Izgleda da je predizborna kampanja za opće izbore  u Bosni i Hercegovini 2022. već uveliko počela. Ovaj put situacija je nešto drukčija za vladajuće, tj. za glavne nacionalne stranke i njihove satelite. Po prvi put im se malo ozbiljnije ljulja pod nogama. SDA je izgubila sve općine u Sarajevu, dok je SNSD izgubio poziciju gradonačelnika Banjaluke. HDZ BiH se drži nešto bolje, što je rezultat specifičnih okolnosti koje ipak neće potrajati vječno.  

Posve predvidljivo, uslijedile su brojne provokativne izjave ovih vječnih koalicijskih partnera. Milorad Dodik po tko zna koji put govori o neminovnom odvajanju Republike Srpske od BiH, dok Bakir Izetbegović obećava da neće dozvoliti da genocidaši zavladaju dijelom BiH. Dragan Čović nije ništa bolji ali se manje oglašava, jer mu je manje potrebno. Njegov Hrvatski narodni sabor donosi rezolucije koje možda nemaju istu zapaljivu retoriku, ali imaju isti cilj – potpunu dominaciju nad svojim biračkim tijelom i nemogućnost promjena.        

Ovakve izjave, poruke i rezolucije govore jako puno o tim političarima i njihovom odnosu prema građanima BiH, posebno onim na čije glasove pretendiraju. Vrijedi ponavljati, koliko god treba, da se ovdje radi o najboljim neprijateljima koji zajedno već desetljećima vladaju Bosnom i Hercegovinom, profitirajući od nje i čineći je siromašnom, nesretnom i istraumatiziranom zemljom.  

Ovaj trojac (jedina ozbiljnija promjena je da je SNSD zamijenio SDS kao glavnu nacionalističku platformu među Srbima u BiH) vlada kombinacijom zastrašivanja i huškaško-uhljebničkom hobotnicom koja nažalost prolazi u BiH i koja je, mora se priznati, uspješan način održavanja na vlasti. 

Ako u ratu nisu bili isti po količini zla, u poraću su jednako loši za zemlju poput Bosne i Hercegovine,  posebno katastrofalni za međunacionalne odnose unutar nje. Građani od ovih stranaka ne dobivaju ništa korisno, tek saopćenja napravljena da ne kažu ništa i promijene još manje. Kada političar poput Dragana Čovića ustvrdi da su “samo Hrvati za BiH”, to je očigledno nonsens, ali ona vrsta nonsensa koji će nekome zvučati prihvatljivo. To je ujedno i još jedan u nizu isprobanih načina da se pažnja skrene s istinski važnih tema, poput nabavke vakcina ili propasti Aluminija. Čović i HDZ i dalje imaju SDA za svakodnevne prepirke, te Željka Komšića kao dugoročnog korisnog idiota. Dok je tako, mogu nastaviti homogenizirati Hrvate i uspješno politički opstajati. 

Bakir Izetbegović i SDA su pod ozbiljnim pritiskom širom Federacije BiH. Koalicija Trojka opasno ih je načela u Sarajevu, gdje su ostali bez svih općinskih načelnika nakon što je posljednji od njih napustio stranku i simbolički ugasio svjetlo. Poseban problem za SDA predstavlja stranka Narod i pravda, koju uglavnom čine razočarani članovi SDA koji su u međuvremenu naučili kako se nositi s bivšim kolegama. Milorad Dodik i SNSD također su uzdrmani, prije svega u Banjaluci, što bi mogao biti katalizator za dalje promjene u tom entitetu.  

Nije nemoguće da na općim izborima iduće godine dođe do značajnih promjena. Konkretno, etnonacionalisti bi mogli ostati bez skoro svih većih gradova, te imati problema u parlamentima, od općinskih do državnog. Posebno loš razvoj događaja za njih predstavljala bi funkcionalna i održiva opozicijska koalicija na razini cijele države. U tom slučaju, vlast i unosna koalicija više ne bi bili zagarantirani, kako iduće godine tako i dugoročno.  

Uzevši u obzir iskustvo i način vladanja etnonacionalista, kupovinu parlamentaraca preletača, huškačke hajke na nepodobne itd., teško je povjerovati da bi oni tek tako predali vlast na državnom i, pogotovo, na entitetskom nivou gdje je najveća koncentracija moći i novca. Stoga je logično očekivati rad na terenu punim kapacitetima, tj. da će intenzitet nacionalističkog prepucavanja samo porasti, ovaj put do neviđenih razmjera.   

Za BiH bi bilo ljekovito da etnonacionalisti napokon počnu gubiti izbore i da se stvori jaka politička konkurencija na razini cijele zemlje. Ne radi se samo o suštinski i fatalno pogrešnom konceptu populističkih nacionalnih stranaka u državi s tako osjetljivim nacionalnim pitanjem; konceptu koji politiku ideja potkopava zloćudnom politikom identiteta. U dnevno-praktičnom smislu neshvatljiva je, ponižavajuća i duboko zabrinjavajuća nesposobnost da se nabave spasonosne vakcine, još uvijek i nakon toliko vremena. Takva vlast zaslužuje debelo izgubiti svake buduće izbore, neovisno o tome kako se zove i koje su joj ambicije. 

Nacionalisti, njihove stranke i politički sateliti imaju veliko iskustvo vladanja i opstanka na vlasti, koju će i sada htjeti sačuvati po svaku cijenu. Kao što se već moglo vidjeti, neće se ustručavati od bilo čega što bi građane moglo podijeliti i ponovno gurnuti u njihov otrovni zagrljaj. Odsad pa do općih izbora građani trebaju biti spremni na sve: trebaju očekivati i prepoznati svaku vrstu provokacije i zastrašivanja. 

Dražen Šimić

Izvor fotografije: narod.ba