Može li trumpizam preživjeti nakon međuizbora?

Ako su vam američki izbori dosadna tema ili nemate puno vremena, pročitajte tek uvodni sažetak. No, ako vas golicaju poneki detalji, uključujući kandidata koji je potomak hrvatske loze, ali ne slijedi djedove stope, pozivamo da strpljivo ostanite do zadnje rečenice.

Tko je izgubio? Najveći je gubitnik Donald Trump, jer kandidati koje je podržavao nisu najbolje prošli.

Što će biti s Trumpom i Bidenom? Za Trumpa je prerano reći je li otpisan, ali pozicija u Republikanskoj stranci mu je nakon ovih izbora prilično uzdrmana. Većina Amerikanaca ne želi da se Trump i Joe Biden opet kandidiraju za predsjednika.

Nastavi čitati “Može li trumpizam preživjeti nakon međuizbora?”

O događanjima u Washingtonu: Istinom protiv “alternativnih činjenica”

Unatoč imenu, Povjerenstvo Predstavničkog doma koje istražuje događanja u Washingtonu 6.1.2021.  ne istražuje samo napad na američki Kapitol. Ono s pravom ispituje širu kampanju za poricanje volje građana. Prva javna rasprava u četvrtak istaknula je užas ovoga dana, koji je prouzrokovao smrt najmanje sedam osoba i 140 ozlijeđenih policajaca. Gomila, naoružana vezicama za kablove i pištoljima omamljivačima, mahala je jarbolima za zastave kao palicama. Uznemirujući snimci i svjedočanstvo policajca na službi taj dan (“Klizao sam po ljudskoj krvi … To je bio pokolj”) podsjetili su gledatelje u udarnom terminu koliko su ovi događaji bili šokantni i zastrašujući. 

Nastavi čitati “O događanjima u Washingtonu: Istinom protiv “alternativnih činjenica””

Je li američka demokracija na rubu kolapsa?

Kao Amerikanka rođena u konzervativnoj kršćanskoj obitelji, odrastala sam okružena šovinističkim porukama da živim u “najboljoj zemlji na svijetu”. Ova je poruka dodatno podcrtana u popularnim medijima koje sam smjela konzumirati, kod kuće, u crkvi i u mojoj kršćanskoj školi, gdje se uvođenje učenika u kršćanski nacionalizam proširilo na recitiranje ne jednog već tri zakletve svakog jutra: američkoj zastavi, kršćanskoj zastavi i Bibliji. 

Nastavi čitati “Je li američka demokracija na rubu kolapsa?”

Urušavanje američkog mita

Nedavni napad pristaša bivšega predsjednika SAD-a Donalda Trumpa na zgradu američkog Kongresa u pokušaju zaustavljanja prebrojavanja elektorskih glasova i potvrde pobjede Joea Bidena na predsjedničkim izborima privukao je pažnju čitavog svijeta. Dotični je događaj izazvao sveopći šok i nevjericu kako u Sjedinjenim Državama, tako i van njih, a mnogi su pohrlili zlurado primijetiti kako je država koja se dičila statusom predziđa i bastiona demokracije lako potonula u političko nasilje i postala „banana republikom“ (usporedba koju je, među ostalima, iskoristio i bivši predsjednik George W. Bush).

Nastavi čitati “Urušavanje američkog mita”

Raskol na Zapadu – 10. dio

Izvod iz 9. dijela, updated: (…) Sudeći po neumoljivim tzv. daily jump brojkama iz sata u sat, nakon startera Kine, potom Italije, Spanije i Francuske, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD su sada u prvom ešalonu pandemije COVID-19 (C19). Ne zna se dokle će ovaj crni, biblijski crescendo pandemije COVID-19 potrajati – prije nego se uspori i stavi pod kontrolu. Zato budimo pametni i ostanimo kod kuće, makar bili zazidani doma do daljnjeg – samo ne predugo, por favor! Nastavi čitati “Raskol na Zapadu – 10. dio”

Raskol na Zapadu – 9. dio

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

Izvod iz 8. dijela, updated: (…) Čovječanstvo se danas suočava sa globalnom krizom. Možda najvećom u ovoj generaciji. Odluke koje vlade donesu u periodu  ove pandemije će oblikovati svijet u narednim godinama. One neće odrediti samo naš zdravstveni sistem nego i ekonomiju, politiku i kulturu – Juval Noah Harari.  Nastavi čitati “Raskol na Zapadu – 9. dio”

Zašto su bijelci masovno glasali za Donalda Trumpa?

Piše: Nedžad S Hadžimusić 

Pobjeda Trumpa – kako i zašto?

