Abraham Lincoln rekao je sljedeće u vezi izbora: “Izbori pripadaju narodu. Odluka je u rukama naroda. A ako narod odluči okrenuti leđa demokratskoj vatri i na taj način spaliti svoje stražnjice, morat će sjediti na plikovima”.

Kao i obično, teško je dati preciznu prognozu za opće izbore u BiH ove godine, jer politička scena je veoma fragmentirana. Dosta će ovisiti od izlaznosti, nešto o ekonomskim prilikama, a glavni hit i najutjecajniji faktor i dalje će biti podizanje međunacionalnih tenzija u narednim mjesecima. Ipak, nekoliko trendova već se vidi.

U Republici Srpskoj (RS) čini se da će Milorad Dodik i SNSD i dalje ostati najjača politička snaga, ali više ne izgledaju nedodirljivo kao prije nekoliko godina. Opozicija u RS-u ne djeluje jako uvjerljivo. Ipak, tijesni izbori za predsjednika RS krajem prošle godine pokazali su da SNSD može biti ozbiljno ugrožen u urbanim sredinama poput Banja Luke i Bijeljine.

Kod Bošnjaka, situacija je mnogo otvorenija. SDA više nema dominaciju kakvu je nekada imala, ali i dalje ima svoju stabilnu biračku bazu. Trojka (SDP, NiP, Naša stranka) pokušava zadržati poziciju proeuropske alternative, ali djeluju donekle istrošeno nakon ulaska u vlast prije četiri godine. Također, izloženi su sustavnim napadima od strane “branitelja države” iz redova SDA i DF, što i dalje prolazi kod jednog nezanemarivog dijela ovog glasačkog tijela. Denis Bećirović ima podršku široke koalicije stranaka, ali postoje indikacije da dio birača nije zadovoljan rezultatima aktuelne vlasti, što bi mu moglo pomrsiti planove. Zanimljivo će biti i da li će kandidature poput Semira Efendića uspjeti uzeti dio glasova SDA i Trojki, i na taj način utjecati na krajnji rezultat.

Kod Hrvata je i dalje najlakše predvidjeti stvari. Najizglednije da će HDZ BiH ostati dominantan. Dragan Čović i HDZ imaju vrlo disciplinirano biračko tijelo i zasad ne postoji ozbiljna alternativa koja bi ih mogla ugroziti na federalnoj i državnoj razini. Tu je i uvijek za suradnju spremni Željko Komšić koji je, svjesan toga ili ne, postao najbolji predizborni adut ove stranke.

Od ostalih faktora treba izdvojiti moguću nisku izlaznost među umjerenim biračima, koji nisu prezadovoljni radom Trojke i misle da će ovi svakako izgubiti. Također, mladi i obrazovani kadrovi i dalje odlaze, a cinizam prema politici općenito nikada nije nestao.

Pozitivno je to što će na izborima po prvi put biti šire korištene nove izborne tehnologije, poput biometrijske identifikacije i skeniranja listića. To bi moglo smanjiti manipulacije i uvjeriti dio građana da ipak izađu na izbore.

Zbog svega ovoga, jedno predviđanje moglo bi izgledati otprilike ovako: nacionalne stranke još jednom će pobijediti, ali bez nekih spektakularnih rezultata. Zbog toga će pregovori o postizbornim koalicijama biti još teži i sporiji nego zadnji put.  

Ako stvari krenu loše, u smislu ekonomije i europskih integracija, građani će tražiti krivca. Na koga upru prstom mogao bi se loše provesti za četiri godine, bez mogućnosti za potpuni oporavak i povratak na staru slavu. To uključuje i tradicionalne nacionalne stranke sa svojim vijernim biračkim tijelom.

Sretni izbori i živjela demokracija.

---

Damir Bosnić