Pojedini medijski izvještaji tvrde da konzumiranje hrane navečer dovodi do povećanja tjelesne težine. Drugi pak tvrde da takvo što nema utjecaja. Tko je onda u pravu?

Kao prvo, važno je zapamtiti da se povećanje tjelesne težine javlja tek ako dođe do promjene u omjeru unesenih u odnosu na potrošene kalorije. Kalorija je kalorija, ali postoje uvjeti u kojima odabir hrane može utjecati na tendenciju povećanja ili gubitka tjelesne težine. Na primjer, poznato je da razne vrste hrane imaju drugačiji učinak na osjećaj sitosti, što može utjecati na vaš izbor hrane tijekom dana i na kraju utječe na vaš sveukupni unos kalorija.

Ako se osjećate siti manje je vjerojatno da ćete užinati tijekom dana. Pokazalo se da obroci koji sadrže visoki postotak bjelančevina smanjuju želju za hranom i pomažu smanjiti užinu. Obrok s puno bjelančevina započinje proces lučenja dopamina, neurotransmitera koji stimulira osjećaj ‘nagrade‘. To je važan dio procesa prehrane jer pomaže regulirati količinu hrane koju unosite. Također, vrijeme konzumiranja obroka može utjecati na vašu želju i motiviranost da budete fizički aktivni. Ako npr. pojedete veliku večeru možda ćete se osjećati teški i manje motivirani da budete aktivni, tako da su šanse za sagorijevanje kalorija smanjene.

Prehrana kasno navečer povezana je s povećanjem težine i pretilošću, dok istraživanja pokazuju da konzumiranje doručka smanjuje rizik od pretilosti . To podupire teoriju da je glavni dnevni obrok bolje pojesti ranije nego kasnije. Međutim, to ne važi za sve vrste doručka. U jednoj studiji, ljudi koji su jeli meso ili jaja za doručak (ili oboje) imali su znatno veću vjerojatnost da imaju veći indeks tjelesne mase od ljudi koji su jeli žitarice ili kruh. Očigledno, svi doručci nisu isti.

U različitim kulturama naći ćemo i različite metode prehrane. U Španjolskoj se veliki obrok jede u društvu, nakon čega slijedi poslijepodnevna siesta i večernji tapas (male porcije razne hrane). Istraživanje Sveučilišta Murcia u Španjolskoj pokazuju da žene s prekomjernom tjelesnom težinom koje su konzumirale veću količinu hrane za vrijeme ručka mogu izgubiti više kilograma od onih koje su konzumirale veći obrok navečer, što pokazuje da promjene u vremenu konzumiranja obroka mogu utjecati na pretilost ili uspjeh terapije za gubitak težine.

Što onda čini doručak? Je li to kava dok ste pokretu ili obilan doručak za stolom? Treba li ga uopće preskočiti? Ako obično ne doručkujete, samim tim što ćete ga početi jesti ne garantira vam spontano mršavljenje. Istraživanja odraslih pretilih osoba pokazuju da se neki ljudi čak i udebljaju kada počnu doručkovati. Potrebno nam je više istraživanja kako bismo razumjeli da li određena vrsta doručka (npr. s visokim udjelom vlakna ili bjelančevina) može poboljšati kontroliranje tjelesne težine, te da bi razumjeli mehanizme koji bi to mogli na najbolji način pospješiti.

Zasada, ideja da je konzumiranje doručka povezano s nižim rizikom od pretilosti (dok prehrana kasno navečer postiže suprotne efekte) nije konačna zato što dokazi iz opservacijskih studija ne mogu povezati uzrok i učinak. Dakle, za one koji doručkuju moguće je da se rezultati mogu objasniti drugim faktorima, poput fizičke aktivnosti ili pušenja. Treba nam više dokaza prije nego što mognemo dokazati ili opovrgnuti ideju da je vrijeme konzumiranja hrane važno za tjelesnu težinu i zdravlje.

„Ševa ili sova“?

Kako onda odlučiti u koje vrijeme jesti? Zapravo, istina je da jedna preporuka ne bi vrijedila za sve ljude. Neki možda bolje mogu kontrolirati tjelesnu težinu uz pomoć velikoga doručka a drugi s velikim večernjim obrokom. Vi sami trebate ocijeniti svoju ‘biološku pristranost’.

Jeste li „sova“ ili „ševa“? Ako znate kada se češće osjećate budno i energično, tj. ako znate svoj ‘kronotip’, to vam može pomoći pri planiranju ishrane, rada i spavanja. Postoje online kvizovi koje će vam pomoći da uvidite jeste li ranoranioc ili noćna sova.

Što bolje razumijevamo vezu između doba dana i metabolizma bit ćemo u stanju dati točnije prehrambene savjete pojedincu, ne samo u vezi s nutritivnom dimenzijom već i na vrijeme prehrane. Ali prvo nam treba više krono-nutritivnih istraživanja (vrijeme prehrane povezano s cirkadijalnim ritmom) da bismo popunili neke od rupa u našem znanju.

Alex Johnstone i Peter Morgan, The Conversation