Bila bi to razumljiva scena da se odigravala u prostorima Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Ovako je sadržavala sve temelje nadrealizma “diktat misli, bez kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije”.  

Restoran u Luxemburgu, s jedne strane stola premijer Federacije BiH, optuženik za korupciju i pranje novca, nasuprot njemu osumnjičenik za širenje nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti. Sjede pod nadzorom onog koji se predstavlja kao Veliki meštar u Bošnjaka, obilježavajući tobože Dan državnosti BiH. Svi agituju za patriotizam.

„Izađite na izbore naredne godine i glasajte za „probosanske snage“, poručuju onima koji su uglavnom zbog tih i takvih napustili Bosnu i Hercegovinu posljednjih godina.

U isto vrijeme bosanskohercegovački Veliki meštar u Srba i Veliki meštar u Hrvata borave u Beogradu odnosno Zagrebu, pužu oko tamošnjih meštara tražeći podršku za svoju „antibosansku politiku“.

Laž se tako još jednom pokazala kao čvrsta poveznica navedene trojke.

Veliki meštri i njihovi sljedbenici koji otvoreno negiraju Bosnu i Hercegovinu i traže njen raspad, u potaji žele njen što duži opstanak!
Znaju da za njih bolje države nema, na svakom drugom mjestu bi domovinsko ili otadžbinsko nebo gledali kroz rešetke.

Jednako je degutantno slušati i one koji mašu barjakom „probosanstva“,  nakon što su temelje države u koju se zaklinju totalno nagrizli nekažnjenom korupcijom.

Vonjaju  nepodnošljivo i „patrotizam“ i „antipatrotizam“, koji su opet njihovo glavno sredstvo opstanka na vlasti nakon narednih  „najvažnijih izbora“.

U Žurnalovom filmu „Nestajanje“ mladi čovjek, pakujući kofere za odlazak kaže: „Ovu negativnu sigurnost ovdje, mijenjam za pozitivnu neizvjesnost.“

Ironično, nadrealno, karakteristično za ovu našu državu jeste vijest da je, nakon decenija poratnog vremena, ovih dana obnovljena doskora ruševna zgrada u Mrkonjić gradu, gdje je 25. novembra 1943. godine održano prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH). Obnovljena je konačno baš u vrijeme nesmiljene destrukcije države koju su na idejama ravnopravnosti, slobode i antifašizma tada utemeljili vijećnici ZAVNOBiH-a.

Ovo danas nije država na čije se vrijednosti javno pozivaju i oni koji je razaraju i oni kojima je tobože zakletva. Nije, ali može biti.

A biće ta država Bosna i Hercegovina ponovo jaka tek kada štetočinski Meštri i njihove hulje budu stajali u prostoriji u kojoj će čuti glas koji im saopštava: „U ime Bosne i Hercegovine…“

---

Amarildo Gutić, zurnal.info

---