O Marwanu Barghoutiju: Palestincima je potrebna politička budućnost kao i pomoć i obnova

Zahtijev za oslobađanje zatočenog vođe moglo bi se pokazati ključnim za mir koji Donald Trump tvrdi da traži na Bliskom istoku.

U jednoj vrsti prekida vatre, ubojstva Palesinaca, uključujući djecu, su usporila ali nisu prestala. Izraelske vojne operacije i dalje raseljavaju stotine obitelji u Gazi. Pomoć je povećana, ali Izrael i dalje blokira vitalne zalihe. Palestincima su očajnički potrebni sigurnost, humanitarna pomoć i obnova. Ali im je potreban i politički horizont, koji također očekuju. Planovi Donalda Trumpa spominju palestinsku državu samo nejasno i uvjetno, dok su Izraelci – kao i njihova ultradesničarska vlada – još odlučnije protiv nakon zločina počinjenog 7. listopada 2023. Ipak, nakon dvije godine uništavanja, ideja palestinske države stekla je međunarodnu potporu koju su mnogi smatrali nezamislivom.

Politička sudbina Palestinaca vezana je za osobnu sudbinu Marwana Barghoutija. Nakon više od dva desetljeća u izraelskom zatvoru zbog ubojstva, karizmatični 66-godišnjak daleko je najpopularniji palestinski vođa. Uvelike ga se smatra jedinom osobom sposobnom ujediniti palestinske frakcije, koej su podijeljene ideologijom i neprijateljstvom. Iako je član Fataha, gospodin Barghouti kritizirao je zlouporabe Palestinske samouprave i stekao je poštovanje unutar redova Hamasa. Vodio je palestinske zatvorenike, dok se stara garda samouprave smatra sebičnom, neučinkovitom, neodgovornom i u biti sigurnosnim izvođačima radova za Izrael na Zapadnoj obali.

Iza nove međunarodne kampanje za njegovo oslobađanje stoji uvjerenje da Barghouti može potaknuti palestinsku politiku, stvoriti momentum za državnost i za trajni mir. Kampanju podržavaju ličnosti poput Paula Simona, Delie Smith, Richarda Bransona i Margaret Atwood, te bivši svjetski čelnici poznati kao Starješine (organizacija koju je 2007. osnovao Nelson Mandela, op. prev.). Ključno je da se i neki iz izraelskog sigurnosnog i političkog establišmenta slažu.

Nastavi čitati “O Marwanu Barghoutiju: Palestincima je potrebna politička budućnost kao i pomoć i obnova”

U algoritamskom mraku: digitalna cenzura palestinskih glasova u 2024. godini

Novi izvještaj pokazuje da se palestinski glasovi sustavno cenzuriraju u digitalnom prostoru, i to upravo u trenutku kada je svijetu najpotrebnije dokumentiranje ratnih zločina

Kako je izraelski napad na Gazu tijekom 2024. godine sve snažnije bjesnio, istodobno se pojačavala i cenzura palestinskih i propalenstinskih glasova. Novi izvještaj palestinske organizacije za digitalna prava Sada Social otkriva zabrinjavajuću stvarnost: glavne društvene mreže, od Instagrama do TikToka, sudionici su u utišavanju palestinskog narativa.

Izvještaj digitalnih prava 2024, objavljen u travnju, bilježi više od 25 000 slučajeva ograničavanja palestinskog sadržaja na najvećim internetskim platformama. Među njima su uklanjanje objava, prikrivanje sadržaja bez znanja korisnika, zatvaranje korisničkih računa i drugi oblici računalno upravljanog nadzora i kontrole. Ovakvo ograničavanje slobode izražavanja događa se upravo u trenutku kada se palestinski narod suočava s onime što je Međunarodni sud pravde prepoznao kao osnovanu sumnju na genocid — u vrijeme kada je digitalno svjedočenje ključno za bilježenje ratnih zločina koje Izrael, prema brojnim izvorima, provodi na terenu.

Nastavi čitati “U algoritamskom mraku: digitalna cenzura palestinskih glasova u 2024. godini”

Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna

Preobražaj Franza Kafke i Glad Knuta Hamsuna neka su od mojih najdražih književnih djela.

Kako sam se oduvijek osjećao otuđenim od cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva – i nepisanih zakona funkcionisanja po principima uživanja svake privilegije i poguranca ako si strankin ili nečiji – nije mi se bilo teško poistovjetiti sa Hamsunovim neimenovanim naratorom koji uglavnom gladan tumara ulicama grada u kojem se ne uklapa. Na to kako se ovo društvo ponijelo prema meni gledam kao na ispovijest kojoj bih dao naslov “sistematsko, institucionalno razaranje pojedinca”. Ako nisi strankin ili nečiji gledat će te kako crkavaš od gladi. Tako sam i ja u ovom našem bosanskohercegovačkom društvu pojeo mnoge obroke sa hljebom na kojem je bilo nešto zeleno, a ponekad bih ostao praznog stomaka priželjkivajući da mi je bar i on. I dok pišem ovaj tekst sveukupna svota kojom raspolažem je 4, 80 KM.

