Sjajne vijesti za sve koji nisu krajnja desnica i koji su smatrali da je ta vrsta populizma nezaustavljiva. Nizozemska socijal-liberalna stranka D66 pobijedila je na izborima prošlog tjedna. To je presedan s obzirom da sa radi o prvom padu s vlasti populističke krajnje desnice (Geert Wilders), nakon koje dolaze progresivni liberali u novome ruhu.   

Komentirajući rezultate izbora, novinar Jon Henley postavio je pitanje: “Kako dakle pobijediti populističku krajnju desnicu? Sudeći po reakcijama na pobjedu stranke D66 na prošlotjednim nizozemskim izborima, ova progresivno-liberalna stranka, te posebno njezin zarazno optimistični mladi vođa Rob Jetten, otkrili su tajnu uspjeha.”

Dodaje da iako službeni rezultati neće biti objavljeni do petka, Jetten je u utorak imenovao “izaslanika” koji treba istražiti moguće koalicijske partnere, nakon što je pobijedio Wildersovu antiimigracijsku Stranku slobode (PVV) za samo 28.400 glasova, na više od 10 milijuna glasova.

Obje stranke imat će po 26 zastupnika u novom sazivu nizozemskog parlamenta. To je zapanjujući uspjeh za D66, stranku koja je osvojila samo devet zastupničkih mjesta na prošlim izborima, te ponižavajući poraz za Wildersa čija je krajnje desna stranka osvojila šokantnih 37 mandata na izborima prije dvije godine.

Ako sve bude išlo po planu Jetten će postati, u narednih jedan do šest mjeseci koliko je obično potrebno za formiranje vlade u Nizozemskoj, najmlađi premijer u povijesti te zemlje, na čelu vlade koja će biti politički daleko više u centru, i mnogo više proeuropska od prethodne.

Henley upozorava da “iako liberali zasigurno mogu izvući pouke od izvanrednog uspjeha D66 i Roba Jettena, one su daleko od univerzalno primjenjivih. I bilo bi vrlo pogrešno pretpostaviti da je nizozemska krajnja desnica poražena”.

Jetten je u kampanji bio „anti-Wilders“, ustvrdila je Léonie de Jonge, stručnjakinja za krajnju desnicu na Sveučilištu u Tübingenu, s porukama koje su birači pozdravili kao „pozitivne, smirene i konstruktivne“.

Sarah de Lange sa Sveučilišta u Leidenu složila se. Uspjeh stranke D66 potaknut je „nadom, samouvjerenošću, optimizmom i kampanjom koja je kazivala da mi to možemo”, i čiji je slogan bio het kan wél – u biti nizozemska verzija proslavljenog Obaminog „Da, možemo“ .

U usporedbi s negativnošću gotovo svih ostalih, to se glasačima zaista svidjelo. Simon van Teutem rekao je da je Jetten prodavao nadu, ali i „progresivni patriotizam“ te da se „nije bojao skinuti rukavice“ kako bi se izravno suočio s krajnjom desnicom. Van Teutem je također istaknuo poantu koju je podijelilo nekoliko komentatora: umjesto da napada umjerene kolege zbog relativno malog broja politika oko kojih se razlikuju, Jetten je razapeo veliki šator u kojem su se birači s ljevice i desnice osjećali ugodno.

Ako ste progresivna stranka koja se suočava s krajnje desnim populistima, što je rješenje? Pronađite si sposobnog, mladog vođu sa širokim osmijehom, koji zrači optimizmom i duhom spremnosti te je spreman naglasiti preklapanja politika, a ne razlike, s potencijalnim saveznicima.

Je li to dovoljno? Nažalost, vjerojatno nije. Nekoliko međusobno povezanih specifičnosti pomoglo je Jettenu da ostvari iznenađujuću pobjedu. Prvo, nizozemski birači izlazili su iz gotovo godinu dana pregovora o koaliciji, a ubrzo nakon toga slijedili su još potpuni problemi s vladom.

Drugo, nizozemski visoko proporcionalni izborni sustav , u kojem 0,67% glasova odgovara jednom zastupniku, potiče taj visoki stupanj nestabilnosti i fragmentacije. Petnaest stranaka ušlo je u parlament, a D66 je pobijedio s jedva 17% glasova.

Treće, ostali progresivci loše su prošli. Savez Zelene ljevice/Laburista (GL/PvdA) predvođen bivšim potpredsjednikom Europske komisije Fransom Timmermansom izgubio je pet od 25 mjesta koje je osvojio prošli put i završio je na četvrtom mjestu, s mnogo glasova koji su otišli za D66.

Četvrto, D66 ionako nije igrao na progresivnu kartu, kažu politolozi Stijn van Kessel i Andrej Zaslove. Stranka je dala prioritet strožem stavu o migracijama nad pitanjima poput klimatske krize, prava LGBTQ+ osoba i integracije u EU.

I na kraju, onaj dio o pobjeđivanju krajnje desnih stranaka? Pa, fragmentacija je utjecala i na njih. Izgubljeni glasovi PVV-a uglavnom su otišli zavjereničkim Forumu za demokraciju (FvD, koji je s tri mandata popeo na sedam) i nešto blažem JA21 (od jednog zastupnika na njih devet).

Dakle, sveukupno, krajnja desnica prošla je vrlo dobro. „Ovo apsolutno nije vrhunac populizma“, tvrdi de Jonge. „Kao blok, krajnja desnica osvojila je jedno dodatno zastupničko mjesto. Čak ni Wilders nije upropastio: rezultat PVV-a bio je njihov drugi najbolji ikada. A ideje krajnje desnice sada dominiraju nizozemskom politikom.“

Čekaju nas dugi i teški koalicijski pregovori (u sezoni 2021.-2022. trajali su 299 dana). U međuvremenu, Geert Wilders vratit će se u oporbu, gdje se bez potrebe za konsenzusom osjeća puno ugodnije, te će nastaviti dominirati nizozemskom političkom debatom, i povući je udesno.

Dakle, koje su pouke za liberale u drugim sredinma? Budite veseli, optimistični i otvoreni za ideološki izazovne koalicije. Također vam pomaže ako je vaš politički sustav fragmentiran, ako su birači nestabilni, ako je bivša vlada propala i ako svi lijevo od vas loše prođu.

Ali čak ni tada niste baš pobijedili krajnju desnicu.