U filmu Beskrajni dan, glavni junak proživljava uvijek iznova isti dan, dok ne shvati da je u klopci iz koje se nekako mora izvući. Građani Bosne i Hercegovine žive svoj beskrajni dan već dugi niz godina, barem od 2006. i propasti Aprilskog paketa ustavnih promjena. 

Milorad Dodik, predsjednik i “glavni baja” svoga entiteta obilato se koristi političko-logičkom crnom rupom zvanom bosanskohercegovačka politička scena, i debelo profitira od nje. Da bi uspijevao u svojoj namjeri, potreban mu je partner s druge strane entitetske crte, a to su zaneseni građanski patrioti koji bi reagirali na njegove sve providnije provokacije.

Glavni adut glavnoga baje je prijetnja otcjepljenjem, izrečena već toliko puta. Dodik prijeti sporadično ali bez skrupula, već dugo godina, obično kada se suočava s problemima na svome terenu. Kada je potrebno skrenuti pozornost, zamazati oči, ili kao sada, namaknuti novaca – uvijek znajući da je napad najbolja obrana.

Njegovi partneri u Federaciji hrabro su izašli na megdan, sa svojim saopćenjima, cinizmom ili naivnošću, paranojama i besmislicama. Denis Bećirović, član Predsjedništva i budžetski domoljub s impresivnim stažom čak i za bh. prilike, poručio je glavnom baji da se “ne igra vatrom” i da  se “ne igra s državom Bosnom i Hercegovinom. Država Bosna i Hercegovina je jača od svakog zlotvora”. Željko Komšić, građanski vizionar, dodao je da Dodika od otcjepljenja dijeli tek “jedna sjednica NSRS-a” i da ga treba “spengati”.

Ovi nadahnuti izričaji po ko zna koji put pomažu šefu Republike Srpske da dobije koji poen kod svojih glasača. Njima ova prepucavanja možda izgledaju kao jeftina zabava, ali ne znaju ili ne razmišljaju da permanentna politička nestabilnost znači i permanentno siromaštvo. Također je teško vidjeti bilo kakvu korist za glasače dvojice populista iz Predsjedništva BiH.

Milorad Dodik je populistička štetočina koja, treba priznati, zna raditi za svoju korist. Stoga je teško ozbiljno pretpostaviti da bi svoje riječi potkrijepio konkretnimdjelima. Njemu sasvim sigurno nije cilj izgubiti poziciju prvoga u selu, odnosno glavnoga baje. Cilj mu je upravo ovakva Bosna i Hercegovina, zbunjena i podijeljena, jer u njoj se snalazi kao riba u vodi i suvereno vlada.

Za takvu viziju Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo BiH u trenutnom sastavu je idealno: Bećirović i Komšić, sa svojim saopćenjima, i poslušnik poput Željke Cvijanović. Dva člana iz Federacije BiH su frustrirani i pomalo komični, a kolegica iz RS-a zna što radi i zašto.

Glasači prve dvojice dolaze iz tzv. građanskog miljea – skupa političara, agitatora i mrzitelja koji s istinski građanskom BiH imaju isto toliko veze koliko HDZ i HNS s tolerancijom i pluralizmom. S takvim politikama Bosna i Hercegovina je osuđena na ovo što upravo gledamo. 

Da bi se Dodiku efikasno suprotstavilo, potreban je posve drugi pristup, baziran na manje populističke galame i daleko više pridobijanja ljudi iz svih dijelova BiH za svoje politike i vizije. Tek onda bi se, vremenom, građani Bosne i Hercegovine izbavili iz svoga beskrajnog dana.      

digitalnademokracija.com