Veliki dio medijskog izvještavanja o COVID-19 usredotočen je na loše vijesti i na greške koje se prave. Međutim, lako je optuživati za greške kad ste general nakon bitke. To vam daje puno materijala za vaše novinske članke, ali je li takvo što ispravno?

Većina komentara o testiranju na COVID-19 rezultat je slabe informiranosti. Testiranje je složeno pitanje; jednako je važno kako se testovi raspoređuju i koriste i koliko testova (i vrsta testova) je dostupno. Moramo točno znati kakva pitanja postavljamo u vezi s testiranjem i kakve su šanse da dobijemo kvalitetne odgovore.

Testiranje je presudno za ublažavanje postojećih mjera socijalnog distanciranja, pa je iznimno važno da je javnost upoznata s dobrim stranama i slabostima testiranja. Olakšavanje restriktivnih mjera bit će uspješno samo ako pojedinci imaju informacije potrebne da bi znali odlučiti što je sigurno a što ne

Mediji imaju ključnu ulogu u prenošenju važnih poruka. Agresivno propitivanje vlasti i mjera koje se poduzimaju ima svoje mjesto, ali ne pomaže ako rezultira defanzivom, vezanjem resursa i otežavanjem rješavanja temeljnog problema uzrokovanog ovom strašnom bolešću. COVID-19 nije politički problem iako neki ljudi to žele. Ako politiziramo stvari, jedini dobitnik je sam virus.

Da bi se oduprli negativnosti, predlažem da sagledamo i pozitivne rezultate, kako bi ljudi mogli vidjeti što je učinjeno, što se radi i kako bi stvari mogle izgledati u budućnosti ako se dogodi drugi val virusa.

1. COVID-19 je pod kontrolom u mnogim zemljama

Vrijednost R0 – prosječan broj ljudi zaraženih od strane oboljele osobe – bila je oko 3 kada je započela pandemija. U mnogim zemljama sada je ispod 1. To znači da je bolest pod kontrolom i u padu. Čak i ako nam predstoji dug put da se riješimo ove bolesti, ne bismo trebali umanjivati ovo dostignuće i što ono znači.

Da se to nije dogodilo u Velikoj Britaniji i drugdje, sadašnji problemi sa zaštitnom opremom, ventilatorima i bolničkim krevetima (da ne spominjemo osobnu patnju) bili bi zanemarivi u usporedbi. Umjesto toga, naše bolnice djeluju manje-više u okviru svojih kapaciteta, čak i ako je u određenim trenucima na određenim mjestima bilo kritično.

2. Ovo smo postigli jer smo svi privremeno odustali od uobičajenog načina života

To se možda na prvu ne čini kao nešto pozitivno. No s obzirom na duboke podjele koje postoje u britanskom društvu (što je eklatantno ilustrirano Brexitom), nevjerojatno je svjedočiti ovom jedinstvu akcije koje je bilo nezamislivo do prije samo nekoliko mjeseci.

Bilo je nemoguće predvidjeti da ćemo se ujediniti kako bismo pobijedili ovu bolest. Brz prijelaz na strategiju društvenog distanciranja bio je izniman uspjeh, čak i ako je bio težak.

3. Sada znamo puno više o tome kako upravljati bolešću

Zahvaljujući ogromnom naporu da se prikupe podaci, sada znamo gotovo sve o virusu za koji nismo ni znali da postoji prije pet mjeseci. Bez obzira koliko željeli cjepivo i korisne testove, već sada imamo metode za kontrolu COVID-19 za koje znamo da su djelotvorne.

Također znamo puno više o izazovima koji su pred nama. Na primjer, možemo predvidjeti povrat bolesti na zimu. Možemo, ako imamo volju za tim, držati COVID-19 pod nadzorom čak i bez cjepiva i testiranja. To nije malo postignuće.

4. Naučili smo kako reagirati kao jedan u ogromnim, globalnim razmjerima

Globalni odgovor na ogroman problem poput COVID-19 bio je izvanredan. Izbjegao je katastrofu za čovječanstvo i sugerira da imamo organizacijsku sposobnost za rješavanje zaista velikih problema s kojima se suočavaju ljudi i planet.

5. Znamo puno više o našim ranjivostima i kako upravljati njima

Pojedine zemlje uče radeći. U Velikoj Britaniji, nastavit ćemo se prilagođavati i prilagoditi se “novoj normalnosti”. Izmjene u mjerama socijalnog distanciranja trebaju se dogoditi, ali trebaju nam pouzdane informacije o tome u kojoj mjeri bi bilo kakve promjene mogle utjecati da R0 krene nagore, prema broju jedan.

Prednosti i mane

Bit će nam težak moralni izbor pronaći ravnotežu između gorespomenutog i problema koje socijalno distanciranje predstavlja za ranjive kategorije ljudi i za gospodarstvo. Trebat će nam „upravljanje putem prilagodbe“, što znači da ćemo djelotvoran pristup tražiti eksperimentiranjem s različitim metodama. I, naravno, treba nam strpljenje. Trebat će nam i jedna otvorena rasprava o tome gdje je moralna ravnoteža u smislu  prednosti i mana svake od metoda. Ova rasprava treba biti određena uspjehom koji smo do sada postigli – svađe nam neće pomoći. Pojačana kritika od strane vodećih novinara i političkih urednika, te tendencija da se naglašava loše a ne dobro, u neobičnoj je suprotnosti sa širom slikom situacije i s ispravnim moralnim držanjem u ovim izazovnim vremenima.

 

Ian Boyd, The Conversation

Autor je profesor biologije na sveučilištu St Andrews.