Amerika sa ostatkom svijeta konačno može odahnuti. Donald Trump je 8. novembra o.g. u pobjedničkom obraćanju prihvatio (!) rezultate predsjedničkih izbora. Budimo realni, treba  odmah zaboraviti njegovu kandidatsku mantru o namještenim izborima, propraćenu online manevrima naoružanih bataljona njegovih pristaša u pričuvi, za slučaj da je ispalo drugačije. Kakogod, vrijeme će pokazati da li je post-izborna erupcija masovnih građanskih protesta širom SAD pod parolom ‘Not My President’ – bumerang ili samo zakašnjeli izraz podrške nesuđenoj prvoj predsjednici SAD. Nastavi čitati “Zašto su bijelci masovno glasali za Donalda Trumpa?”

Raskol na Zapadu – 5. dio

Piše: Nedžad S Hadžimusić

Izvod iz 4. dijela: (…) Novu garnituru u vrhu piramide EU je na izbornom summitu Vijeća EU iznjedrio je konstruktivan kompromis glavnog euro-tandema – Merkel & Macron. Isti  zorno zrcali realna strahovanja od neonacističkih, centrifugalnih eskapada tzv. nove Europe – bivših članica istočnog lagera, prvenstveno mađarske i poljske eurounijske braće, usred migrantske krize. Plus, proradio je refleks europske obrane i samozaštite u svijetlu mogućih i nemogućih reperkusija nedovršene Brexit sage…  Nastavi čitati “Raskol na Zapadu – 5. dio”

Trump, Brexit, a i Katalonija…

Piše: Tarik Haverić

„Šta je gore, Trump ili Brexit?“ – to je pitanje koje ljevičari često postavljaju Garyju Youngeu otkako se ovaj kolumnist Guardiana vratio u Britaniju nakon 12 godina provedenih u Sjedinjenim Američkim Državama. Nedavno je on, u istoimenom tekstu za The Nation (koji je kod nas preveden na nezamjenjivom Peščaniku), pokušao da na to pitanje i odgovori. Prihvatajući perspektivu prema kojoj „ni jedno ni drugo ne mogu donijeti ništa dobro“, Gary Younge objašnjava zašto između to dvoje postoje, prema njegovom mišljenju, važne razlike: Nastavi čitati “Trump, Brexit, a i Katalonija…”

Raskol na Zapadu – drugi dio

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

‘(…) aktuelna antiimigrantska pomama u SAD i Europi je samo vrh ledenog brijega i populistička mantra za preuzimanje i održavanje na vlasti. Uporediva jedino sa onom iz 30-tih godina prošlog stoljeća u pripremi nacističkog projekta pogroma Jevreja. Potom, sa cvjetanjem mase – kako tada, tako i sada – dolazi na red nepatvorena agenda izbornih pobjednika – sa okusom džungle, krvi i tla...) – Izvod iz prvog dijela Nastavi čitati “Raskol na Zapadu – drugi dio”

Sve je već viđeno u nacističkoj Njemačkoj, samo tada nije bilo interneta, Facebooka, Twittera i ostalih elektronskih čuda

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

1. EU i NATO – hello, goodbye?

‘(…) Bez truna patetike, rezultat referenduma u Velikoj Britaniji, kao i izbor slijedećeg američkog predsjednika, krajem tekuće (2016.) godine, imaće kardinalan, ako ne i sudbinski uticaj na geopolitičku poziciju i budućnost tzv. zapadne alijanse, odnosno njenih glavnih stubova – NATO i EU…’ – Izvod iz teksta objavljenog prelomne 2016. godine. Ispričavam se, u istom je data sumorna, ali i dosta precizna projekcija posljedica dva rečena ključna događaja.

Danas, sa relativno kratke vremenske distance na polovici prvog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, svjedočimo onome što jedni euforično zovu novim svjetskim poretkom u ‘neumoljivom multipolarnom zamahu’. U tom svjetlu posebno pozdravljaju: javno cjenkanje američkog predsjednika sa europskim članicama NATO oko namjenskih kontribucija iz budžeta; navijanje i simpatije prema Brexitu; koketiranje i srdačnu podršku liderima desnih i ultra-desnih partija u EU; te njegov upadljivo spušten gard prema predsjedničkom kolegi iz Rusije bez istorijskog presedana u odnosima Washingtona i Moskve. Što je bilo više nego razvidno na njihovom prvom summitu 2017. u Helsinkiju.

Ali, unatoč rečenoj neslavnoj performansi u Helskinkiju, zakleti i fingirani trumpisti urbi et orbi nadalje imaju nešto zajedničko – priželjkuju da sadašnji stanar Bijele kuće, koliko god da je predvidivo-nepredvidiv, ‘ostane u sedlu bar dotle dok se mi namirimo’ –  što god to značilo za ove  ili one.

 Ali, tako ne misle demokrati, njegovi glavni oponenti u SAD. Nakon što su odnedavno na tzv. mid-term izborima preuzeli prevažnu kontrolu u Kongresu SAD, odmah su otvorili posebnu istragu o svim predsjednikovim ‘grijesima’, onim prije i nakon izborne pobjede. Dok notorna ‘Muellerova komisija’ za istragu vrlo moguće ruske umiješanosti u hibridno štimanje rezultata američkih predsjedničkih izbora 2016., sa novim elanom radi non-stop. Kako stvari stoje, drugi mandat aktuelnog predsjednika SAD se baš i ne nazire u realnom horoskopu. Prije da će biti – impeachment first.

