Misa za fašista: povijest koja proganja suvremenu Hrvatsku

Piše: Una Hajdari

Neprestana kiša tijekom posebno hladne zimske večeri u Zagrebu nije spriječila grupu vjernika da se okupe ispred bazilike Srca Isusova u središtu Zagreba. Već dvadeset godina ova isusovačka crkva održava misu na godišnjicu smrti Ante Pavelića, čelnika jednog od najozloglašenijih režima u Europi tijekom Drugog svjetskog rata.

Scena ispred crkve ima izrazito zavjerenički osjećaj. Dok su se muškarci i poneka žena držali zajedno, govoreći ispotiha jedni s drugima, skupina policajaca na ulici strpljivo ih je promatrala. Misa je proteklih godina privukla prosvjednike, a često je pokrivaju i lokalna medijske kuće, iako ovi ljudi kao i isusovački red predstavljaju manjinu u Hrvatskoj.

Otvoreno štovanje Ante Pavelića nije uobičajeno u suvremenom hrvatskom društvu, a upotreba simbola Nezavisne Države kažnjiva je zakonom. To međutim nije spriječilo neke od ljudi koji su sjedili u prednjim redovima u crkvi  da nose majice s prepoznatljivim slovom U, amblemom ekstremno nacionalističke ustaške organizacije koju je osnovao Pavelić, dok su neki drugi ispred crkve razmjenjivali kalendare s fotografijom Pavelića i kartom „Velike Hrvatske“.

Jedan od ljudi koji se pridružio skupini ispred crkve bio je Dražen Keleminec. Riječ je o lideru marginalne ali medijima privlačne Autohtone hrvatske stranke prava (A-HSP): konzervativne, ekstremne stranke koja je u rujnu organizirala javno spaljivanje novine poznate po istraživanju i nadziranju desničarskih pokreta u Hrvatskoj (radi se o Novostima, tjedniku Srpskog narodnog vijeća, op. prev.). Te večeri Keleminec se doimao kao kod kuće u ovoj grupi dok je oduševljeno pozdravljao mlade obožavatelje koji su mu se pridružili ispred bazilike.

Iako na misi Paveliću nije bilo visokih državnih dužnosnika, nesporno je da takvi događaji (a sličnih je bilo i u drugim hrvatskim gradovima) reflektiraju tiho prihvaćanje snažnih desničarskih tendencija prisutnih u suvremenoj Hrvatskoj.

Krvavi sukob početkom 90-ih, koji je obilježio prekid hrvatske socijalističke povijesti dvadesetog stoljeća i popratni uspon snažnih nacionalističkih osjećaja, potaknuo je ponovno štovanje likova poput Pavelića i drugih: poput Alojzija Stepinca, kardinala koji je služio kao Zagrebački nadbiskup tijekom Drugog svjetskog rata. Jugoslavenski socijalistički režim prognao je iz javnosti oba lika nakon Drugog svjetskog rata, ali 90-ih su se vratili kao simboli nacionalnog ponosa. Stepinac je, za razliku od Pavelića, javno prihvaćen od strane Katoličke crkve u Hrvatskoj koja je od Vatikana tražila njegovu kanonizaciju.

Povjesničar Dragan Markovina smatra da oni koji posjećuju ovakve mise i  slične događaje „definitivno nisu dio mainstreama u klasičnom smislu”. Dodaje pak da “problem leži u činjenici da mainstream nema nikakav problem s njima. Čak i kada reagiraju na takve događaje, to se dešava pod pritiskom: izgovari se nekoliko kurtoaznih rečenica dok se u isto vrijeme priznaje pravo da svatko organizira spomen misu za pokojnika. ”

“Ljudi koji organiziraju ove mise ne čine to bez znanja, pa čak i blagoslova, većeg dijela katoličke crkve i Crkva se nikada nije ogradila od tih grupa”, kaže Markovina. “S druge strane, više glavbolje prihvaćeni pokreti desnoga centra ove skupine i njihovo pozitivno mišljenje o NDH i Paveliću vide kao sredstvo za vlastiti opstanak na sceni, pomažući im legitimirati svoje desničarske političke vizije za budućnost.”