Nastavi čitati “Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna”

Netanyahu neće stati

Nakon 22 mjeseca vojne ofenzive, nakon što je ubio 62000 Palestinaca, od kojih je trećina djece a da nije postigao niti jedan od ciljeva koje je obećao Izraelcima; tražen od strane međunarodnih i domaćih pravnih institucija, usred globalnog negodovanja zbog užasa izgladnjivanja palestinskog stanovništva, Benjamin Netanyahu odlučio je dodatno intenzivirati izraelsku vojnu operaciju u Gazi. Započela je okupacija posljednjih područja u koja izraelska vojska još nije ušla.

Nastavi čitati “Netanyahu neće stati”

Gaza treba više od riječi

Izrael već godinu i pol ignorira kritike EU diplomacije, koja se počela pomicati ali bez naročitog uvjerenja

Unatoč međunarodnim inicijativama i najavama kaznenih mjera, dramatična je stvarnost da se nitko i ništa ne čini sposobnim ni u najmanjoj mjeri zaustaviti brutalnu izraelsku ofenzivu na pojas Gaze, koja je izazvala neviđenu krizu i donijela smrt, glad i uništenje. Alarmantno ignoriranje međunarodnog pritiska od strane Benjamina Netanyahua može se mjeriti samo s njegovom odlučnošću na domaćem političkom planu da učvrsti svoju moć i izbjegne odgovornost za optužbe s kojima se suočava.

Nastavi čitati “Gaza treba više od riječi”

O izraelskoj blokadi Gaze: glad kao oružje rata

Sramotno. To je riječ koju je Gideon Sa’ar, izraelski ministar vanjskih poslova, upotrijebio kako bi opisao događanja na Međunarodnom sudu pravde (ICJ) prošlog ponedjeljka. Ujedinjeni narodi zatražili su od suda da utvrdi mora li Izrael dopustiti ulazak humanitarne pomoći u Gazu, dva mjeseca nakon što ju je ponovno prekinuo, neposredno prije propasti sporazuma o primirju. Zalihe nestaju. UNICEF kaže da su tisuće djece već iskusile akutnu pothranjenost.

Sa’arov prigovor je da je Izrael nepravedno meta napada. Odvojeni slučaj međunarodnog kaznenog suda protiv premijera Benjamina Netanyahua i Yoava Gallanta, bivšeg ministra obrane, također se usredotočuje na navodno izgladnjivanje civila. Istina je da je uskraćivanje hrane uobičajeno oružje u ratu, no rijetko je bilo u fokusu međunarodnih pravnih slučajeva, dijelom i zato što je namjeru teško dokazati. Retorika izraelskih dužnosnika, sugerira dr. Boyd van Dijk , stručnjak za Ženevske konvencije, je ono što je to promijenilo.

Nastavi čitati “O izraelskoj blokadi Gaze: glad kao oružje rata”

Omalovažavanje Međunarodnog kaznenog suda podriva međunarodne standarde

Međunarodni kazneni sud (ICC) nastao je prije više od dvadeset godina, primarno zbog genocida u Ruandi i Jugoslaviji i zbog kontradiktornih impulsa koje su oni nadahnuli: sumorno prepoznavanje onog najgoreg u ljudskoj prirodi te optimistična odlučnost da se s tim pozabavi. Više od 120 zemalja ratificiralo je temeljni ugovor. Međutim, svjetska supersila SAD, kao i drugi veliki igrači poput Rusije, Kine i Indije, odbili su staviti svoj potpis.

Nastavi čitati “Omalovažavanje Međunarodnog kaznenog suda podriva međunarodne standarde”

Jedna misao o Izraelu i Palestini

O ratu koji je počeo prošle subote ispisano je već mnogo kolumni i snimljeno televizijskih priloga. Nažalost, količina ostrašćenosti i mržnje, među narodima i simpatizerima sa strane, garancija su da će ova strašna tragedija vjerojatno postati još mnogo gora. Hamas je počinio zvjerske zločine nad bespomoćnim civilima. Izraelske vlasti ne traže pravdu, nego sprovode osvetu i kolektivno kažnjavaju nedužne stanovnike Gaze.  

Nastavi čitati “Jedna misao o Izraelu i Palestini”

Gaza, grad koji nitko ne želi

U trenutku kada Palestinci obilježavaju 68. obljetnicu Nakbe (“katastrofa” na arapskom), kada je autohtoni narod Palestine otišao u progonstvo i kada je nastala država Izrael, odvija se nova Nakba. Ovaj puta to je politička podjela između Hamasa i Fataha.

Dan u životu naroda Gaze najbolje je predstavljen sljedećim vicem: “Policija je uhitila stanovnika Gaze koji se nada”. Nema nade i nema budućnosti.

