Odlazak Željka Komšića iz institucija Bosne i Hercegovine označava kraj jedne od najdužih i najkontroverznijih političkih karijera u poslijeratnoj BiH. Nakon završetka mandata u Predsjedništvu i gubitka mjesta u Parlamentarnoj skupštini BiH, pred političarem koji je gotovo dvije decenije bio simbol „građanske“ Bosne i Hercegovine i javnošću ostaje pitanje kakav je bio stvarni učinak njegove politike.
Komšić je svoju političku legitimaciju gradio na navodnom suprotstavljanju nacionalnim podjelama i zagovaranju države u kojoj bi građanin, a ne etnička pripadnost, bio temelj političkog sistema. Paradoks je, međutim, u tome što je upravo njegov izbor za hrvatskog člana Predsjedništva BiH postao jedno od najvećih žarišta međunacionalnog nepovjerenja.
Komšić, iako formalno biran kao hrvatski član Predsjedništva, osim pojedinačnih slučajeva nikada nije imao podršku hrvatskih birača. Zbog toga je njegov politički uspon za mnoge bh. Hrvate postao simbol osjećaja da o njihovom političkom predstavniku odlučuje druga etnička grupa. Takvo tumačenje snažno je pridonijelo nepovjerenju prema institucijama države i dodatno otežalo razgovor o zajedničkoj budućnosti BiH.
Kritičari su Komšiću zamjerali i patetični, populistički stil: patriotsku retoriku bez pokrića, personalizaciju političkog pokreta i sukobe s političkim protivnicima i liderima susjednih država. Dobar dio bošnjačkih glasača vjerovao je ovoj pojavi, pa je emocionalna mobilizacija birača često bila važnija od konkretnih učinaka, koji su u ovom slučaju porazni.
Najveći paradoks Komšićeve karijere možda je zato upravo u tome što je političar koji je navodno želio prevladati etničke podjele postao jedan od njihovih najprepoznatljivijih simbola.
Na upravo završenim općim izborima birači su poslali drugačiju poruku. Budimo fer, Komšić je priznao poraz i kazao da njegova vizija građanske države nije dobila očekivanu podršku, ali treba vidjeti što će uraditi kada shvati da je ostao bez budžetske podrške i da je nebitan.
Nije nemoguće da se kao vampir vrati za četiri godine; možda mu i uspije, ali to bi već bilo ismijavanje glasača i same Bosne i Hercegovine.
Komšićev dobrodošli odlazak u smetljarnik povijesti nije samo završetak jedne političke karijere. On otvara pitanje može li se ideja građanske BiH ubuduće graditi politikom koja će istovremeno imati podršku različitih nacionalnih zajednica, umjesto politikom koja će raspirivati najniže strasti i oslanjati se na ratnu traumu i ciničnu matematiku.
Damir Bosnić