Dvije visoke delegacije SAD na redovnoj Konferenciji o sigurnosti u Munchenu ovog februara/veljače bile su više nego upečatljiva slika i prilika duboke podjele američke političke klase. Prva, ispred Kongresa koju je predvodila predsjedavajuća tog tijela Nancy Pelosi u plenumu ovog mega događaja dočekana je gromkim aplauzom. Druga, predvođena podpredsjednikom Michaelom Penceom ispred Bjele kuće dočekana je dotada nezapamćenom –  gromkom tišinom!

U međuvremenu kalvarija premijerke Ujedinjenog Kraljevstva Madam Therese May u odbrani Brexita u Westminsteru ušla je u treću godinu. Njen neminovan odlazak sa pozicije je za sada u drugom planu, sve dok ‘saga o Brexitu’u Westminsteru ne dobije svoj epilog, nakon što je Bruxelles rekao svoje.

U skalameriji političkih igara i konfliktnih prognoza, opet se ne isključuje eventualno ponavljanje referenduma o odlasku ili ostanku u EU, nakon što su britanski građani ‘progledali’.  Jer, ako pitate pro-europske britance i njihove prijatelje u ostatku EU, prvi referendum iz 2016. – kako u pripremi, tako i u izvedbi – bio je ciljano ‘zamagljena populistička operacija engleskih suverenista’.

Kakogod, ovo se rimuje sa onim što tvrde Trumpovi oponenti sa obje obale Atlantika koji upozoravaju da se sa njegovim dolaskom na međunarodnu scenu radi o kliničkoj slici restauracije eto-vas-tamo-suverenizma (čitaj: neonacizma) na Zapadu, u ime ‘odbrane naših vrijednosti’. Da se ovdje ne pominju sve crnje slutnje oko predstojećih izbora za Europski parlament ovoga maja/svibnja.

Jer, za one koji dan-danas pamte i/ili podsjećaju na neupitne arte-fakte o usponu fašizma između dva svjetska rata, aktuelna antiimigrantska pomama u SAD i Europi je samo vrh ledenog brijega i populistička mantra za preuzimanje i održavanje na vlasti. Uporediva jedino sa onom iz 30-tih godina prošlog stoljeća u pripremi nacističkog projekta pogroma Jevreja. Potom, sa cvjetanjem mase – kako tada, tako i sada – dolazi na red nepatvorena agenda izbornih pobjednika – sa okusom džungle, krvi i tla.

2.  Frankfurtska škola je ‘vidjela’ dolazak Trumpa

U septembru 2017. godine, dakle nekoliko mjeseci po ulasku Donalda Trumpa u Bijelu kuću, na policama svjetskih knjižnica osvanula je izvrsna knjiga Stuarta Jeffrisa, kolumniste The Guardiana, ‘Grand Hotel Abyss, The Lives of the Frankfurt School’. Riječ je o rodonačelnicima filozofskog all-star tima ‘neprskanih ljevičara’ koji su na startu daleke 1923. godine, na toj i toj adresi Instituta za društvena istraživanja u Frankfurtu, činili Walter Benjamin, Theodor Adorno, Max Horkheimer, Herbert Marcuse i dr., tada još puni nade da će socijalizam, nakon krvavog građanskog rata i pobjede u nerazvijenoj Rusiji, u neuporedivo razvijenu Njemačku doći na bijelom konju.

Utoliko su bolje progledali i izoštrili glasovite kritičke alate, jer je otrežnjenje došlo u vidu uspona Adolfa Hitlera, šefa Nacističke partije, potom apsolutnog Führera Njemačke.

Jeffris sa nepogriješivim instinktom za istorijski momentum iznosi dokaze iznad razumne sumnje da je jedanput prosvijetljena Frankfurtska škola, zapravo njena (emigrantska) američka ‘filijala’, još 60-tih godina prošlog stoljeća pomno skenirala ‘industriju američke kulture’ i pretskazala sve moderne društvene konvulzije i belaje u toj zemlji, potom i drugdje.

Naprimjer, prema Adornu, Horkheimeru, Markuzeu i dr., najveća opasnost za američku demokraciju dolazi od medija koji dominiraju masovnom kulturom – u prvom redu filma, radija i televizije.

Naime, pobrojani mediji djeluju poput diktature prije nego je u političkom polju sama diktatura uopće uspostavljena. Tako što rade kolektivnu hipnozu i ‘lobotomiju’ masa, nudeći komforne blagodeti konzumerizma i slijepog podaništva u ime supremacije Naših kontra Njihovih. Jer, sve to je svojedobno manje-više viđeno u nacističkoj Njemačkoj. Naravno, minus Internet, Facebook, Twitter, mobilna telefonija i elektronska čuda koja su u ova digitalna doba samo upotpunili zastrašujući instrumentarij za širenje fake-news kuge – kao uvoda  u hibridno, kibernetsko, hladno i vruće ratovanje.