Hrvatskom političkom scenom dominira Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Njezin osnivač, Franjo Tuđman, bio je glavni protagonist pokreta koji je tražio nezavisnost od jugoslavenske federacije početkom 90-ih, a postao je i prvi predsjednik nezavisne Hrvatske. HDZ-ova dominacija političkom scenom rezultat je pažljivog pristupa koji je osmislio gospodin Tuđman, a koji uključuje toleriranje desničarskih skupina u dovoljnoj mjeri da bi ih se zadovoljilo i da bi se osigurali lojalni glasači, u isto vrijeme držeći ih na distanci kako se ne bi riskirao legitimnost nezavisne Hrvatske na europskoj i međunarodnoj sceni koja se uglavnom bori protiv otvorene podrške neofašističkim tendencijama.

Ova krhka ravnoteža često zna biti poremećena obljetnicama poput ove Pavelićeve ili datumima za koje se smatra da su od povijesne važnosti za hrvatski narod. Obljetnica najveće vojne kampanje tijekom rata devedesetih, operacije Oluja koja se slavi početkom kolovoza, često je služila kao kontekst za pojačanu desničarsku retoriku diljem Hrvatske. Oluja se smatrala i smatra strateškom pobjedom za u to vrijeme novu hrvatsku državu. Vojna kampanja vodila se uglavnom protiv formacija pobunjene srpske manjine u Hrvatskoj na zapadu i jugozapadu zemlje. Ta područja kasnije su vraćena Hrvatskoj. Svi potonji hrvatski ilideri i svaka stranka na vlasti nastavili su obilježavati Oluju, iako su rijetko kritizirali ratne zločine koji su se dogodili i nacionalistički dernek koji obično prati ove događaje.

Manjine u Hrvatskoj, poput srpske koja trenutačno čini oko 4.5% stanovništva, često se smatraju prijetnjom dominaciji politika koja favoriziraju hrvatsku većinu. Pavelić i ovdje služi kao “inspiracija” nacionalistima. Smatra se da je NDH u smrt poslala 80000 hrvatskih Srba, Židova, Roma, komunista i drugih državnih neprijatelja. To se dogodilo u logoru Jasenovac za koji se smatra da je bio jedan od najsmrtonosnijih i najbrutalnih logora u regiji tijekom Drugog svjetskog rata. Kao što smo rekli, novine u čijem spaljivanju je sudjelovao gospodin Keleminec izdaje Srpsko nacionalno vijeće, političko tijelo srpske manjine u Hrvatskoj. Desničari za ovu tiskovinu smatraju da širi laži na račun “hrvatskih nacionalnih interesa“ tako što kritizira desnicu i njenu netrpeljivost spram manjina. Ovakve tendencije, iako snažno ukorijenjene u prošlosti, ne pokazuju nikakav znakove popuštanja. Još jedna referenca na hrvatsku prošlost pod vladavinom Pavelića jeste upotreba pozdrava “Za dom spremni”, koji je hrvatska verzija njemačkoga “Sieg Heil“.

Još prošloga ljeta, spor oko spomen ploče koja nosi ovaj pozdrav, a koja je postavljena u blizini spomenika posvećenog koncentracijskom logoru Jasenovac prijetila je da će srušiti vladajuću koaliciju, a HDZ i ostale desničarske stranke odbile su otvoreno osuditi postojanje ove spomen ploče i njezino postavljanje na zgradu u blizini bivšeg koncetracijskog logora. Predstavnici srpskih i židovskih manjinskih zajednica odbijaju sudjelovati u službenoj komemoraciji za žrtve logora Jasenovac, navodeći da vladino toleriranje fašističke ideologije predstavlja uvredu žrtvama.

“Nema sumnje da su dominantna većina u HDZ-u, njihovi birači i njihove ideološke osnove duboko nacionalističke i revizionističke”, tvrdi Dragan Markovina koji također smatra da kad god je HDZ morao pokazati neko drugačije lice da je to učinjeno „kada su se suočavali s kritikama iz ostatka Europe ili od domaćih protivnika“. Prema njegovim riječima, politički pokreti koji bi mogli postati ozbiljni izazivači dominaciji HDZ-a i njegovom toleriranju desničarskih skupina još se nisu pojavili. Tvrdi da “u hrvatskom liberalnom mainstreamu ima vrlo malo ljudi koji su pokazali da su privrženi borbi protiv nacionalizma i revizionizma. Glavni protivnici HDZ-a na političkoj sceni oduvijek su zazirali od otvorenog suprostavljanja nacionalističkom sentimentu u Hrvatskoj zbog straha da im se spočita da nisu domoljubi. ”

(OpenDemocracy)

Foto: Google


Pratite nas na Facebooku i Twitteru

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s