Miroslav Škoro, pjevač i poduzetnik, najavio je kandidaturu za predsjednika Hrvatske. Objavio je video u kojem je naveo svoje razloge.

Ima tu izlizanih floskula o ‘nenarodnom režimu’:

Hrvatskom danas vlada kontrolirani  stranački sustav u kojemu se na vlasti izmjenjuju dvije najjače stranke sa svojim trgovačkim partnerima.

Zar drugdje, u bogatijim i sretnijim sredinama, vladaju pojedinci i neformalne skupine? I koja je tu razlika između Škore i npr. Živog zida?

Škoro dalje lamentira nad odlaskom mladih koji su morali napustiti zemlju jer nisu imali stranačke iskaznice. Sve ok, ali koliko je on kao nedvojbeni dio establishmenta (neovisno o stranačkim iskaznicama) učinio da se to ne dogodi? Populizam ima samo kritike ali ne i rješenja.

Najzanimljiviji je dio u kojem vrli kandidat želi promijeniti Ustav RH:

Hrvatska treba predsjednika koji će biti oruđe naroda za odlučni zaokret. Hrvatska treba osnaženje ustavnog položaja Predsjednika Republike.

Drugim riječima, ja ću se boriti za narod tako što ću sebi povećati ovlasti. Genijalno. I uopće nije prozirno.

Ovakve tlapnje već smo čuli od populista širom svijeta. Zna li netko primjer gdje su populisti popravili stvari: društvene odnose, ekonomiju, kulturu? Ne samo da nisu nego ovih dana imamo masovne proteste u sređenoj i prosperitetnoj Češkoj, protiv populističkog premijera.

Razlozi ove i ovakve kandidature mogu biti velika želja za vlašću (ništa novo i ne bi bilo fer kritizirati samo jednog kandidata) ili taktika. Naime, postoji teorija da je Škoro istureni kandidat HDZ-ove desnice koja je za vladavine Andreja Plenkovića izgubila utjecaj i koja se želi vratiti na stare pozicije.

Kao popularan zabavljač, Škoro će sigurno dobiti određene glasove. Kolinda Grabar-Kitarović uvela je mnoge elemente estrade na Pantovčak i to mu pomaže, ali je li to nešto poželjno? Institucija šefa države trebala bi kao većinsku reakciju izazivati poštovanje a ne podsmjeh.

Nadajmo se da će većina građana odbaciti Škorinu vrstu jeftinog, providnog populizma.

DD

Foto: Youtube