Što sve u integralnom, esperanto prevodu glasi: f a š i z a m. Ali ne mora da znači, da se oprezno poslužimo tom klasičnom akrobacijom u  političkom diskursu.

Nastaviće se… 

Trump “prodao” pa “spasio” Kosovo

Manje od 24 sata trajala je panika u srbijanskim tabloidima zbog pisma američkog predsjednika Donalda Trumpa kojim se prekjučer na Facebooku pohvalio kosovski predsjednik Hashim Thaçi. U pismu, za koje je zbog diplomatskog jezika izvjesno da ga nije pisao ni diktirao Trump, daje se načelni poticaj nastavku pregovora Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa. To je u pojedinim publikacijama dramatično i rasistički nazvano “podrškom Šiptarima”. Par sati kasnije, teške riječi su povučene, kada je potvrđeno kako je pismo gotovo identičnog sadržaja poslano i srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću. Očekivano, šund-štampa nije imala nikakvih problema da okrene pilu i cijelu stvar nazove srpskom pobjedom.

No protokolarno pismo naravno nije ni jedno ni drugo, već je samo slabašan pokušaj američke diplomacije da s mrtve točke pomakne pregovore kojima je trebalo nekoliko godina da se pokrenu, samo da bi ih zadnjih tjedana niz poteza potpuno zaustavio. A pregovore je, izgleda, zaustavio Vučićev i Thaçijev pokušaj da presjeku gordijski čvor tako što bi razmijenili teritorij po etničkom ključu. Srbiji bi tako pripao jedan komad sjevernog Kosova, Kosovu znatno manji komad juga Srbije, a Beograd bi uz to Kosovo priznao kao samostalnu državu. Teritorijalne akvizicije bi Vučiću olakšale da sporazum “proda” kod kuće. Ovaj prijedlog trampe izazvao je miješane reakcije u obje zemlje, kao i među stranim diplomatima.

Plemenska logika

Najžešće su bile reakcije na Kosovu, gdje se brzo ispostavilo da je Thaçijeva inicijativa zapravo njegova solo-igra, za koju nema potporu. To je doprinijelo tome da se od trampe manje-više odustane. Srbija je na to reagirala pokušajem da poveća pritisak na Kosovo “nagovaranjem” karipskih i pacifičkih otočja da “povuku” svoja priznanja Kosova, te pojačavanjem akcija sabotaža kosovskog pristupa međunarodnim institucijama. Kosovski odgovor bio je još dramatičniji i uključivao je prije svega na uvođenje carina na proizvode iz Srbije, odnosno neki tip kosovskih “sankcija” Srbiji, a zatim i na formalno “osnivanje” Vojske Kosova, što je zapravo samo preimenovanje snaga koje postoje od ranije.

Još važnije od toga, kosovski premijer Ramush Haradinaj najavio je “platformu” koja kao uvjet za daljnje pregovore postavlja konačno srpsko priznanje Kosova i to cjelovitog. To je upravo ono što Srbija neće prihvatiti, unatoč činjenici da nad Kosovom de facto nema nikakve kontrole već gotovo punih 20 godina. Čini se zato da – unatoč stalnim pogurancima od SAD-a i EU – uskoro neće doći do ozbiljnog pomaka. U svakom slučaju, ključni akteri izgleda ne mogu zamisliti “rješenje” koje se ne bi temeljilo na etno-šovinizmu. Jer, bez obzira na to radi li se o podjeli na kojoj inzistira Beograd ili sankcijama koje provodi Priština prije svega protiv kosovskih Srba, očito je da se radi o ljudima zarobljenima u plemensku logiku.

Mimo nje nema nikakvog razloga zašto Kosovo ne bi ostalo ono što je oduvijek i bilo: multietnička zemlja koja može služiti kao most između Albanaca i Srba. Gotovo je groteskno da se kao glavna prepreka tome nudi pitanje formalne “nezavisnosti” zemlje koja takvu nezavisnost ima već dvadeset godina. Pritom ona, kao ni srpska nezavisnost uostalom, ne vrijedi baš ništa. Što, uostalom, znači nezavisnost države koja neko protokolarno pismo “od Trumpa” proglašava svojom velikom pobjedom?


(Bilten)

Foto: AFP / Andrej Isaković

Budite protiv Trumpa ali nemojte ga mrziti

Pišu: Susan L. Rhodes i Charles R. Shwenk

Predsjednik Trump već je napravio veliku štetu. Činit će je i dalje prije nego što napusti ured u Bijeloj kući. Stoga mu se moramo suprotstaviti svim pravnim sredstvima. A upravo zato što smo protiv Trumpa moramo odbaciti mržnju.

