From: zrtvejasenovca@gmail.com
To: uredpredsednika@yahoo.com
Poštovani gospodine predsjedniče, dragi Aleksandre,
Nastavi čitati “Welcome to Jasenovac”
Oznaka: Jasenovac
Sramota NDH
Integrirati vlastitu nacionalnu historiju, nanovo i konačno – eto najpreče zadaće koju su sebi zadali svi narodi pokojne Jugoslavije, listom: Slovenci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci. I svi to rade jednako ne znajući što s onim nepoželjnim dionicama historije, u kojima obraz voljenoga naroda baš i nije sav bio svijetao. Pa se onda odaju laganju i prefarbavanju tamnoga u svijetlo, ili tamnō jednostavno preskaču kao da ga nije ni bilo. Facit: ništa od integriranja, samo još jedno u dugom nizu sistemskih samoobmanjivanja.
Nastavi čitati “Sramota NDH”
Povratak u budućnost: ustaše izlaze iz karantene
Sadašnjost je suspendirana, budućnost neizvjesna, a prošlost, čini se, još neizvjesnija. Tako bi se otprilike mogla sažeti politika vremena u Hrvatskoj posljednjih dana. I dok su sadašnjost i budućnost taoci virusa, prošlost je, kao i uobičajeno, talac proustaške desnice. Premda je ta politička snaga u periodu karantene bila prilično prigušena, osim u slučaju podrške popu sa Sirobuje, u život ju je vratilo jučerašnje obilježavanje proboja iz konc-logora Jasenovac. Nastavi čitati “Povratak u budućnost: ustaše izlaze iz karantene”
Misa za fašista: povijest koja proganja suvremenu Hrvatsku
Piše: Una Hajdari
Neprestana kiša tijekom posebno hladne zimske večeri u Zagrebu nije spriječila grupu vjernika da se okupe ispred bazilike Srca Isusova u središtu Zagreba. Već dvadeset godina ova isusovačka crkva održava misu na godišnjicu smrti Ante Pavelića, čelnika jednog od najozloglašenijih režima u Europi tijekom Drugog svjetskog rata. Nastavi čitati “Misa za fašista: povijest koja proganja suvremenu Hrvatsku”
Osigurač za čuvanje vlasti
U javnom političkom i informativnom prostoru u Hrvatskoj vrlo često se u posljenje vrijeme upotrebljava sintagma ‘konzervativna revolucija’. Tim imenom naziva se društveni angažman ultra konzervativnih nacionalističkih organizacija i pojedinaca: nekoliko minornih političkih stranaka, nevladinih organizacija, pojedinih internetskih portala. Termin revolucija je adekvatan jer spomenuti ‘revolucionari’ žele graditi društvo kakvo ne postoji u demokratskom svijetu. To bi bilo društvo u kojem su nacionalističke i klerikalističke dogme najveće vrijednosti, kategorije čiji se sadržaji i praksa prihvaćaju onako kako ih propovijeda Katolička crkva i periferne organizacije koje je Crkva proizvela. Jedan vrlo utjecajan takav produkt Katoličke crkve je udruga ‘U ime obitelji’ koja provodi sve ideje najkonzervativnijega dijela Crkve, a takvim idejama Crkva se ne želi javno baviti.
