Što se to u teoriji roda skriva da naše crkvenjake toliko dira?

Piše: Martina Raos

Ako se niste upravo probudili iz kakvog višegodišnjeg, zimskog sna ili se pak vratili s (naj)nepristupačnijeg mjesta na svijetu zahvaljujući čijoj izoliranosti ste imali reduciran (ili nikakav) kontakt s ljudima i suvremenom tehnologijom, pretpostavljam kako ste u zadnje vrijeme više puta (na)čuli priču o “rodnoj ideologiji“. I to “rodnoj ideologiji” upakiranoj u razno razne oblike, najčešće u oblik “čudovišta koje ima za cilj iskorijeniti svijet kakav znamo i poznajemo”. Primjerice, zadnje što sam ja (na)čula, priča je o “rodnoj ideologiji” kao “ideologiji koja vrši atentat na obitelj koju čine majka, otac, dijete ili djeca” uz “prijetnju” kako nakon “uništenja nuklearne obitelji” terminima “Roditelj 1” i “Roditelj 2”, sljedeća na redu je “nacija” čija će “destrukcija” trajati onoliko dugo koliko treba da se svi skupa ne počnemo nazivati – “ljudima”. Apokaliptična misao, nije li? Nastavi čitati “Što se to u teoriji roda skriva da naše crkvenjake toliko dira?”

Feministička i queer čitanja popularne kulture

Piše: Mirza Halilčević

Feministička i queer čitanja popularne kulture, zbornik radova (Udruga LibertaMo, Mostar, 2017., uredili Ivan Šunjić i Anita Pajević)

Popularna kultura može biti sve i ništa. Popularnim bi se po nekom trećerazrednom značaju moglo označiti sve ono što se sviđa većini ljudi, što je zapravo načelno za prijedlog dao već Raymond Williams 1976. godine. Netom će poslije njega Tony Bennett krenuti da razlikuje primarnost i sekundarnost iste, i to preko kanala masovne produkcije i načina lokalne reprodukcije, dok će marksistička vizura ponuditi i u fokus razmatranja staviti i način korespondiranja onoga što zovemo popularna i visoka kultura. S tim u vezi marksistički radovi dodatno će kontekstulizirati i ukazati na neomeđenost i svepristunu relativnost termina popularna kultura, kao i na odnos i utjecaj dominantnih političkih strujanja na istu.  Nastavi čitati “Feministička i queer čitanja popularne kulture”