Naši razlozi ne temelje se na religiji ili etici, već na strategiji. Stvaranje pametnih strategija ovisi o točnoj procjeni vašeg protivnika ili takmaca. U svojoj knjizi Umjetnost rata kineski vojni strateg Sun Tzu rekao je: “Ako poznajete neprijatelja i poznajete sebe, ne trebate se bojati rezultata stotinu bitaka.” Znao je još 600. godine pr. Kr. da protivnike treba sagledati jasno i precizno ih procijeniti. Ovo je u jednakoj mjeri važno i danas: imati pametnu strategiju traži objektivnu analizu vaših ciljeva, bez predrasuda. Snažni osjećaji prezira ili animoziteta ometaju takve analize. Objektivnost je presudna u procjeni protivnika zato što nam treba inteligencija kako bismo predvidjeli i reagirali na poteze druge osobe.

Ako se želimo suprotstaviti nekome, ne smijemo si dopustiti da ga mrzimo. Mržnja zamagljuje našu procjenu i čini nas manje sposobnim predvidjeti ponašanje protivnika. Potiče nas da razvijamo pojednostavljene poglede na svijet i zanemarimo suptilnosti situacija i osoba s kojima se suočavamo. Ako smo pak u stanju razviti nijansirano i složeno razumijevanje situacije, možemo točnije predvidjeti ponašanje ljudi. Ako ne pokušamo suosjećati s protivnicima nikada ih nećemo razumjeti, i to će nas staviti u nepovoljan položaj.

Kada volimo nekoga često zanemarimo ili odbijamo negativne informacije o njima. Nasuprot tome, kada mrzimo skloni smo zanemariti pozitivne stvari i pojačati efekt “pristranosti potvrde” – tendencije da se više pažnje posveti informacijama koje potvrđuju naše prethodne stavove od onih koje im se suprotstavljaju. Na primjer, Sjedinjene Države pokrenule su drugi rat u Iraku u pogrešnom uvjerenju da je Saddam Hussein imao oružje za masovno uništenje. Predsjednik George W. Bush bio je spreman vjerovati u upitne informacije o tome, dijelom zbog toga što je osjećao osobno neprijateljstvo prema Husseinu jer je ovaj prijetio ubiti njegovog oca Georgea HW Busha, koji je umro prošli tjedan .

Što smo više uvriježeni u svojim stavovima postajemo otporniji na informacije koje im proturječe, što je proces poznat kao “efekt povratnog djelovanja. Što smo više podložni dezinformaciji, postajemo spremni uložiti još više resursa u obranu naših pogrešaka. Vijetnamski rat je primjer izražene opredijeljenosti za neuspjeh. “Pogreška povećanih troškova” je pojam koji ekonomisti koriste kako bi opisali tendenciju ulaganja još više resursa u loše projekte, samo zato što smo već uložili u njih ili “bacali dobar novac za lošim”.

U ekstremnim slučajevima mržnja nam šteti mentalno, emocionalno i fizički. Kvari naše prosudbe i pravila, uznemiruje probavu. Slabi nas i pomaže našim protivnicima. Kad dopustimo da postanemo žrtve mržnje, tada radimo za svoje neprijatelje.

Trumpova poslovna karijera ilustrira štetne učinke mržnje. Njegova knjiga Think Big sadrži poglavlje pod naslovom “osveta” u kojem opisuje patnje koje je prouzročio svojim neprijateljima i užitak koji mu je to donijelo. Ali, njegova mržnja zapravo je naštetila njegovoj poslovnoj prosudbi: prekomjerno je plaćao nekretnine kako bi pobijedio svoje suparnike, a odbio potencijalne poslovne saveznike svojim zlostavljanjem i ispadima bijesa. Kada Trump kleveće svoje protivnike on ih potiče na slabost, da ga mrze, jer tako postaju manje zastrašujući. Ako mrzite Predsjednika Trumpa, podsjećamo vas na ove činjenice:

– Trump nema pravih prijatelja niti istinski voli svoju ženu i obitelj. Trumpa slabo razumiju oni na koji istinski vole druge ljude.

– Njegova želja za bogatstvom i pažnjom je nezasitna. Stoga će umrijeti nezadovoljan i zbunjen.

– Zato što je postao predsjednik, istražuju se njegove kriminalne aktivnosti i suradnici iz prošlosti. Do kraja života bit će suočen s pravnim posljedicama svojih nekadašnjih nedjela.

– Zato što djeluje nadmoćno i zlonamjerno, većina onoga što Trump uradi ima negativne posljedice. Iako je multimilijarder i sjedi u najvažnijem uredu u državi, on živi u paklu koji si je sam stvorio.

Ukratko, Trump je čovjek kojeg treba žaliti. On nanosi štetu drugima pa mu se stoga moramo suprotstaviti, ali to možemo raditi učinkovitije ako shvatimo koliko je njegov život tužan. Sažaljenje je neugodna emocija ali bolje ga je osjećati od mržnje, pogotovo ako se može pretvoriti u suosjećanje, tj. aktivnu želju da pomogne drugoj osobi. Suosjećanje se može vježbati putem „meditacije ljubavi i ljubaznosti i svjesnoga odbijanja da zlostavljamo i klevećemo one s kojima se ne slažemo, čak i ako  oni zlostavljaju i kleveću nas.