Andrej Plenković, premijer Vlade i predsjednik HDZ-a, javno se deklarira kao političar desnoga centra; kao političar on se tako i ponaša, a kao privatna osoba on je i liberalniji od te odrednice. Poznato je da su Plenković i njegovi ministri (osim nekoliko izuzetaka) protiv svjetonazorskih ‘vrijednosti’ gore spomenutih subjekata, ali to ne pokazuju javno. Takve stavove povremeno i prihvaćaju jer im je potreban kompromis sa jakom desnom frakcijom unutar HDZ-a. Ti su kompromisi štetni za hrvatsko društvo, ali i za Plenkovićevu vladu. Opasnost je u tome sto kompromiserstvo otvara šanse političkom ekstremizmu. Ima više takvih primjera, a kao ilustracija lošeg kompromisa vrlo jasno govori slučaj ministra obrazovanja i znanosti Pave Barišića. Poznati ‘znanstvenik’ i mnogo poznatiji plagijator česta je tema u javnosti. U vezi sa temom Barišić je i neuspješni pokušaj rasprave o plagiranju na Odboru za etiku u znanosti u obrazovanju. Većina nije podržala osudu Barišićevog čina, pa je predsjednik odbora akademik Vlatko Silobrčić podnio ostavku. Podržali su ga još neki članovi i to se tijelo raspalo. Drastičniji je i opasniji sljedeći primjer. U Jasenovcu, vrlo blizu nekadašnjeg ustaškog koncentracijskog logora, veterani HOS-a otkrili su spomenik na kojem je uklesan ustaški pozdrav ”za dom spremni”. Na tom skupu održala je govor i načelnica općine Jasenovac Marija Mačković iz HDZ-a. Prošlo je više od mjesec dana od te profašističke provokacije a reakcije državnog vrha Hrvatske niti nižih nivoa nema.
Plenković ima problema i u svojoj stranci, on nema punu kontrolu u HDZ-u. Formalno Plenkovićev zamjenik Milijan Brkić, koji je u stranci marginaliziran (kao Karamarkov kadar), ima punu kontrolu nad organizacijom HDZ-a u Zagrebu; ima još takvih slučajeva. Ni koalicija HDZ-Most nije posve skladna. Most ima velike zahtjeve i često zauzima nekorektnu poziciju kao da je neka kvazi opozicija u vlastitoj vladi. Dešavaju se i slučajevi vrbovanja kadrova HDZ-a. Jedan sviježi primjer: HDZ je 01.12. smijenio uspješnog direktora komunalnog poduzeća u općini Vodice Ivicu Slavicu, a razlog je što je Slavica pristupio Mostu. Ima veliki broj nesporazuma na relaciji HDZ-Most, međutim još uvijek su to sukobi niskog intenziteta i za sada ne ugrožavaju funkcioniranje Vlade.
Poslije rigidnog nacionaliste Karamarka Plenković je dočekan kao pravo osvježenje i nova nada. Od njega se previše očekivalo, a već stižu i prva razočarenja. Plenković je počeo griješiti i tamo gdje se od njega očekivalo da bude skoro nepogrešiv, a to je oblast vanjske politike. On ima iskustvo u diplomatskoj službi i iskustvo zastupnika u EU Parlamentu, a već se desilo da je nepotrebno opteretio odnose Hrvatske i Rusije. Prilikom zvanične posjete Ukrajini davao je obećanja kao da govori u ime Europske Unije, a ne kao dužnosnik jedne male članice Unije. Plenkovićeva politika prema Bosni i Hercegovini, barem na nivou verbalnih konstrukcija, apsolutno je korektna. Praksa i tu već bilježi pogreške. Samo nekoliko dana poslije izbora za premijera zvanično je posjetio BiH. Bila je to dobra odluka. Međutim, u Sarajevo je došao potpuno nepripremljen i napravio nekoliko pogrešaka. Osnovna je pogreška što je položaj Hrvata u BiH tretirao s pomanjkanjem diplomatske opreznosti pa je bilo više negativnih nego pozitivnih reakcija na tu posjetu. Istina je da u BiH postoji problem ustavno-pravnog položaja Hrvata, ali se to pitanje mora tretirati sa dovoljno znanja i takta. Da je toga bilo ne bi se desila jedna kadrovska smutnja, već poznata kao slučaj Željana Zovko. Gospođa Zovko, ambasadorica BiH u Rimu, na izborima za Europski parlament u Hrvatskoj bila je na listi Domoljubne koalicije i nije izabrana. Kada je zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier izabran za ministra vanjksih poslova Hrvatske Željana Zovko poslana je u Europski parlament kao njegova zamjena. Takva kadrovska vratolomija nezabilježena je u parlamentarnoj praksi.
