Britanski premijer Sir Keir Starmer u ponedjeljak je s pravom branio koncept žestoke političke rasprave, ali je inzistirao da ona “mora biti utemeljena na činjenicama, a ne na lažima”. To je učinio kao odgovor na neistine Elona Muska o njegovoj ulozi u suočavanju sa seksualnim iskorištavanjem djece. Premijer mudro nije izravno spominjao gospodina Muska, djelomice zato što je najbogatiji čovjek na svijetu član unutarnjeg kruga Donalda Trumpa. Sir Keir prepoznaje ovu epistemičku krizu kao koordiniranu kampanju širenja dezinformacija, sijanja podjela i podrivanja povjerenja. Kao što je filozof Lee McIntyre prikladno primijetio : “Istina ne umire – ona se ubija.”
Cilj Muskove kampanje je jasan: stvoriti skupine u društvu koje bespogovorno prihvaćaju riječ autoritarnog vođe. Na taj se način mišljenja više ne temelje na činjenicama nego su ukorijenjena u identitetu. Dezinformacije postaju moćno političko oružje koje birače nagoni da vjeruju u neistine i da s nepovjerenjem gledaju, ili čak mrze, one koji vide da se radi o neistinama. Gospodin Musk cijeni moć oblikovanja sustava vjerovanja kao sredstvo koje bi omogućilo fleksibilno vladanje. Političari koji se odbijaju uskladiti s njegovim programom mogu biti odbačeni jer Musk smatra da će njegovi sljedbenici podržati kandidata kojeg on podrži. Vođa Reformista u Velikoj Britaniji, Nigel Farage, naučio je to na teži način, a Kemi Badenoch iz konzervativne stranke riskira ponavljanje iste pogreške.
Musk koristi X slično kao što je Trump nekoć koristio Twitter – komunicira s milijunima sljedbenika kako bi utjecao na medije, zakonodavce i na političke stranke. Prošlog vikenda Musk je pokrenuo jednu trumpovsku medijsku kampanju dezinformacija o seksualnom zlostavljanju djece od strane organiziraih bandi u Britaniji. Njegovo traženje pažnje jednako je iscrpljujuće koliko i nepromišljeno. U nedostatku razumijevanja britanskog zakona ili istrage o zlostavljanju djece iz 2022. ocrnio je i sadašnjeg premijera i njegovog prethodnika Gordona Browna. Potonji je bio dovoljno iziritiran da je u ponedjeljak ujutro kontaktirao BBC-jev program Today s dokazima koji proturječe Muskovim tvrdnjama.
Sir Keir je s pravom osudio ljude poput Muska koji povećavaju broj žrtava (poput osuđenog kriminalca i krajnje desničarskog agitatora Tommyja Robinsona), na taj način dajući prednost osobnim interesima nad interesima žrtava ili šireg kaznenopravnog sustava. Premijerovo upozorenje o prijetnjama ministrici rada Jess Phillips podsjetilo je na otrovnu retoriku koja je pridonijela ubojstvu zastupnice Jo Cox od strane ekstremista tijekom kampanje za referendum o Brexitu 2016. Bio je to sumoran podsjetnik na smrtonosnu cijenu eskalacije mržnje. Dobre informacije nisu dovoljne za borbu protiv loših. Potrebna je regulativa za suzbijanje štetnih sadržaja, iako će izazov biti uspostaviti ravnotežu između slobode izražavanja i nadzora.
Muskov “uspjeh” manje duguje njegovoj briljantnosti a više političkom i medijskom krajoliku zrelom za iskorištavanje. Britanija još uvijek nije SAD, gdje je gospodin Trump zatrovao javni diskurs, i ne smije se dopustiti da krene istim putem. Francuski predsjednik Emmanuel Macron zapitao se tko je mogao predvidjeti da će “vlasnik jedne od najvećih društvenih mreža na svijetu podržati novi međunarodni reakcionarni pokret i izravno intervenirati u izbore”. Muskove intervencije u europskou politiku mogle bi biti samosvrsishodne: u SAD-u očito namjerava propise oblikovati u svoju korist, na način da suparnici moraju biti na oprezu zbog njegove političke moći. Muskov cilj je postaviti ekstremiste krajnje desnice, odane plutokratskoj moći, koristeći napade na liberalne elite, feministice, migrante i muslimane kao svoj poklič. Ironija leži u činjenici da odbacujući kampanje za jednakost kao politiku pritužbi, Musk i njemu slični primjenjuju upravo onu taktiku kojoj se rugaju.
digitalnademokracija.com 