Granični prijelaz Rafah između Gaze i Egipta nedavno je otvoren na dva dana nakon što je bio zatvoren tri mjeseca. Broj registriranih putnika je više od 30.000, ali egipatski graničari su propustili samo 747 osoba. Putovanje, koje u uobičajenim okolnostima traje samo pet minuta autobusom ili jedan sat, uključujući i birokratske procedure, sada traje više od 24 sata, ponekad i 48 sati. Na taj način stotine Palestinaca ostaju u područjima s egipatske strane granice, kao u nekom zatvoru, što je kršenje osnovnih ljudskih prava.

Egipat je vladao Gazom od 1948. do 1967. Od tada stanovnici Gaze studiraju na egipatskim sveučilištima, stvarajući čvrstu vezu s Egiptom. Međutim, Egipat je promijenio stav i stanovnici Gaze danas se tretiraju kao neprijatelji. Prošle godine Izrael mi je zabranio da posjetim Palestinu, ali sam bio puno bolje tretiran nego Palestinci u egipatskim lukama i na egipatskim granicama. Ono što je posebno teško u ovoj situaciji je činjenica da Palestinci nikada nisu imali bilo kakav sukob s egipatskom vojskom, za razliku od Jordana, Libana ili Sirije. Stoga treba postaviti pitanje: zašto Egipat Palestince iz Gaze tretira tako loše? Zašto ih tretira kao manje vrijedne ljude? Čini se da Egipat želi poslati snažnu poruku: “Ne zanima nas Gaza, njeni stanovnici i njihove nevolje. Neka pate daleko od nas “.

Problemi Gaze nisu ograničeni samo na južnu granicu. To se također odnosi na Jordan. Kad je izraelska vojska počela dozvoljavati stanovnicima Gaze da putuju kroz Jordan, Jordan  je pojačao svoje sigurnosne mjere. Kao da stanovnike Gaze vide kao sigurnosnu prijetnju. Izrael također igra ključnu ulogu u Gazi. Oni su je opsjedali deset godina. Njezina vojska ubila je više od 5000 Palestinaca između 2008. i 2014. godine tijekom tri napada. Izrael u konačnici želi pripojiti Zapadnu obalu, ostavljajući Gazu kao državu za Palestince. Godine 1987. Martin Gouterman predložio je da Gaza postane Singapur Bliskog istoka.

Palestinska samouprava (PS) i rukovodstvo Fataha u Ramallahu nisu puno bolji. Oni nisu zainteresirani za preuzimanje Gaze od Hamasa. Unatoč činjenici da su spremni pregovarati s Hamasom o pomirenju i usprkos Hamasovim manipulacijama nacionalnim i regionalnim naporima, rukovodstvo PS-a ne može jamčiti pozicije, diplomatske zaposlenike i druge prednosti ne samo za Hamas, nego ni za stanovnike Gaze. Čini se da je Gaza napuštena i ostavljena u rukama Hamasa da čini što god žele. Ovakva politika Gazu pretvara, polako ali sigurno, u leglo radikala koje će jednom zasigurno eksplodirati.

Podjela između Hamasa i Fataha, izraelska opsada i tvrdoglavo rukovodstvo Hamasa doveli su do katastrofalnih posljedica u pojasu Gaze: visoka stopa nezaposlenosti, povećanje stope samoubojstava, nestašice struje, vode i medicinskih pomagala, visoke stope siromaštva,  povećanih poreza na potrebne robe (nametnutih od strane Hamasa), korupcije, nepovjerenja, političke represije i proizvoljnih uhićenja aktivista. Da bi se izbjegao katastrofalan ishod, mjere se moraju poduzeti odmah. Svijet na situaciju u Gazi ne bi trebao gledati kao na humanitarnu, već prije kao na političku krizu. Palestinska samouprava se prema Gazi mora odnositi kao prema entitetu koji joj pripada, i mora predstavljati interese i potrebe svoga naroda.

PS radi za ograničenu skupinu ljudi koji postaju nova buržoazija Gaze, dok velika većina i dalje pati svaki dan. Egipat i Jordan također bi trebali razmisliti kako se nositi s populacijom Gaze. Nisu svi sigurnosna prijetnja. Zapravo, nitko od njih ne bi predstavljao takvu opasnost ukoliko bi imali osnovna ljudska prava.

Pisac i aktivist iz Rafaha Mahmoud Jouda napisao je na svojoj Facebook stranici:

“Ne slušajte nikoga tko kaže da postoji nada u Gazi. Čak i ako se ostvari političko pomirenje, to neće donijeti promjene jer se temelji na političkoj podjeli kvota, a to neće funkcionirati. Problem Gaze je veći od njenih zemljopisnih granica. Gaza je potonuo brod. Jedino rješenje je individualno spasenje. Skok iz tonućeg broda prije nego što umrete. “

To je bolna realnost Gaze i priča o gradu koji nitko ne želi.

Abdalhadi Alijla, Open Democracy

Fotografija: Stefano, Flickr