KLJUČNE PORUKE
Stavovi pape Lava XIV. o međunarodnoj politici predstavljaju viziju koja odbacuje logiku moći i imperijalizma u korist diplomacije, vladavine prava i multilateralnih institucija.
Europa zauzima središnje mjesto u toj viziji: Papa Europsku uniju vidi kao projekt koji nadilazi nacionalna suparništva.
Tijekom posjeta Francuskoj spojio je slavljenje kršćanske baštine te zemlje s osudom nacionalizma, istodobno naglašavajući da će prihvaćanje stranaca i marginaliziranih biti jedno od obilježja njegova pontifikata.
Europa zauzima središnje mjesto u toj viziji: papa Lav XIV. zagovara Europsku uniju kao sredstvo prevladavanja nacionalnih suparništava, istodobno reinterpretirajući kršćanske korijene kontinenta u svjetlu njegove povijesti i kulturnog razvoja.
Tijekom posjeta Francuskoj Papa nastoji uspostaviti ravnotežu između identiteta i otvorenosti: slavi kršćansku baštinu zemlje, istodobno osuđuje nacionalizam te prihvaćanje stranaca i marginaliziranih potvrđuje kao jedno od obilježja svojega pontifikata.
Njegova enciklika Magnifica Humanitas, objavljena u svibnju 2026., privukla je pozornost prvenstveno zato što se Papa u njoj izravno pozabavio pitanjem umjetne inteligencije i njezinim opasnostima. No taj važan tekst, prva enciklika pape Lava XIV., iznosi i njegov stav o međunarodnoj politici. Vrhovni poglavar Katoličke Crkve ponovno je iznio i dodatno razradio te ideje 28. rujna, tijekom govora koji je održao u istočnofrancuskom gradu Metzu.
Od realpolitike do multilateralizma
Kultura sile i nasilja odbacuje se, što dovodi do osude politike moći i imperijalizma. Zanimljivo je da se ovaj tekst oslanja na političku teoriju kako bi izgradio moralni narativ. Enciklika osuđuje pragmatizam i cinični realizam, suprotstavljajući im obranu multilateralizma.
Izričito odbacivanje realpolitike, štoviše, vraća nas na dugogodišnju raspravu – onu koja je suprotstavljala Vatikan pod papom Pijom IX. Njemačkoj 19. stoljeća za vrijeme kancelara Otta von Bismarcka. U okviru Kulturkampfa transnacionalna vizija Vatikana bila je suprotstavljena viziji moderne nacionalne države. Obnavljanje borbe protiv realpolitike stoga nipošto nije beznačajno. Ono predstavlja stajalište prema kojem se multilateralizam, diplomacija i savjetovanje pojavljuju kao jedini putovi prema miru pred realizmom koji gotovo automatski vodi uporabi sile: natjecanje među državama i nepostojanje višeg autoriteta čine moć – a naposljetku i silu – povlaštenim instrumentima međunarodnog djelovanja.
Tako ove povijesne i političke definicije sada pomažu u oblikovanju moralnih kategorija. Iz te perspektive valja istaknuti da obrana multilateralizma nije obrana nekog apstraktnog načela: ona odražava institucionalnu viziju novoga Pape koji je već u Ankari, u studenome 2025., tijekom svojega prvog međunarodnog posjeta, iznio obranu multilateralnih institucija – stav koji je ponovio u govoru održanom u Parizu pred UNESCO-om 25. rujna.
Europa kao sredstvo nadilaženja nacionalizma
Magnifica Humanitas postavlja temelje stajalištu o Europi koje je Papa iznio u govoru u Metzu. Već tijekom posjeta Španjolskoj prošlog lipnja Papa je govorio o „posebnom pozivu“ Europe, pozivajući na napredak u procesu europskih integracija, koji je opisao kao „dar cijeloj ljudskoj obitelji“. EU se pojavljuje kao vrhunski primjer vrednovanja složenosti: sposobnost pomirenja suvremenih političkih zahtjeva sa sviješću o negativnim aspektima definicija utemeljenih na identitetu – a time i o ranjivostima nacionalizma – naglašava ovaj sljedbenik svetog Augustina, koji taj poziv povezuje s misijom koju Europa mora ostvariti.
