Upotreba ‘unutarnje desnice’ u Hrvatskoj i Grčkoj

Piše: Vassilis Petsinis

Hrvatskom i Grčkom vladaju nominalno konzervativne stranke desnog centra. U Hrvatskoj je to Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), a u Grčkoj Nova demokracija (ND). Čelnici dviju stranaka, premijeri Andrej Plenković i Kyriakos Mitsotakis, pomjerili su politiku svojih stranka prema centru. To je u skladu s programskom predanošću procesu europskih integracija i prihvaćanju humanijih stavova o važnim pitanjima poput migrantske krize.

Međutim, i HDZ i ND imaju svoje ‘desne frakcije’. Za te frakcije karakterističan je konzervativniji pogled na određena politička pitanja: manjinska pitanja, prava LGBTQI populacije, prava na pobačaj i druge rodne teme, odnose klera i države, upravljanje migracijskom krizom te uvođenje i primjena strožih zakona o redu i miru, zajedno s povremenim iskazivanjem mekih euroskeptičnih stajališta.

Ovdje ćemo pozornost usmjeriti na dinamiku i dugoročne posljedice postojanja ovih desnih frakcija. Da li bi one mogle potaknuti pomak obje navedene stranke udesno? Ili su njihove funkcije ograničene na odobrovoljavanje ciljnih skupina koje nisu u potpunosti obuhvaćene službenim stranačkim narativima?

Unutarnja desnica i prava manjina

Provedba zakona o pravima manjina u Hrvatskoj bila je prilično kontroverzna, naročito u pogledu javne uporabe ćirilice. To je posebno bio slučaj u Vukovaru, najvažnijem toponimu Domovinskog rata u Hrvatskoj i simbolu otpora Jugoslavenskoj narodnoj armiji tijekom sukoba 1991. Tom prilikom, mobilizacija HDZ-ove desne frakcije značila je koordinaciju između lokalnih stranačkih podružnica (npr. gradonačelnika Vukovara Ivana Penave) i izvan-parlamentarnih aktera poput Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca domovinskog rata.

Taj angažman kulminirao je nizom masovnih prosvjeda protiv javne uporabe ćirilice (2013-2016). Na političkoj makro razini, HDZ-ova desna frakcija i udruga civilnog društva Narod odlučuje vodili su 2018. kampanju za referendum o izmjeni Ustava (članak 72.) i smanjenju broja predstavnika nacionalnih manjina u Saboru na šest. Taj se pokušaj odvijao paralelno s nedavnim tvrdnjama o povijesnom revizionizmu glede ustaša i Drugog svjetskog rata među pojedinim članovima HDZ-ove desne frakcije.

U Grčkoj, Panhelenski socijalistički pokret (PASOK) i Koalicija radikalne ljevice SYRIZA ‘tradicionalno’ dobivaju veliku većinu glasova službeno priznate muslimanske manjine Trakije (na sjeveroistoku zemlje). Međutim, u zadnjih par desetljeća ND se uspješno umrežio unutar manjinskih populacija i privukao nekoliko zastupnika u stranku. Osim toga, iako su određeni pripadnici desne frakcije ND-a (uključujući ministra za razvoj Adonisa Georgiadisa) u prošlosti optuživani da su imali antisemitska i etnonacionalistička stajališta, takvih izjava nije bilo u posljednje vrijeme. Ovo ukazuje da, za razliku od HDZ-a, manjinska pitanja nisu u središtu političkog angažmana ND-ove desne frakcije. To je vjerojatno rezultat čvršćeg ugrađivanja i opsežnije razrade manjinskih prava u ustavni okvir Hrvatske.

Unutarnja desnica i rodne teme

Da bismo shvatili šire implikacije protivljenja LGBTQI pravima u Hrvatskoj trebalo bi uzeti u obzir pakt između hrvatskih vjerskih vlasti i političkog establišmenta, onako kako je predviđen u Vatikanskim ugovorima. Unutar ovog poluformalnog aranžmana HDZ je dao suglasnost na ustavni referendum o zabrani istospolnih brakova (1.12.2013.) i podržao protivljenje Crkve seksualnom odgoju. U novije vrijeme, desna frakcija stranke preusmjerila je fokus na određene smjernice Istanbulske konvencije (npr. građansko partnerstvo za istospolne parove) i mobilizirala svoje ciljne skupine diljem zemlje u suradnji s udrugama Katoličke crkve. Nadalje, HDZ-ova desna frakcija protivi se svim prijedlozima za liberalizaciju zakonodavstva o pobačaju i nastoji internacionalizirati svoju kampanju jačanjem veza s konzervativnim istraživačkim centrima sa sjedištem u inozemstvu (uglavnom u Poljskoj).

