Predsjedništvu BiH treba ostaviti samo ceremonijalnu ovjeru i puko imenovanje isključivo onih kandidata koji su uredno predloženi/e za šefove DKP BiH po novoj zakonskoj proceduri

I

Ne tako davno, ova je zemlja bila na pravom kolosijeku i ozbljno koračala prema euro-atlantskom cilju, rame uz rame sa regionalnom odlikašicom Hrvatskom. Na inicijativu i uz blagoslov SAD-a, BiH je tada zasluženo dobila, pa potom za par kupljenih glasova hladno prokockala epohalnu šansu – da usvajanjem Aprilskog paketa ustavnih promjena(2006) postane i ostane ozbiljna država. Usvajanje ovog paketa otvorilo bi joj put ka punopravnom članstvu u NATO i EU u tandemu sa Hrvatskom, tvrde ozbiljno upućeni i potvrđeni prijatelji BiH. U ta doba su Ukrajina i Moldavija bile svjetlosnim godinama udaljene od političkog Brisela. Obje zemlje danas su ozbiljni kandidati za otvaranje pregovora o pristupanju EU. Za Bosnu i Hercegovinu to je prošlo svršeno vrijeme, zahvaljujući ratno-poratnim profiterima, njihovim notornim šaptačima i pripadajućem savjetodavnom miljeu.

II

Svojevremeno (2003), bio sam selektor i lider tima koji je nadležnima – MVP-u i Predsjedništvu BiH – isporučio duhu i slovu Dejtona komplementaran dokument: ‘Opći pravci i prioriteti za provedbu vanjske politike Bosne i Hercegovine’. Dokument je glatko usvojen. U dokumentu su konstruktivno posloženi glavni prioriteti vanjske politike BiH: 

1. očuvanje i zaštita neovisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta države BiH u međunarodno priznatim granicama; 
2. potpuna i dosljedna provedba Dejtonskog sporazuma; 
3. pristupanje BiH euroatlantskim integracijskim procesima; 
4. sudjelovanje BiH u multilateralnim aktivnostima, posebno u okviru UN-a, Vijeća Europe (VE/CoE), Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OESS/OSCE), Organizacije islamske konferencije (OIK/OIC) i drugih asocijacija; 
5. te promocija BiH kao partnera u međunarodnim ekonomskim odnosima i aktivnosti koje će omogućiti prijem BiH u Svjetsku trgovinsku organizaciju (STO/WTO).

Među bilateralne prioritete navedeni su dobrosusjedski odnosi sa zemljama regije, jačanje odnosa s velikim silama i ključnim međunarodnim organizacijama, te promoviranje bh. gospodarstva i jačanje tehnološke i kulturne saradnje sa drugim zemljama. Multilateralni prioriteti nešto su brojniji, a posebno uključuju pristupanje zemlje EU i NATO, jačanje saradnje sa OIC-om, Pokretom nesvrstanih zemalja (PNZ/NAM) i regionalnim asocijacijama u Americi, Aziji i Africi.

III

Oficijelno, ovaj dokument je još na snazi, ali ga Trijumvirat u Titovoj 14, Predsjedništvo BiH, zadnjih godina drži na ignore. Posljedice su razorne po ugled ove države: kontinuirana politika konflikta i beskrajni tuk-na-utuk politički cirkus po domaćim i medjunarodnim forumima. Svaki prethodno neusaglašen javni nastup pojedinih članova tog izvršnog tijela u vrhu vlasti, kao i njihovih privatnih ambasadora, oficijelnih ili pro bono savjetnika, iz temelja ruši željeni imidž ove zemlje.

Postdejtonska BiH istorijska je slijednica SR BiH, one koja je prije zadnjeg rata bila pozlaćeni flagship bivše SFR Jugoslavije. “Jer ZAVNOBIH je bio sto puta bolji od Dejtona i milion puta bolji od dubioznog građanluka miloševićevskog tipa koji zagovara SDfA” – složili smo se nedavno moja draga kolegica iz platinaste generacije bivseg SSIP-a Sonja Biserko, danas predsjednica Helsinškog komiteta Srbije i moja malenkost tokom našeg redovnog druženja prigodom njenih posjeta Sarajevu. (Sonja mi usput reče da naša razmišljanja o ZAVNOBIH-u i Dejtonu u potpunosti dijeli renomirani njemački novinar Erich Rathfelder, rezident i ozbiljan poznavalac novije istorije BiH. Usput, i da će njegov dokumentarac o bh. partizanima biti prikazan na dolazećem Sarajevo film festivalu u augustu ove godine.)

IV

U međuvremenu, vladajuća TrojkaPlus je na kandidatskom evro-atlantskom putu nekako progurala nacrt novonajavljenog Zakona o vanjskim poslovima BiH na nivou Vijeća ministara BiH. Isti je međutim zaglavio kod zakonodavaca na Marindvoru.

U svakom slučaju, tu je prebitan maksimalan oprez. Jer ako i u nacrtu zakona nadalje stoji nesmotreno ili ciljano ugrađen privatluk Predsjedništva BiH u izboru ambasadora ove zemlje, njena ‘diplomatija’ će raditi u korist daljeg raskola i kompromitiranja države koja ih plaća. Zato, promjene rudimentarnog izbornog zakona i dejtonskog ustava ostaju apsolutni prioriteti u naporima za opstanak BiH i njen izlazak iz sadašnjeg mraka.

Održivo rješenje mora biti na zdravim osnovama: novim, pro-euroatlantskim Ustavom i Zakonom o vanjskim poslovima Predsjednistvu BiH treba ostaviti samo ceremonijalnu ovjeru i puko proglašenje isključivo onih kandidata koji su uredno predloženi/e za šefove DKP BiH po novoj zakonskoj proceduri; onih koji su ovjereni/e u Vijeću ministra, pa saslušani/e i eventualno prihvaćeni/e, pa potom položili/e svečanu zakletvu u Parlamentu BiH. Naravno, riječ je o zakletvi na odanost državi, a ne nekoj od efemernih političkih partija, koje danas jesu, a sutra nisu.

---

Nedžad S. Hadžimusić