponavljajućih ili rutinskih zadataka mogla bi dovesti do masovnog gubitka radnih mjesta, čime bi se ozbiljno ugrozila egzistencija tisuća ljudi diljem zemalja globalne većine. Izazovi koje UI postavlja pred globalnu većinu ne staju samo na gospodarskim poremećajima. Gledajući širu sliku, mnogi alati umjetne inteligencije koji se danas koriste u javnom prostoru razvijeni su u zemljama globalnog sjevera te odražavaju potrebe i prioritete tek nekolicine odabranih korisnika. Posebno zabrinjava činjenica da su ti sustavi često trenirani na podacima prožetim predrasudama prema globalnoj većini, čime se digitaliziraju stoljetni stereotipi i klišeji. U konačnici, ne poduzmu li se konkretni koraci, procvat umjetne inteligencije mogao bi se pokazati potpunim promašajem za zemlje s ograničenim resursima.
Nastavi čitati “Može li umjetna inteligencija zaista promijeniti živote globalne većine nabolje?”
digitalnademokracija.com 