Većina onih koji promišljaju i komentiraju politička i društvena zbivanja mišljenja su da bi Plenković mogao dugo vladati Hrvatskom. Kompromisi i kompromiserstvo ne doprinose ni demokratskom ni ekonomskom napretku, ali su provjereni osigurač za čuvanje vlasti. Malo je vremena trebalo Plenkoviću da demonstrira spremnost i potrebne ‘kompetencije’ za kojekakve kompromise. Naruku HDZ-u i Plenkoviću dobro je došlo SDP-ovo traženje novih političkih sadržaja i identiteta. Teško da Davor Bernardić na čelu SDP-a može biti generator takvih promjena. To bi mogao biti dobitak za Plenkovićevu vladu, ali nije dobro za Hrvatsku. Vlast bez dobro organizirane opozicije isto je kao bilo koji rad bez kontrolnih mjera.
Zlatko Bosnić
Pratite nas: 
Lekcije za budućnost: kriza vlasti i društvena kriza u Hrvatskoj
Aktualna vlast u Hrvatskoj bit ce upamćena kao neosporni rekorder. Nažalost, ti rekordi se ne mjere uspjesima nego uvjerljivim minusima. Za samo tri mjeseca učinili su štetu hrvatskom društvu i državi koju je nemoguće popraviti za mnogo više vremena od ta tri mjeseca. Zadnjih nekoliko godina narasle su ideološke podjele pa hrvatsko društvo funkcionira kao podijeljeno tijelo. Ta situacija nelogična je i teško objašnjiva, tim više što se kulturna i civilizacijska dostignuća Hrvatske mogu svrstati u srednjo-europski i mediteranski kontekst jer tamo i pripadaju. A kako onda nazvati ovo što se sada dešava u Hrvatskoj? Dešava se vrlo vidljiva nacionalizacija, fašizacija i klerikalizacija društva. Slične regresije počele su za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji. Hrvatska je tada bezočno i kukavički napadnuta od moćne JNA. Razarani su gradovi i sela, stanovništvo ubijano i protjerivano. Ratna stradanja, neosjetljivost i nepravda međunarodnih politika spram nečijih stradanja u pravilu proizvode revanšizme. To se desilo i u Hrvatskoj. Vlast predsjednika Franje Tuđmana podržavala je narastanje i fetišizaciju novonastale države. Međutim, Tuđman je znao da to može nositi i opasnosti, te autoritarnom vlašću i vlastitom karizmom nije dopustio da nacionalistički revanšizam ode predaleko.
Nakon 2000. godine hrvatsko društvo postupno se oslobađa štetnih zabluda i sve su rijeđi pregrijani nacionalistički tonovi. U četiri sljedeća izborna mandata, dva HDZ-ova i dva SDP-ova, vlast je pozitivnim činjenjem obeshrabrila ekstremizme i društvo se kretalo normalnim ritmom građanskoga života. Demokratska posrnuća pojavljuju se ponovo dolaskom Tomislava Karamarka na čelo HDZ-a prije četiri godine. Karamarko je netalentirani političar, slabo obrazovani i prosječan špijun, on je čovjek koji vjeruje da je država samo represivni aparat, druge državne funkcije ne razumije pa ih zato i ne cijeni. Novi predsjednik Stranku je organizirao po strogim kriterijima centralističkog upravljanja. Politički program HDZ-a ideologiziran je i oslonjen na kategorije ekstremnog nacionalizma i ultradesničarske netolerancije. Tako spolna i rodna diskriminacija biva tolerirana, a sve vrste manjinskih prava postaju upitne. Apsurd je da i ovakav HDZ ima punu podršku većine katoličkih biskupa, vjerskih medija i emisija. Zahvaljujući toj podršci i neuspješnoj SDP-ovoj vladi HDZ je relativni pobjednik izbora iz novembra 2015.
