Uz rat koji bjesni u Ukrajini, sabotažu podmorske infrastrukture u Baltičkom moru i sve agresivniju nuklearnu retoriku iz Rusije, mnoge zemlje u regiji svojim građanima daju savjete kako se pripremiti za krizu, izvanredno stanje ili rat.

Baltičke države koje graniče s Rusijom – Estonija , Latvija i Litva – redovito su ažurirale javne informacije u proteklom desetljeću, što djelomično proizlazi iz povijesnog iskustva sovjetske okupacije i straha da se nešto slično ne ponovi.

S druge strane Baltičkog mora, savjeti o pripravnosti za hitne slučajeve ažurirani su ove godine u Danskoj i Norveškoj.

Danski savjeti nisu izravno povezani s ratom ali spominju se druge moguće krize poput ekstremnih vremenskih uvjeta i kibernetičkih napada. Savjeti se odnose na to kako se građani mogu pripremiti da izdrže tri dana bez struje, uključujući zalihu od devet litara vode i zalihu konzervirane hrane. Norveške informacije govore i o tome kako preživjeti tjedan dana bez struje. Predlažu se hrana, šibice, svijeće i jodne tablete u slučaju nuklearnog napada.

Ovog su mjeseca Finska i Švedska, koje su se nedavno pridružile NATO savezu, pokrenule kampanje pripravnosti za krizne situacije. Obje zemlje pozivaju svoje građane i stanovnike da budu spremni ako se dogodi nešto neočekivano. Ono što zapanjuje je koliko su njihovi pristupi različiti – u tonu i naraciji, kao i u načinu širenja informacija.

Švedski letak, U slučaju krize ili rata dostupan je digitalno, ali je ovaj mjesec također poslan u 5,2 milijuna švedskih kućanstava. Žuta naslovnica prikazuje dva naoružana vojnika, ratni brod i borbeni zrakoplov.

Čitatelji ovog letka mogu naučiti o svemu, od sustava upozorenja, skloništa i hitne evakuacije do digitalne sigurnosti i pripravnosti kod kuće. Počinje ovako: “Živimo u nesigurnim vremenima. Trenutno se vode oružani sukobi u našem dijelu svijeta.” Letak također daje praktične savjete o pohranjivanju hrane bez struje i pristupu prvoj pomoći i vodi. Ako kriza znači da se isporuke u trgovine ne mogu izvršiti, onda bi police mogle biti prazne za nekoliko dana, piše. I dodaje da će biti potrebna gotovina jer digitalni oblici novca možda neće funkcionirati: “Počnite stvarati svoju zalihu za hitne slučajeve jednostavnom kupnjom jednog ili dva dodatna artikla prilikom redovne kupovine.”

Letak također uključuje opis švedskog koncepta “psihološke obrane”, koji od 2022. ima vlastitu vladinu agenciju. Psihološka obrana, stoji na početnoj stranici, je “zajednička sposobnost društva za otkrivanje i odupiranje zloćudnom informacijskom utjecaju usmjerenom na Švedsku od strane antagonističkih stranih sila”.

Finski informativni vodič, Priprema za incidente ili krize, ima drugačiji pristup. Naslovna slika je više metaforična. “Pripremljeni ljudi se bolje snalaze”, navodi se, dok prikazuje dvije žene kako stoje na kiši, a samo jedna drži kišobran. Međutim, vodič ima niz tema na koje možete kliknuti, uključujući vojne sukobe, terorizam, onečišćenje vode i nestanak struje.

Zašto se Švedska priprema za rat i potpuno zamračenje, pribjegavajući analognim papirnatim lecima, dok se Finci pripremaju za drugačiju hitnu situaciju, onu u kojoj i dalje možete pristupiti internetu?

Povijest obrane

Razlike u pristupu mogu se objasniti barem djelomično različitom poviješću ovih dviju susjednih zemalja i njihovim odnosima s Rusijom. Švedska je ostala neutralna u drugom svjetskom ratu i nikada nije bila okupirana poput Danske i Norveške. Ali su zato povučene bezbrojne paralele između današnjih ukrajinskih branitelja i Finaca koji su se odupirali brutalnoj sovjetskoj invaziji tijekom zimskog rata 1939-1940. Nakon Moskovskog mira iz 1940. Finska je ustupila 11% svog teritorija Sovjetskom Savezu. Alexander Stubb, sadašnji predsjednik Finske, rekao je da je pridruživanje NATO-u “gotova stvar” nakon invazije na Ukrajinu 2022. Finci, prisjećajući se svoje povijesti, smatrali su da bi Rusija mogla nastaviti napredujući u njihovom smjeru.

Švedska ima dugu povijest informativnih kampanja i ambicioznog planiranja civilne zaštite u usporedbi s većinom zemalja. Već 1943. vlada je izdala prve od mnogih letaka koji su trebali biti podijeljeni svakom švedskom kućanstvu pod naslovom Ako dođe do rata: Upute za švedske građane. Letak je sadržavao informacije o svemu, od sirena, skloništa i zamračenja, do špijuna i glasina, te o tome kako podržati “volju za obranom”. Tijekom hladnog rata objavljeno je nekoliko ažuriranih izdanja (1952., 1961. i 1980-ih) koja su se usredotočila na što učiniti u slučaju nuklearnog napada. Desetljećima su glavne informacije iz ovih letaka bile uključene u sve švedske telefonske imenike.

Između 1996. i 2004. Švedska je demontirala svoju civilnu zaštitu zajedno s velikim dijelom vojne obrane, da bi 2010-ih shvatila da to možda ipak nije bila tako dobra ideja. 2017. ponovno je uveden vojni rok. Godine 2018., nakon desetljeća relativne šutnje po pitanju civilne zaštite i opće spremnosti, švedske su vlasti ponovno razmotrile svoj hladnoratovski pristup. Nova verzija letka – ovaj put s dodanom riječi „kriza” – tiskana je i podijeljena svakom kućanstvu. Šest godina kasnije stigla je najnovija verzija.

U međuvremenu, Finci su 1990-ih i ranih 2000-ih zadržali svoj obrambeni pristup, neuvjereni u dolazak mira i prosperiteta raspadom Sovjetskog Saveza. Ali danas su u odnosu na švedkse političare mnogo manje voljni biti eksplicitni u pogledu mogućnosti rata. Za razliku od Šveđana, Fince ne treba podsjećati da rat može postati stvarnost ili odakle dolazi prijetnja. Dugačka granica sa Sovjetskim Savezom dugo je prisiljavala Finsku da se bavi ruskim utjecajem na drugačiji način od svojih nordijskih susjeda. U slučaju Finske radi se o diplomatskom činu balansiranja blokovski nesvrstane zemlje suočene s imperijalističkim susjedom.

Nasuprot različitim povijesnim iskustvima 20. stoljeća, ali i različitim tradicijama kako se obratiti svom stanovništvu, nordijske i baltičke vlade danas imaju za cilj ojačati spremnost svojih građana na vlastite načine. Ali zato dijele osnovnu percepciju odakle prijetnja dolazi: iz Rusije.

---

Marie Cronqvist, The Conversation

Autorica je profesor moderne povijesti na Sveučilištu Linköping i istraživač na Sveučilištu Lund.