Politička i ustavna drama u Rusiji

Piše: Rachel Denber

Predsjednik Vladimir Putin nastavio je špekulacije o tome koja će mu biti uloga u Rusiji nakon što mu se mandat završi 2024. Dok je ruski donji dom parlamenta raspravljao o ustavnim amandmanima, u očito koreografiranoj predstavi uz pseudo-spontanu političku dramu, pojavio se prijedlog za ‘vraćanje sata na nulu’ u smislu Putinovih daljnjih ambicija.

Učinak? Putinovi dosadašnji mandati neće se računati, što u praksi znači da se ograničenje broja mandata na njega ne bi primjenjivalo. Ako Ustavni sud odobri ovaj aranžman, jasno je da će se Putin kandidirati za predsjednika 2024. – i opet 2030. Ankete pokazuju da mu je popularnost na nižoj razini nego ikada, što pojačava spekulacije o novim vještački proizvedenim dramama u vrijeme izborne kampanje 2024., a onda, zašto ne, i na izborima 2030.

U međuvremenu, budućnost ljudskih prava u narednim godinama izgleda jako loše.

Ne mogu se ne sjetiti ranije izrežirane pseudo-spontanosti iz 2011. godine, kada su tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev i Vladimir Putin kao tadašnji premijer najavili da će Putin biti kandidat za treći mandat, a da će njih dvojica zamijeniti funkcije. Taj je potez pokrenuo višemjesečne masovne prosvjede koji su završili policijskim prebijanjima, uhićenjima i zatvorskim kaznama.

Ubrzo nakon što je Putin 2012. počeo svoj treći mandat Kremlj je pokrenuo snažan, višegodišnji obračun s civilnim društvom, koji se samo pojačao tijekom mandata. Namjera je bila ušutkati kritičare, demontirati, marginalizirati i kontrolirati ruske neovisne nevladine organizacije, uvesti drakonska ograničenja na javna okupljanja i ponovo kontrolirati internet. Istovremeno, Kremlj je promovirao svoju verziju “tradicionalnih vrijednosti” – zakonima koji suzbijaju slobodno izražavanje, otvoreno diskriminiraju lezbijske, homoseksualne, biseksualne i transrodne (LGBT) ljude, kriminaliziraju “vjerski prijestup” i dekriminaliziraju prva počinjena kaznena djela nasilja u obitelji.

Ovo je jako zabrinjavajući kontekst za niz drugih predloženih ustavnih amandmana. Nacrt amandmana kojim se brak definira kao zajednica muškarca i žene nastavlja homofobnu diskriminaciju koju Kremlj održava još od ‘zakona o propagandi’ iz 2013. koji ograničava pozitivno predstavljanje i zastupljenost „netradicionalnih seksualnih odnosa“.

Tu je i amandman kojim vlada nastoji podržati “tradicionalne vrijednosti” kroz “jedinstvenu državnu politiku”. Postoji dovoljno razloga za zabrinutost da bi se ovo moglo iskoristiti za daljnje suzbijanje ženskih prava, između ostalog sprečavanjem usvajanja zakona protiv nasilja u obitelji.

Još jedan predloženi amandman, kojim bi se ozakonila dužnost države da „stvori uvjete pogodne za  duhovni i moralni razvoj djece, kao i da ih se odgajaju u duhu domoljublja“, u drukčijem kontekstu bi se mogao činiti prihvatljivim. Međutim, posljednjih godina ruske vlasti koriste zaštitu djece kao izgovor da opravdaju diskriminirajući zakon o anti-homoseksualnoj “propagandi”, da prijete kaznenim prijavama protiv osoba koje bi razgovarale s djecom o činjenici da su gay, da cenzuriraju glazbu i da zastraše roditelje čija djeca sudjeluju u neovlaštenim prosvjedima.

Isto tako, nacrt amandmana kojim se uvodi „zaštita povijesne istine“, koji govori o ogromnim žrtvama koje je Rusija podnijela tijekom Drugog svjetskog rata, mogao bi se doimati bezazlenim da 2015. nije donesen zakon kojim se uvodi potpuno nesrazmjerna kazna, do pet godina zatvora za “negiranje činjenica” vezano za akcije Crvene armije u vrijeme rata ili za skrnavljenje simbola “vojne slave”. U sadašnjem ambijentu, taj bi se zakon mogao upotrijebiti za suzbijanje svake prave, činjenične debate.