Unatoč nepostojanju strukturiranog okvira usporedivog s Vatikanskim ugovorom, Grčka pravoslavna crkva uspjela je sačuvati partnerski odnos s državom. Desna frakcija ND-a inzistira na održavanju ovog partnerstva netaknutim, dok je glasanje u parlamentu o novom zakonskom okviru kojim su istospolni parovi službeno priznati kao pravni subjekti (prosinac 2015.) dovelo do unutarstranačkog razdora između liberalne i konzervativne frakcije.

Unatoč tome, ministar prometa Kostas Karamanlis naredio je 13.1. ove godine uklanjanje reklamnih panoa protiv pobačaja koji su se pojavili u atenskom metrou.  Panoi su nosili poruke protivljenja  “apsolutno zajamčenom i neospornom pravu žena”. U tom svjetlu, iako desna frakcija ND-a prihvaća ili odobrava neke prerogative Crkve u temama povezanim s rodom, čini se da je Vatikanski ugovor omogućio učinkovitiju suradnju između HDZ-ove desne frakcije i Crkve, kao i izglede za međunarodno angažiranje.

Unutarnja desnica i migrantska kriza

Od jeseni 2015. HDZ dovodi u pitanje dugoročnu održivost kvota EU za izbjeglice. Empirijskim istraživanjima utvrđeno je da većina članova stranke drži da imigracijska politika mora ostati pod vlašću suverenih država (najveći postotak među glavnim hrvatskim strankama). Međutim, hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković suzdržao se od pribjegavanja argumentaciji različitih kultura u vezi sa smještajem izbjeglica na hrvatskom teritoriju, ali koncentrirao se na ograničenu infrastrukturu. U svemu tome ne treba zanemariti navode o zlostavljanju izbjeglica i drugih migranata na hrvatsko-bosanskohercegovačkoj granici. Ipak, za razliku od poljskih ili mađarskih presedana, čini se da niti jedan segment unutar HDZ-a ne vidi puno koristi od političke uporabe skepticizma stranke spram izbjegličkih kvota u EU. U tom kontekstu treba uzeti u obzir i činjenicu da većina izbjeglica Hrvatsku smatra tranzitnom zemljom. Stoga su stranke radikalne desnice (npr. Hrvatska stranka prava) najaktivnije u mobilizacijskim kampanjama tijekom migracijske krize.

U Grčkoj, premijer Mitsotakis nastoji uskladiti se sa stajalištima najvažnijih država članica EU (Njemačka i Francuska) o „fleksibilnijem“ upravljanju migracijskom krizom. Grčki premijer često je kritizirao Viktora Orbána i Mattea Salvinija zbog njihovih čvrstih stavova o ovom pitanju. Unatoč tome, Adonis Georgiadis i ostali predstavnici desne frakcije ND-a izbjeglice i druge migrante obično nazivaju “ilegalnim imigrantima” i razrađuju prijedloge za “odvraćanje” dodatnih valova pridošlica na teritorij Grčke. Uzimajući u obzir veću geografsku blizinu Grčke sa zemljama podrijetla izbjeglica, kao i njihovu gušću koncentraciju u Grčkoj, postaje jasno zašto se migracijska kriza pojavljuje kao pitanje od najvećeg značaja za desnu frakciju vladajuće stranke.

Ovome se može dodati i to da najnovija zbivanja u krajnje desnim strankama (kaos u Zlatnoj zori i slabost Grčkog rješenja) pružaju dodatnu mogućnost za učinkovitije iskorištavanje migracijske krize od strane ND-ove desne frakcije.