Vrlo tijesna izborna pobjeda diktirala je formiranje koalicijske vlade. Koalicijski partner HDZ-a MOST neobična je politička pojava (nije politička stranka, nego savez neovisnih izbornih lista). Imao je MOST i neke čudne zahtjeve, npr da predsjednik Vlade bude nestranačka ličnost. Morao je HDZ udovoljiti njihovom zahtjevu, jer bez glasova MOST-a nije bilo moguće formirati vladu. Tako je premijer postao Tihomir Orešković, državljanin Kanade rođen u Hrvatskoj koji uopće nije sudjelovao na izborima i nema nikakav izborni legitimitet. Zbog neobičnog načina izbora premijera Vlada također funkcionira neuobičajeno. Umjesto da je premijer najutjecajniji i najodgovorniji, osim njega postoje još dvije moćne adrese: Karamarko i šef MOST-a Božo Petrov. Tako umjesto premijera postoje tri kvazi-premijera pa u takvoj konstelaciji Vlada ne funkcionira kao tim, nego je to labava unija tri tima. U takvom formatu Vlada neće moći ispunjavati svoje obaveze, a vjerojatno neće ni dugo trajati.
Hrvatska javnost u početku je začuđeno šutjela, a kasnije je uslijedila bujica pitanja. O slabim rezultatima i o načinu rada Vlade i Parlamenta počela su prvo argumentirana i dobronamjerna propitivanja, ali su ubrzo počela i ona suprotnog predznaka. Sve vrste medija puni su komentara. Govore pravni i ekonomski eksperti, biznismeni, novinari, umjetnici, sindikalni aktivisti. U manjini su oni koji imaju razumijevanja za ovakvu vladu, čak i među HDZ-ovim pristašama. Napisano je i objavljeno stotine i stotine rasprava i registara neuređenih ili pogrešno urađenih vladinih obaveza. Samo površan pregled svega rečenoga zahtijevao bi veliki i ozbiljan posao. Kao ilustraciju predhodno rečenog, dovoljno je spomenuti i zainteresirane uputiti na kvalitetnu i intelgentnu inventuru Jurice Pavičića, uglednog intelektualca, novinara i književnika. Brojnim tekstovima i izjavama akcentira se vladino nečinjenje, nekompetentno tretiranje važnih pitanja, sporost i neodlučnost. Ove odrednice odnose se na sve oblasti društvenog života: na ekonomiju, infrastrukturu, kulturu, unutrašnju i vanjsku politiku.
Prve oštre kritike, čak i prosvjedi građana i umjetničkih udruga, desile su se zbog imenovanja Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture. Hasanbegović je Karamarkov prijatelj i to mu je bila ulaznica za ministarsku poziciju. Njegove izjave i autorski tekstovi relativiziraju antifašističke tradicije i vrijednosti iz Drugog svjetskog rata i poslije njega. Hasanbegović je ujedno nostalgičan spram zločinačko-marionetske Pavelićeve Nezavisne države Hrvatske (NDH). Saznanja o ovakvoj političkoj orijentaciji ministra kulture i njegove aktualne izjave, te izjave i postupci drugih političara vladajuće koalicije, isprovocirali su veliki politički i međunacionalni skandal. Državna komemoracija i odavanje počasti žrtvama zloglasnog ustaškog logora Jasenovac održava se svake godine u aprilu mjesecu. Zvanična državna komemoracija ove godine će se održati 22. aprila. Savez židovskih općina Hrvatske, Srpsko narodno vijeće i Savez antifašista Hrvatske odbijaju prisustvo tom činu. Židovske općine svoju komemoraciju održali su 13. aprila, a Srpsko narodno vijeće će komemorirati 22. aprila, samo u različitom terminu od zvanične državne komemoracije. Komemoracija Saveza antifašista Hrvatske održat će se 24. aprila. Na komemoraciji Saveza židovskih općina Hrvatske 13. aprila osim organizatora prisustvovao je i veliki broj uglednih građana Zagreba i Hrvatske te ambasadori SAD i EU, što je znakovita poruka vladinoj politici.
