Ulice velikih hrvatskih gradova posljednjih su godina postale prostor nove prometne, ali i društvene dinamike. Na biciklima, motociklima i u automobilima s logotipima globalnih dostavnih i prijevoznih platformi voze se tisuće stranih radnika – dostavljača i taksista, uglavnom iz Nepala i Indije, ali i iz drugih geografski i kulturološki udaljenih zemalja. Njihov je rad postao važan za svakodnevno funkcioniranje naših gradova: oni dostavljaju hranu, prevoze ljude i robu te održavaju ritam i puls urbanog života. No istodobno, njihova je prisutnost u javnom prostoru gotovo neprimjetna. Hrvatsko društvo, iako sve ovisnije o stranoj radnoj snazi, tek povremeno tematizira te radnike, i to najčešće u ekonomskim ili birokratskim terminima – kroz broj izdanih dozvola ili potrebu za ‘popunjavanjem’ tržišta rada. S druge strane, čest je i politički i javni narativ o stranim radnicima kao prijetnji sigurnosti i gospodarstvu zemlje, a među marginalnim političkim i civilnim skupinama sve je prisutnije i plasiranje opasnih teorija zavjere povezanih s migracijama poput one o velikoj zamjeni stanovništva.
Ovaj tekst predstavlja teorijski sociološki okvir istraživanja stranih taksista i dostavljača u Zagrebu. Budući da cjeloviti empirijski nalazi još nisu službeno objavljeni, ovdje se iznose isključivo teorijski uvidi i konceptualni naglasci rada. Cjelovito istraživanje prihvaćeno je za objavu u znanstvenom časopisu te će uskoro biti dostupno javnosti. Cilj istraživanja bio je upoznati ovaj segment populacije stranih radnika te razumjeti kako oni doživljavaju svoj položaj, kako organiziraju svakodnevicu te kako njihovo iskustvo odražava šire procese prekarizacije rada i globalnih migracijskih nejednakosti.
Nastavi čitati “U stalnom pokretu, ali društveno nepokretni – strani dostavljači i taksisti u Hrvatskoj”
digitalnademokracija.com 