Ne kažemo da ljudi trebaju voljeti Donalda Trumpa – samo da bismo ga trebali pokušati prestati mrziti. Kada saznamo o nekom od njegovih mrzovoljnih postupaka ili izjava, prirodno je osjetiti trenutačnu nelagodu i bijes. Međutim, ne smijemo dopustiti da ovaj trenutni osjećaj preraste u trajnu mržnju. Umjesto toga, trebali bismo upotrijebiti sve tehnike i praksu da osjetimo ravnodušnost. Kad smo smireni možemo se suprotstaviti s obnovljenim fokusom i odlučnošću.

Možda najbolji način da se suzdržimo od mržnje prema Trumpu je da se fokusiramo na ono što činimo kako bismo mu se suprotstavili i umanjili štetu koju čini. To je strategija koju smo mi usvojili. Kada netko od nas primijeti osjećaje mržnje, preusmjeravamo pažnju na akcije koje poduzimamo: kako s našim ograničenim sredstvima pomoći kandidate Demokratske stranke u izbornim bitkama za Zastupnički dom ili potpisivanje peticija za suprotstavljanje nekim od Trumpovih najgorih poteza. Možda ne možemo uraditi mnogo toga, ali svi mi možemo pomoći u smanjenju štete koju Trump čini i obnavljati društveno tkivo koje se urušava.

Umjesto da mrzimo Trumpa, trebamo mu se suprotstaviti u duhu suosjećanja, jer će nam to pomoći da se suprotstavimo na najučinkovitiji način. Ako možemo umanjiti štetu koju on učini i ukloniti ga s vlasti što je prije moguće, pomoći ćemo i njemu i svima na ovom planetu. Nakon što Trump napusti Bijelu kuću morat ćemo uraditi mnogo toga kako bismo se nosili s atmosferom mržnje i nepovjerenja koje je stvorio.

“Nije li Trump učinio grozne stvari? I zar ne mrzi ljude poput nas koji mu se suprotstavljaju? Zašto ga ne bi mrzili?” Odgovor na prva dva pitanja je: “Da.” Odgovor na posljednje pitanje je: “On želi da ga mrzite.” Stoga, ako mu se želite uspješno suprotstaviti nemojte ga mrziti.

 


(Open Democracy)

Foto: Pixabay

Najutjecajnija američka zaklada spaja Trumpa, Kolindu Grabar Kitarović i Željku Markić

Piše: Ana Brakus

U zagrebačkom hotelu Esplanade, prije nekoliko tjedana, održana je konferencija „Energetska sigurnost u Hrvatskoj i šire“. Konferenciju, koju je uz ultakonzervativnu udrugu Centar za obnovu kulture (COK) suorganizirala i američka Zaklada Heritage,  svojim je govorom otvorila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Uz nju, u publici su sjedili i Martina Dalić, bivša potpredsjednica vlade i ministrica financija te Boris Šavorić, zagrebački odvjetnik iz takozvane Borg grupe koja je kreirala Lex Agrokor. Njihovo je prisustvo, u kombinaciji s gostovanjem predsjednice Grabar Kitarović, izazvalo najveći interes. Mediji su čak tvrdili da su organizatorima konferencije „ukrali show“, posebno nakon što su pokušali bježati od kamera i novinarskih pitanja.

Vjerojatno dijelom i iz tog razloga, nije bilo previše govora o zaključcima konferencije, a još se manje govorilo o njezinim suorganizatorima.

Intenzivni odnosi s hrvatskim državnim vrhom

Američka Zaklada Heritage, jedna od najutjecajnijih konzervativnih nevladinih organizacija u Sjedinjenim Američkim Državama, u proteklim je mjesecima značajno intenzivirala odnose s hrvatskim državnim vrhom, ali i pripadnicima ultrakonzervatnih civilnih krugova. S obzirom na ono što ta Zaklada promovira, razloga za zabrinutost je mnogo.

Zakladu Heritage je tijekom svojeg nedavnog posjeta SAD-u  posjetila Marija Pejčinović Burić, ministrica vanjskih poslova i prva potpredsjednica Vlade. U središnjici Zaklade u Washingtonu održala je predavanje na temu „Jačanje transatlantskog saveza: doprinosi i ideje RH“. Predavanje,  održano 12. rujna, Pejčinović Burić započela je nizom zahvala i pohvala Zakladi Heritage. Svojim domaćinima zahvalila je, kako je posebno napomenula, i na poklonjenom šalu s otisnutim logom Zaklade, koji joj je u tom trenutku stajao za vratom.