U njegovu govoru u Metzu također možemo vidjeti kako Papa reinterpretira govor o „kršćanskim korijenima Europe“, tumačeći ih na način koji uzima u obzir povijesni i kulturni razvoj koji povezuje s religijom općenito, a posebno s razvojem kršćanstva.
I ovdje pristup uključuje pozivanje na utemeljiteljske figure, poput Roberta Schumana i Alcidea De Gasperija, kako bi se percepcija osobne povijesti povezala s kršćanskom dimenzijom, što potom vodi prema njezinoj institucionalnoj realizaciji. Lav XIV. suprotstavlja se nacionalnim narativima citirajući Schumana kako bi naglasio potrebu prevladavanja suprotstavljenosti kulturnih identiteta te ističući kršćansku dimenziju Europe, shvaćenu kao proces utemeljen na pravu i miru, kojemu je cilj regulirati moć, pa čak je se i odreći.
Pomirenje nacionalnog identiteta i europskog projekta
Implikacije ove vizije vrlo su jasne: odbacivanje imperijalizma i nacionalizma pojavljuje se kao vrlo jasna politička poruka. Ipak, vrijedno je primijetiti kako je tijekom bdjenja 25. rujna na Stade de Franceu papa Lav XIV. svoj susret s mladima smjestio u kontekst svete povijesti Francuske. U određenom smislu naglašavanje povijesnih osoba nacionalne Crkve moglo bi izgledati proturječno političkoj viziji koja odbacuje nacionalizam, a istodobno podupire proces europskih integracija.
To je vjerojatno znak pokušaja pomirenja dimenzije nacionalnog identiteta, usredotočenog na uzornost vjerskih osoba – i time odvojenu od političke dimenzije – s političkim projektom, „misijom“ koju izražava Papa, a koja u EU-u i njegovim institucijama pronalazi povlašteno područje za ostvarenje. U pozadini francuske Crkve koja prolazi kroz značajne promjene – koje su ponekad izvor napetosti – i društva koje je već oblikovano pitanjima povezanima s predsjedničkim izborima 2027., Papa nastoji utjeloviti viziju sposobnu ujediniti sve katolike, istodobno nastavljajući snažno zagovarati poruku prihvaćanja stranaca i marginaliziranih ljudi. Metzska deklaracija, koja ovom pitanju pridaje osobitu pozornost, kao i posjet Kući Bakhita u Parizu, svjedoče o tome. Papa se također namjerava jasno distancirati od nacionalističkih tendencija.
Crkva koja se suprotstavlja brutalizaciji svijeta
Govor u Metzu prožet je specifičnom simbolikom povezanoj, s jedne strane, s Robertom Schumanom, a s druge s jednom francuskom regijom – Moselleom – koja predstavlja primjer prevladavanja smrtonosnih suparništava između Francuske i Njemačke. Poruka se stoga proteže preko Rajne i na cijelu Europu, gdje nacionalističke snage trenutačno ponovno jačaju, što bi moglo imati centrifugalne posljedice za EU.
Ovdje se vjerojatno ne radi o provođenju nasilnog odbacivanja koje bi odvojilo žito od kukolja, nego o ponudi uključive interpretacije koja omogućuje da temeljne poruke Crkve koja se protivi brutalizaciji svijeta – a konkretnije, ponovnom jačanju nacionalizma u Europi – dopru do svih dijelova društva, uključujući i vjernike.
Veliko oduševljenje koje je pratilo posjet pape Lava XIV. Francuskoj Papa zasigurno tumači kao znak u tom smislu, čije će značenje trebati analizirati tijekom sljedećih mjeseci.
Jean-Pierre Darnis, The Conversation
