Dok su talibani bili na vlasti između 1996. i 2001. godine, prava žena na obrazovanje i zapošljavanje bila su brutalno ugrožena. Žene su mogle izlaziti iz kuće samo u pratnji muškog rođaka, pa čak i tada morale su biti potpuno prekrivene burkom. Za nepoštivanje ovih pravila izricane su stroge kazne.

U 20 godina otkad su talibani svrgnuti, afganistanske žene bore se za svoja prava i preuzele su proaktivnu ulogu u razvoju ljudskih prava u svojoj državi, uključujući osnivanje Afganistanskog neovisnog povjerenstva za ljudska prava.

Pod vlašću koja je ovih dana srušena postojalo je Ministarstvo za ženska pitanja, a 2009. godine donesen je izuzetno važan zakon koji se bavi nasiljem nad ženama. Afganistan je također postao potpisnik nekoliko međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima, poput Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Sada kada su talibani ponovno preuzeli vlast, žene se plaše najgoreg.

Borba za pravdu

Unatoč napretku, Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je gotovo 90% žena u Afganistanu doživjelo barem jedan oblik nasilja u obitelji i da je 17% doživjelo seksualno nasilje. Ovako visoka stopa ukorijenjena je u kulturnim vrijednostima ovoga društva, ali je i omogućena načinom na koji su zakoni strukturirani i kako se pravda zadovoljava.

Žene često nemaju pristup pravdi (access to justice, op. prev.) pod jednakim uvjetima kao muškarci, bilo kroz formalne ili neformalne mehanizme rješavanja sporova. Na primjer, ako Afganistanka odluči poduzeti pravne radnje prema zakonu o eliminaciji nasilja nad ženama, često će se suočiti s nasiljem od strane člana svoje obitelji zato što se pokušava zauzeti za svoja prava.

U mnogim slučajevima muževi, članovi obitelji, policija, odvjetnici i suci odvraćaju žene od poduzimanja pravnih radnji. Mnoge žene prijavljuju seksualno uznemiravanje koje se vrši putem uvredljivih vaginalnih pregleda ili “testova nevinosti” tijekom sudskih postupaka. Ispitivanje nevinosti rutinski je dio kaznenog postupka u slučajevima kada se žene optuži za moralne prekršaje, uključujući seks izvan bračne veze. U mnogim slučajevima seksualna povijest žena koristi se na sudu kao dokaz za opravdanje dugih zatvorskih kazni.

I muškarci i žene suočavaju se sa kašnjenjima i nedostatkom podrške pri traženju pravnog zastupnika u Afganistanu, ali ženama je to još teže zbog diskriminatornih kulturnih normi i nedostatka podrške obitelji. Veća je vjerojatnoća da će žene u Afganistanu imati nižu razinu pismenosti, nedostatak informacija o funkcioniranju pravosudnog sustava i ograničen pristup financijskim sredstvima u odnosu na muškarce. Osim toga, ovisnost o muškarcu hranitelju  važna je prepreka u poduzimanju pravnih radnji.

Osim formalnih prepreka, žene se suočavaju s jakim društvenim pritiskom da bračne sporove rješavaju putem neformalnih pravosudnih mehanizama kao što su jirge (skupština lokalnih čelnika) i shura (konzultacijski proces), iako im one nude slabu zaštitu. Na neformalnim okupljanjima za rješavanje sporova u zajednici žene mora predstavljati muški član obitelji, tako da nemaju slobodu govoriti u svoje ime. Neki mehanizmi rješavanja sporova koji se temelje na restorativnim načelima poput razmjene žena između plemena radi rješavanja sporova, u osnovi su diskriminatorni prema ženama.

Povratak pod vlast talibana

Iako je situacija u Afganistanu bila teška za žene i u zadnja dva desetljeća, došlo je barem do pomaka u pravom smjeru i do podrške promjenama od strane mnogih važnih ljudi.

Suprotno tome, pravosudni sustav kojim upravljaju talibani vjerojatno će namjerno prekršiti ustavnu i međunarodnu zaštitu koja je na snazi kao podrška ženama. S povlačenjem međunarodne zajednice nitko neće spriječiti novi režim da demontira tu zaštitu. Bio je potreban značajan politički pritisak kako bi se nastavilo s reformama koje su se ranije dogodile, a to će sada potpuno nestati.

Jedna od glavnih briga je budućnost mnogih organizacija za ženska prava i drugih organizacija civilnog društva koje su do sada djelovale u Afganistanu. Međunarodne dobrotvorne organizacije i strana veleposlanstva podržale su njihov rad na terenu, ali ih sada ostavljaju na cjedilu.

Afganistanski pravni sustav vrlo je složen. Temelji se na vjerskim vrijednostima, običajima i plemenskim vrijednostima, što često rezultira diskriminatornim procesima. Žene se na primjer može zatvoriti zbog zine (moralni prestup), a razlog može biti bježanje od kuće u slučaju nasilja u obitelji.

Čak i kad sud donese odluku u korist žene, ona se ipak može suočiti s nasiljem u vlastitoj obitelji. Patrijarhalne norme i društveno-kulturne vrijednosti imaju ogromnu težinu i često onemogućuju ženama pristup javnoj sferi poput sudova i policijskih postaja bez pratnje muških skrbnika. Poduzimanje pravnih radnji protiv supružnika često se doživljava kao sramotni tabu.

Ova praksa se nastavlja unatoč dva desetljeća napretka, a čini se vjerojatnijim da će pod talibanima postati norma. Oni su nedavno izdali saopćenje da će “ženama dopustiti da rade i studiraju u našim okvirima”. Naravno, postavlja se pitanje – koji su to okviri?

Žene koje su živjele pod talibanima prije 20 godina sa strahom se sjećaju ekstremnog tumačenja šerijatskog zakona. Te žene ne vjeruju da će novi režim biti drukčiji. Kao akademkinja koja se bavi pristupom pravdi, nepodnošljivo je zamisliti kakav bi bio osjećaj živjeti pod talibanskom mizoginičkom vladavinom, gdje muškarci mogu kreirati patrijarhalne narative na osnovu vjerskih zakona.

---

Sahar Maranlou, The Conversation