Imao je samo 27 godina kad je otišao. Na današnji dan 1925. godine umro je pjesnik Antun Branko Šimić. Bio je oštar književni kritičar, kritiziravši i neka od velikih imena tadašnje umjetnosti i književnosti. Sa zanimanjem je pratio dešavanja na umjetničkoj i pjesničkoj sceni Europe. 1920. godine izdao je svoju najpoznatiju zbirku pjesama “Preobraženja“. O njegovom privatnom životu ne zna se mnogo. Imao je djevojku Tatjanu Marinić kojoj je posvetio zbirku pjesama “Preobraženja“.

 

Opomena

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

 

Bog mučitelj

U naše duše iznenada stupi mržnja
– O naše iskrivljene usne, raskidana lica! –

Za nama stoji nevidljiv i svirep Bog
u mraku
Mrak je njegov plašt
i ogromno mu nevidljivo tijelo iščeznulo u visinama

Mi stršimo ko stabla kad oluja prođe

Pokraj nas časi šušte o odijela
U naša lica
samilost reže blag i dubok posmijeh pomirenja

I tamni Bog se obrati u svjetlost
što se vani valja prostorima
i na naša okna divlje navire

 

Otkupljenje

Nas niko nikad otkupio nije
Svaki od nas sin je Božji
što s neba je u bijedu svijeta sašao

Mi smo želje Boga spuštene do zemlje
– Bog hoće
sve biti i sve živjeti –

U Boga mi se uvijek natrag povraćamo

Zemlja: kratki izlet