Tijekom predstavljanja Pejčinović Burić,  James Jay Carafano, jedan od čelnih ljudi Zaklade Heritage dao je do znanja da im od prošlog susreta nije prošlo mnogo. Carafano je, naime, samo nekoliko tjedana ranije sudjelovao na međunarodnoj konferenciji Dubrovnik Forum “Jačanje otpornosti – Mediteran, Europa i Zapadni Balkan” koja se održavala od 31. kolovoza do 1. rujna, u organizaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Forum je otvorio premijer Andrej Plenković, a uvodni govor održao i predsjednik Sabora RH Gordan Jandroković. Carafano je bio sudionik panela “Jačanje otpornosti na krizu u borbi protiv lažnih vijesti i manipulacije medijima”, što je posebno zanimljivo s obzirom na to da predstavlja organizaciju koja širi mitove o nepostojanju globalnog zatopljenja, o čemu ćemo nešto više reći kasnije.

Predsjednica se nije odazvala, Trump na video-linku

Pječinović Burić nije prva potpredsjednica Plenkovićeve vlade i ministrica vanjskih poslova koja je u Zakladi Heritage održala predavanje. Isto je, za vrijeme obnašanja funkcije, učinio i Davor Ivo Stier, u ožujku 2017. godine i to na sličnu temu. Stier je, također, govorio o transatlantskim odnosima i hrvatskom doprinosu istima.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, samo nekoliko tjedana kasnije, prema najavamaorganizatora iz Zaklade Heritage trebala je sudjelovati na President’s Club Meetingu, tradicionalnom okupljanju koje privlači istaknute političare, znanstvenike i aktiviste bliske Zakladi Heritage. Ovogodišnji skup održavao se u Washingtonu od 14. do 17. listopada, a glavni gost okupljanja bio je donedavni glavni američki državni odvjetnik Jeff Sessions. Skupu se ove godine preko video-linka obratio i američki predsjednik Donald Trump, dok je prošle godine osobno prisustvovao skupu. Godinu ranije, 2016., na President’s Club Meetingu glavni govornik bio je američki potpredsjednik Mike Pence.

Takvo što, za poznavatelje američke politike, ne predstavlja nikakvo iznenađenje. Zakladu Heritage, inače osnovanu 1973., zbog nevjerojatnog utjecaja na Donalda Trumpa CNN je još 2016. nazvao Trumpovim think-thankomPrema pisanjima New York Timesa, upravo je Zaklada Heritage odigrala ključnu ulogu u popunjavanju Trumpove administarcije svojim provjerenim ljudima, od najnižih do najviših funkcija u američkoj administraciji. Gotovo beskonačne liste zaposlenika u Trumpovoj administraciji povezanih s bogatom Zakladom Heritage moguće je pronaći i na stranicama višestruko nagrađivanog medija ProPublicaPrema godišnjem izvještaju kojeg izdaje sama Zaklada Heritage, u 2017. godini Trumpova administracija prihvatila je čak 64 posto od ukupno 321 njihova prijedloga.

No, iako je na taj, za Zakladu Heritage najjznačajniji godišnji događaj bila pozvana, predsjednica na njemu nije sudjelovala, rečeno nam je iz Zaklade.

„Predsjednica Grabar Kitarović ispričala se zbog nemogućnosti sudjelovanja i dolaska, a sukladno dobivenom pozivu Zaklade Heritage“ – potvrđeno je Faktografu i iz Ureda predsjednice.

Zato se u listopadu odazvala na već spomenutu konferenciju o „energetskoj sigurnosti u Hrvatskoj i šire“. No, tu posjeti i susreti ne prestaju.

Dugogodišnja suradnja

Samo tjedan dana kasnije, krajem listopada, središnjicu Zaklade Heritage u Washingtonu posjetio je Stjepo Bartulica, ultrakonzervativni aktivist i predsjednik COK-a, koji se fotografijom posjeta pohvalio na društvenim mrežama te udruge. COK i Bartulicu, nekadašnjeg savjetnika Ivi Josipoviću, bivšem predsjedniku RH, i kratkotrajnom premijeru Tihomiru Oreškoviću, sa Zakladom Heritage povezuje i Robin Harris. Riječ je o nekadašnjem savjetniku britanske premijerke Margaret Thatcher i aktualnom potpredsjedniku COK-a koji je sa Zakladom Heritage surađivao u više navrata.

Iako ovako intenzivna suradnja do sada nije zabilježena, iz ureda predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Faktografu je rečeno da i državne institucije sa Zakladom Heritage surađuju već godinama.

„Zaklada Heritage je jedan od washingtonskih think-tankova s kojima Veleposlanstvo Republike Hrvatske surađuje godinama. Zaklada je pružila snažnu potporu ulasku Republike Hrvatske u NATO u američkom Kongresu, a aktivna je i oko zagovaranja ulaska u Program izuzeća od viza“, rekli su nam iz Ureda predsjednice.

Iz Veleposlanstva RH u SAD-u nije pristigao odgovor na naše upite u kojim su sve područjima surađivali sa Zakladom Heritage.

