Obrazovanje je ključ. Bez njega nema modernog, prosperitetnog društva. Stoga je iznimno važno tko je na čelu najvažnijih obrazovnih institucija u jednoj zemlji. Pogotovo ako se radi o mladoj demokraciji koja još nije odbolovala neke dječje bolesti.

Na čelu realno najvažnijeg sveučilišta u Hrvatskoj, onog zagrebačkog, nalazi se rektor Damir Boras. Objektivno, to je sramota za instituciju koja postoji više od 350 godina.

Najnovija afera gospodina Borasa tiče se uznemiravanja i zlostavljanja studentica u ustanovi koju vodi. Postoje dokazi da je on “službeno zaprimio potpisani dokument u kojem nekadašnja studentica plastično opisuje što joj je, prema njezinim tvrdnjama, učinio profesor s Filozofskog fakulteta. Kontinuirano ju je, stoji u izjavi, seksualno uznemiravao”.

Svaka razumna osoba ovakav bi slučaj pomno istražila i najoštrije kaznila počinitelje. Gospodin Boras ne da nije sankcionirao tu osobu nego ju je nagradio titulom professor emeritus.

Ovakvo što trebalo bi biti dovoljno za opoziv. Rektor mora voditi računa o ugledu ustanove kojoj je na čelu. Ako ne postoji zakon kojim bi se na odgovarajući način kaznilo počinitelja, Sveučilište se u najmanju ruku sramoti ovakvim skandalima. Za to je kriv Damir Boras.

Postoji cijeli niz afera vezanih za gospodina Borasa, od najave vraćanja “biblijskih vrijednosti” na sekularno sveučilište, sumnjivog ljetovanja u Dubrovniku, tužbe protiv medija, dodjeljivanja novca samom sebi, do davanja počasnog doktorata Draganu Čoviću i pokretanja procesa za dodjelu istog Milanu Bandiću.

Za vrijeme Borasovog upravljanja Sveučilištem, ono je značajno nazadovalo i sada ga nema među prvih 1000 u svijetu. Teško se oteti dojmu da u sređenijim društvima ovakva osoba ne bi mogla biti ni blizu ozbiljnih obrazovnih ustanova.

Postoje vjerojatno mnogi razlozi za ovakvo ponašanje gospodina Borasa. Možda se radi o neznanju, aroganciji, nacionalnom naboju, dodvoravanju stranci na vlasti, samoljublju i sl. Čini se da je Jurica Pavičić dosta dobro opisao Borasovu poziciju kao “toksičnu samovlast”, u kojoj se (ne samo u ovom slučaju) javni posao doživljava maltene kao privatni obrt, a svaki pokušaj kontrole ili kritike smatra napadom na autonomiju pojedinaca i institucija.

Stoga je sasvim jasno i očigledno da bi za Sveučilište u Zagrebu najbolje bilo da Damir Boras bude opozvan, što prije to bolje.

Dodatak: Boras je danas, 1.2., poslao priopćenje za javnost u kojem žrtvu optužuje za izmišljanje zlostavljanja, a novinarku Doru Kršul za svojevrsni progon.

---

digitalnademokracija.com

Foto: Youtube screenshot