Novi predloženi članak u ustavu daje saveznoj vladi nadležnosti oko sigurnosti na internetu za pojedince, društvo i državu. To zvuči ok osim što je vlada, kroz niz nedavnih zakona, dozvolila vlastima da izravno cenzuriraju sadržaj na internetu, pa čak i da ruski internet isključe iz svjetske mreže a da javnosti ne kažu što rade ili zašto. Ovi su zakoni omogućili sigurnosnim službama jednostavan pristup korisničkim podacima, prometu i komunikacijama.

Ruski jezik ostat će državni jezik, ali je sada izdvojen kao “jezik naroda koji tvori državu”. Prije dvije godine parlament je usvojio novi zakon kojim je ukinuo obavezno podučavanje materinskih jezika za republike i druga područja multietničke ruske države koja imaju dva ili više službenih ili državnih jezika. Novi amandman mogao bi poslati još jedan signal o nepoželjnosti učenja jezika manjina, čak i u regijama u kojima se lokalni jezik po ustavu treba koristiti usporedo s ruskim. Ostale predložene izmjene i dopune, kojima bi se ograničila neovisnost lokalne samouprave na regionalnoj razini, također bi mogle poslužiti slabljenju manjinskih jezika.

Treba reći da su mnogi od 206 prijedloga amandmana nepristrani, čak i u kontekstu današnje Rusije. Neke promjene mogle bi biti vrlo pozitivne i u javnosti su vrlo popularne, poput jamstava minimalne plaće koja je jednaka životnom trošku, godišnja prilagodba mirovina, naknada za socijalnu skrb i prava na zdravstveno osiguranje. Jedan prijedlog odredio je nadležnost vlade da koordinira pružanje “pristupačne i kvalitetne medicinske skrbi”. Ovakvi prijedlozi imaju snažan odjek u vrijeme kada se ljudi bore da zadrže pravo na djelotvorne lijekove za cističnu fibrozu, rak i druge bolesti, nakon što su ih nedavne vladine politike prisilile da pređu na generičke lijekove.

Nema razloga da se ti potencijalno pozitivni rezultati ostvaruju nauštrb drugih prava.

U konačnici, pozitivan ili negativan utjecaj ovih izmjena na određena prava može u praksi ovisiti o sudovima. Manjak neovisnosti u ruskom pravosuđu, što je dugogodišnji problem, poprimio bi novu razinu ozbiljnosti. Predsjednikove nove ovlasti, da prema nacrtu amandmana može razriješiti predsjednika ustavnog suda, neće učiniti ništa da se ovi problemi umanje.

Drugi mogući udarac zaštiti prava u praksi je nacrt izmjena i dopuna koji prema zakonu iz 2015. određuje odgovornost Ustavnog suda prilikom odlučivanja treba li Rusija provoditi odluke međunarodnih sudova i tijela. To bi se odnosilo na presude Europskog suda za ljudska prava, tijela za ljudska prava Ujedinjenih naroda, Međunarodnog suda pravde i slično.

Duma, donji dom ruskog parlamenta, prošao je kroz cijeli paket amandmana u rekordnom roku, usvojivši ga u drugom i trećem čitanju u samo dva dana. Vijeće Federacije, gornji dom, usvojilo ga je istog dana. Regionalni parlamenti već su odobrili izmjene. Putin je rekao da bi Ustavni sud trebao preispitati amandmane, što se trenutno i čini. Nakon toga zakazano je održavanje ad hoc referenduma, vjerojatno u travnju, kako bi se legitimizirale promjene.

Skupina uglednih ruskih boraca za ljudska prava traži od Europske komisije za demokraciju kroz pravo (poznatija kao Venecijanska komisija), savjetodavnog tijela Vijeća Europe, da preispita mnoge nacrte amandmana. Vremena je malo, ali takvo preispitivanje donijelo bi korisnu, temeljitu, autoritativnu analizu koja bi se mogla upotrijebiti u nastojanjima za boljom zaštitom prava u Rusiji.


(Open Democracy)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s