Enormni utjecaj na republikanske administracije

Petera Montgomerya, suradnika organizacije People for the American Way i autora na Right Wing Watchu, portalu posvećenom praćenju američkih (ultra)konzervativaca  pitali smo za što se to točno zalaže Zaklada s nevjerojatnim utjecajem na američkog predsjednika Trumpa koja je sada „bacila oko“ i na Hrvatsku.

„Zaklada Heritage najveći je i najutjecajniji desničarski think-thank u SAD-u. Njegova velika mreža think-thankova na nižim, državnim razinama, diljem SAD-a promiče istu anti-poreznu, anti-regulatornu i socijalno konzervativnu agendu. Godinama promoviraju  ideju da ne može biti „ispravni konzervativac“ koji ne prihvaćaš desničarske javne politike i na ekonomskom i na „obiteljskom“ polju. Zaklada Heritage dom je Ryana Andersona, jednog od najvidljivijih glasnogovornika pokreta protiv LGBT prava. Aktivno su uključeni u Trumpovu agendu punjenja federalnih sudova sucima koji objeručke prihvaćaju desničarsko tumačenje Ustava, odnosno koji zagovaraju limitiranje mogućnosti kojima federalna vlada može zaštititi prava građana i regulirati korporativno ponašanje. Njihova uloga u promoviranju takvih politika od administracije Ronalda Reagana do ove Donalda Trumpa, enormna je“, rekao je Montgomery  za Faktograf.

Ryan Anderson, često opisivan kao mlada nada američkog anti-LGBT pokreta, bio je jedan od sudionika na lanjskom, izrazito važnom skupu u Cape Townu koji je okupio brojne svjetske ultrakonzervativnce na potpisivanju globalnog anti-LGBT manifesta, uključujući i one iz Hrvatske.

Skup u Moldaviji na kojem je bila i Željka Markić

Na tom skupu, kako su ranije pisale Novosti, sudjelovala je i Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji.  Uz potpisivanje manifesta, to okupljanje ultrakonzervativaca važno je i zbog toga što je na njemu uspostavljena  Međunarodna organizacija za obitelj (IOF). Riječ je o organizaciji koja je prije nekoliko godina preuzela organizaciju Svjetskog kongresa obitelji (World Congress of Famillies), najznačajnijeg okupljanja za svjetske ultrakonzervativce, a posebnu pažnju posvećuje njegovanju odnosa između onih američkog i ruskog porijekla. Na ovogodišnjem, dvanaestom takvom skupu, koji je održan u Moldaviji, govorila je i Željka Markić.

Među ekspertima koje Zaklada Heritage zapošljava i promovira veliki je broj negatora jednakopravnosti LGBT osoba, a cijeli je niz i negatora klimatskih promjena poput Scotta Pruitta koji je nedavno podnio ostavku na čelnika američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA). Na to je bio primoran nakon niza skandala koji su obilježili njegov mandat. Jedan od njih bilo je i njegovo prihvaćanje plaćanja hotela od strane Zaklade Heritage, koja mu je nudila i plaćanje leta. Na njegovo mjesto zasjeo je njegov zamjenik Andrew Wheeler, ranije lobist za korištenje fosilnih goriva, što je u više navrata podržala Zaklada Heritage.

Ministrica vanjskih poslova i potpredsjednica Vlade nije odgovorila na upite Faktografa na čiji se poziv odazvala za održavanje predavanja u Zakladi Heritage. Zanimalo nas je je li ministrica Pejčinović Burić upoznata i kako komentira stavove i vrijednosti koje zastupa Zaklada Heritage povezane s pravima LGBT osoba, ali i njihovu promociju znanstveno dokazanih neistina o „mitu globalnog zatopljenja“.  Odgovor nismo dobili.


(Faktograf)

foto HINA / Denis CERIĆ /dc

Od Željke Markić do Donalda Trumpa: prema svijetu bez ljudskih prava?

Otkad je prije otprilike pet godina na hrvatsku političku scenu na velika vrata stupio ultrakonzervativni i klerikalni pokret pod neformalnim vodstvom Željke Markić, brojni domaći komentatori optimistično zaključuju kako je riječ o tendenciji suprotstavljenoj toku povijesti. Klerikalci nas žele vratiti u period prije 18. stoljeća, odnosno prije prosvjetiteljstva i koncepta ljudskih prava, mnogi su ispravno upozorili. Njihova “vandeja” se možda poziva na zaštitu života, ali usput sasvim otvoreno npr. vezuje politička prava uz etnokonfesionalnu pripadnost ili nameće samo jedan prihvatljiv oblik identiteta ili seksualnog morala. Drugim riječima, za Željku Markić i njezinu ekipu ljudska prava možda počinju začećem… ali završavaju rođenjem. Nastavi čitati “Od Željke Markić do Donalda Trumpa: prema svijetu bez ljudskih prava?”