Potpuni poraz nacionalističke politike Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović, predsjednice Hrvatske, počinje se dešavati 12. aprila. Toga dana su u odvojenim izjavama predsjednica Grabar-Kitarović i premijer Orešković govorili apsolutno drugačijim političkim jezikom od onoga kojeg inače koriste. Morali su snažno progovoriti protiv režima Pavelićeve NDH i priznati strašne ustaške zločine, što do tada nikada nisu činili. Poslje njih učinit će isto i Tomislav Karamarko. Nikako to nije slučajno, jer je 12. aprila u Zagrebu u službenom posjetu boravio Nicholas Dean, specijalni izaslanik Vlade SAD za pitanje Holokausta i sastao se s predsjednicom i premijerom. Brzo će se pokazati hoće li hrvatski visoki dužnosnici ostati na tim pozicijama ili je to bilo samo jednokratno savijanje kičme pod teretom pritiska politike SAD-a.
Zapletena i mučna politička situacija u Hrvatskoj osim depresivnih učinaka na hrvatsko društvo ima i loše vanjsko-političke odjeke. Šteta i neinteligentan pokušaj blokade Srbije na putu ka EU ima naročito negativne odjeke u državama bivše Jugoslavije. Taj postupak osuđen je i u nekoliko zemalja EU pa neke od tih reakcija prenose i mediji u RH i BiH. Često je citirana oštra kritika predsjednika odbora za EU njemačkog Bundestaga Gunthera Krichbauma (CDU) koji kritizira blokadu otvaranja poglavlja o pravosuđu Srbije. Isti dan predsjednik Parlamenta Hrvatske Željko Reiner potpuno relativizira kritiku gospodina Krichbauma i kaže da mediji tome daju nepotrebno veliku pažnju. Istoj kritici pridružio se Josip Juratović (SPD), zastupnik u Bundestagu i član vanjsko-političkog odbora. Juratović (porijeklom Hrvat) kaže da je Hrvatska iznevjerila očekivanja EU.
Vrlo je štetan i gaf koji Hrvatska čini u odnosu na kandidaturu bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić na mjesto generalnog sekretara UN-a. Bivša vlada dala je podršku gospođi Pusić, sadašnja vlada ili je ne podržava ili je potpuno indolentna prema toj činjenici. A sama kandidatura, bez obzira na konačan ishod, mogla bi se iskoristiti za promociju Hrvatske. Veliki korak nazad nova hrvatska vlada učinila je i ograničavanjem slobode medija. Već su vidljivi i rezultati; zabrana pojedinih emisija na javnoj tv i prestanak finansiranja nekoliko neprofitnih medija zato što se ministru kulture ne sviđaju njihovi sadržaji. Ta je pojava toliko očita da su se njome počeli baviti i akreditirani diplomatski predstavnici u Zagrebu. Austrijski ambasador Andreas Wiedenhoff na Twiteru je 14. aprila objavio da je održan zanimljiv sastanak o slobodi medija na kojem su prisustvovali ambasadori SAD, Norveške, Njemačke, Velike Britanije i Austrije. Isti dan je hrvatska predsjednica reagirala na tu izjavu. ‘’Veleposlanici se ne mogu i ne smiju miješati u unutrašnje stvari zemlje primateljice ‘’, izjavila je Grabar-Kitarović, ali nije se dotakla teme o kojoj su ambasadori raspravljali.
Hrvatska je na krivom putu. Njezina vlast upustila se u štetnu ideologizaciju društva vjerovatno i zbog toga što je nesposobna za rješavanje znatno težih pitanja. Unutarkoalicijski nesporazumi i sukobi, brojni nacionalistički i šovinistički ispadi za koje niko ne odgovara čine Hrvatskoj štetu i u društvu proizvode nervozu. Zbog toga će padati i međunarodni rejting Hrvatske. Nestabilna vlada i podijeljeno društvo zaustavljaju svaki napredak. Kriza vlasti i društvena kriza u Hrvatskoj ima destimulativan utjecaj i na Bosnu i Hercegovinu jer se od Hrvatske očekivala podrška i pomoć za priključivanje BiH međunarodnim asocijacijama. Hrvatska neće brzo riješiti svoje unutrašnje nesporazume, ali će zbog štete koja joj se time dešava naučiti lekciju koja će joj u budućnosti koristiti.
DD
Foto: Wikipedia
digitalnademokracija.com 