Protiv Kanade reprezentacija Bosne i Hercegovine je imala vodstvo 1 – 0, i pri tom rezultatu je njen napadač izašao sam ispred golmana. Šta god neko mislio o postavci i odlukama Sergeja Barbareza, one su dovele njegovu ekipu u najbolju moguću poziciju za pobjedu; nijedan drugi trener, uključujući najveće, teško da bi mogao više, protiv ovakvog, nimalo naivnog, domaćina, na otvaranju Mundijala (protivnici Meksika i SAD su poslužili samo da golovima u svojoj mreži uveličaju feštu na otvaranju).

Reći da Barbarez radi dobar posao bilo bi podcjenjivanje njegovih rezultata. Za mene je već sad naš najbolji selektor; bojim se da bi mogli dugo zazivati ona dobra “Sergejeva vremena” u godinama nakon što – nadam se što kasnije – ipak ode sa selektorske klupe. Uživajmo dok ova dobra vremena – što ovaj period reprezentacije jeste – traju.

Ipak, igru Sergejeve BiH prati jedan ozbiljan problem o kojem se već poslovično priča prije i nakon svake utakmice. Za njega ne krivim Barbareza ili specifične igrače, zapravo mislim da rade koliko mogu sa onim što imaju, ali o čemu se to zapravo radi? Možete zaključiti i iz komentara sa različitih bosanskohercegovačkih i hrvatskih podcasta koje sam zabilježio nakon sinoćnjeg remija:

“Bosna će imati problem, po mom mišljenju, sa veznom linijom koja nije jaka da bi uspostavila dominaciju – na momente makar – u nekakvoj kontroli utakmice i igre.” – Ilija Lončarević

“Opet smo imali jako malo izlazaka sa loptom, opet smo imali jako malo povezanosti između dva vezna igrača”. – Saša Ibrulj

“Svjedoci smo problema koje je Tahirović imao u sredini, i svejedno mu je vjerovovao, zadržao se na njemu, nije ga odlučio mijenjati.” – Mihovil Topić

Nimalo suptilno i neopravdano, vezni red je još jednom proglašen najslabijom tačkom od svakog ko gleda utakmice reprezentacije BiH i iznosi mišljenje o njenoj igri. Ne otkrivam ja, dakle, toplu vodu.

Ovaj problem bi mogli raščlaniti na nekoliko manjih pitanja:

Zbog čega u veznom redu Bosne i Hercegovine ne igraju bolji igrači?

Jer ih nemamo. Kakve god nedostatke bi mogli zamjeriti našim veznjacima, oni su, sa svim svojim manama, i dalje najbolji koje mi imamo – ne postoje bolji koje neko ne poziva ili ne stavlja u igru.

Pokušavaju li direktor reprezentacije i stručni štab ojačati vezni red?

Pokušali su više veznih igrača koji bi podigli kvalitetu dovesti pod našu zastavu, od kojih je najpoznatiji Vitaly Janelt, ali iz raznih razloga – u Janeltovom slučaju administrativnih – oni nisu obukli dres Bosne i Hercegovini.

Također, ne treba zaboraviti da se Petar Sučić, iako U21 reprezentativac BiH, odlučio da nastupa za A reprezentaciju Hrvatske, što je bio ogroman udarac za program nacionalne reprezentacije BiH.

Radi li nešto selektor Barbarez u postavci igri povodom toga da ima skroman izbor veznih igrača?

I Barbarez se kao i većina trenera vodi onom sakrij mane svoje ekipe-istakni njene vrline; igramo sa samo dva veznjaka od kojih se od njih ne očekuje više (ili to nisu u stanju) od toga da budu defanzivno odgovorni i da loptu što prije distribuiraju do krila – pa da onda oni nešto probaju napraviti.

Dok je uobičajno da se najveće bitke na utakmici odvijaju na sredini terena, mi pokušavamo da ih izbjegnemo i da u te bitke i ne ulazimo. Vjerovatno je i Sun Tzu rekao nešto poput Izbjegni neprijatelja tamo gdje je on snažan, a ti slab.

Kako imamo krila i bekove koji jako dobru ubacuju lopte, i napadače koji su opasni na precizne ubačaje, naša igra u napadu se – sa velikom učinkovitošću – svodi na spamovanje centaršutevima.

Barbarez zaista igra na način koji ističe vrline i krije mane ekipe koja mu je raspolaganju.

Igrači kakvog tačno profila nam fale u veznom redu?

Fali nama štošta u veznom redu, recimo popularna nošenja lopte ne vidimo nikako od igrača koji su trenutno u kadru.

Kvalitetni moderni vezni igrači su u stanju oduzeti ili primiti loptu na svojoj polovici trenera, zatim oduprijeti se bilo kakvom pritisku protivnika, te mirno i suvereno povući loptu i pokrenuti akciju svog tima.

Igrači koji nemaju taj kvalitet će prilikom pritiska (taj “pressing” je postao najvažniji segment fudbala na najvećoj razini) loptu izgubiti, ili je vratiti prema svom golu ili panično pokušati dodati u neizvjesnost.

Protiv naših veznih igrač i nije potreban neki pritisak, oni se muče i sa prvim dodirom, čak i kad nema nikog oko njih,; iako bi lopta trebala biti najsigurnija upravo u nogama veznih igrača, u BiH upravo vezni igrači nesigurnim primanjima i lošim dodavanjima unose nesigurnost u čitavu ekipu.

Šta kaže Barbarez?

Od Barbareza, ništa neobično za trenera, teško je dobiti jasan i iskren odgovor na pitanja o postavci igre i izboru igrača. Reagira defanzivno i na najočitiju opasku o našoj igri, ako to doživi kao implikaciju da je on napravio grešku i da se napada njegov posao. Nekad kaže nešto što je namijenjeno uhu protivnika, da ga zbuni i poremeti. Kako sam kaže, želi po uzoru na Dalića da “štiti” svoje igrače, tako da ne očekujte da će otvoreno reći da je nezadovoljan nekim igračem na kojeg računa – čak i kad jeste.

Tako da, iako sama postavka igre implicira da je Barbarez itekako svjestan koliko se može osloniti na svoj vezni red (malo), ne očekujte da će se složiti ako mu kažete da naš vezni red nije dobar ili da je neki veznjak razočarao. Možda vam čak i konfrontira.

Na kraju možemo zaključiti da “problem veznog reda” zaista postoji, ali da za njega nisu krivi selektor, koji ima to što ima na raspolaganju od veznjaka, ni ti veznjaci koji igraju u skladu sa svojim mogućnostima – usmjeravati frustracije prema njima bilo bi pogrešno i nepravedno. Kakvi god da su dometi ove reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, vrlo  je izvjesno da ćemo kad dođe kraj, donositi zaključke da je za korak više ipak falio bolji vezni red. Ovakav vezni red ne može pratiti uspon ostatka ekipe, i bilo bi šteta da ih ograničava; stoga se samo možemo nadati da će se što prije pojaviti igrači koji imaju pravo igrati za BiH, i žele igrati za nju, a koji bi predstavljali vidljiv napredak u osnovu na ono što sada gledamo.

---

Huso Makalić