Unutanja desnica i red i zakon

Slično kao i mnoge druge konzervativne stranke desnog centra diljem Europe, programska načela HDZ-a podržavaju red i zakon i jamčenje sigurnosti hrvatskih građana. Međutim, dok se HDZ prvenstveno koncentrira na više ‘standardnih’ područja kaznenog zakona (npr. trgovina drogom, trgovina ljudima, djela fizičkog nasilja, nogometno huliganstvo itd.), od parlamentarnih izbora u rujnu 2019. slučaj ND-a postao je više idiosinkrazijski i vezan uz kontekst. Vladajuća stranka fokusirala je svoj angažman na određene četvrti unutar centra Atene – naročito na susjedstvo Exarchia. Ovo je alternativno središte grčke prijestolnice i dom mreže anarhističkih kolektiva još od 1980-ih (njihovi pandani u Zagrebu ili drugim gradovima u Hrvatskoj mnogo su manje aktivni). Kao dio vladinog poziva na “povratak normalnosti”, ministar za javni red Michalis Chrysochoidis obvezao se očistiti Exarchiju od “povremenih nereda, kao i bandi koje trguju drogom na tom području”.

Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci ovaj se projekt uglavnom fokusirao na evakuaciju ilegalno okupiranih zgrada (od strane gore spomenutih anarhističkih kolektiva) u kojima su izbjeglice privremeno boravile, često u suradnji s anarhističkim skupinama iz zapadne Europe.

Zagovornici ovakvih poteza anarhističkih kolektiva tvrde da je, u svjetlu nedostatnog upravljanja migrantskom krizom od strane nekoliko grčkih vlada, kratkotrajni smještaj izbjeglica u ‘paralelnim strukturama’ poput okupiranih zgrada ublažio njihovu nevolju i pomogao kao privremeno rješenje. Unatoč tome, proces evakuacije nastavio se uz malo aktivnog protivljenja izvan anarhističkih i izvan-parlamentarnih radikalnih lijevih krugova.

To je također pridonijelo drastičnom smanjenju anti-sistemske mobilizacije, uglavnom kao posljedice šireg stanja političke pasivnosti unutar grčkog društva od jeseni 2015. Iako ministar Chrysochoidis potječe iz redova nekadašnjeg PASOK-a, njegov projekt za zaštitu reda i zakona uživa nedvosmisleno odobravanje vodećih ličnosti unutar ND-ove desne frakcije, poput Adonisa Georgiadisa, (ministra poljoprivrede) Makisa Voridisa i zastupnika Thanosa Plevrisa.

Izgledi za skretanje udesno

U zadnjem desetljeću svjedočili smo raznim slučajevima postupnog i čini se uspješnog desničarskog dolaska na vlast (npr. sudjelovanje Latvijskog nacionalnog saveza u nizu koalicijskih vlada), kao i onog maksimalističkog i naizgled manje učinkovitog (npr. sudjelovanje Lige u bivšoj talijanskoj koalicijskoj vladi).

Bitna razlika između gore spomenutih slučajeva i desnih frakcija HDZ-a i ND-a je u tome što se u slučaju ove dvije stranke radi o angažiranju elemenata podređenih službenoj političkoj liniji dviju centraliziranih i vertikalno strukturiranih stranaka. Unatoč tome, ako i samo na osnovu izborne geografije, obje stranke još uvijek dobivaju veliku podršku socijalno konzervativnijih slojeva, posebno u određenim dijelovima dviju zemalja: u Hrvatskoj HDZ takvu podršku ima u Dalmaciji i Slavoniji, u Grčkoj to su Peloponez i sjever države kao utvrde ND-a. Slijedom toga, djelovanje desnih frakcija unutar ovih stranaka znatno je poboljšao sposobnost HDZ-a i ND-a da privuku glasove iz ovih ciljnih skupina.

Iako su daleko od marginalizacije, u ovom trenutku čini se da ove desne frakcije nisu u stanju inicirati neko značajnije skretanje udesno i euroskepticizam. (Ostaje da se vidi što će se dogoditi na skorašnjim unutarstranačkim izborima u HDZ-u, op. prev.).

S jedne strane, stanje u hrvatskom gospodarstvu i ovisnost o strukturnim fondovima EU odlučujuće reguliraju izglede za skretanje udesno usporedivo s mađarskim ili poljskim presedanima. S druge strane, Grčka ostaje podjednako ovisna o Briselu u pogledu upravljanja migracijskom krizom, regionalnom sigurnošću i drugim pitanjima koja su joj od vitalnog značaja. Ipak, postojanje HDZ-ovih i ND-ovih desnih frakcija može ometati ili komplicirati liberalniji zaokret u određenim područjima: u slučaju Hrvatske to su manjinska prava i rodne teme, u Grčkoj odnosi između Crkve i države te liberalizacija policije i sigurnosnih snaga.


openDemocracy

Foto: Flickr

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s