Neko pedantan trebao bi izračunati koliko su novaca od siromašne Bosne i Hercegovine dosad dobili Zlatko Lagumdžija, Ivo Komšić, Željko Komšić, Miro Lazović i drugi. Brojka je sigurno vrtoglavo ogromna. Sve te silne godine kao članovi Predsjedništva, ministri vanjskih poslova, zastupnici, gradonačelnici, načelnici općina, ambasadori i ko zna što još.

Mislite da im je dovoljno? Budite sigurni da nije.

Ti i takvi ljudi odlučili su osnovati nešto to se zove Pokret socijalne pravde i demokratije. Pokret socijalne pravde! Bez imalo ironije i bez trunke stida.

U Sarajevu je 29.6. održana prva skupština Pokreta i izabrano rukovodstvo. To je, kao i u slučaju svake nove stranke, zapravo dobro. Ako se donose nove ideje, jača konkurencija. Ako su u pitanju novi ljudi, možda će biti bolji od dosadašnjih. Međutim, koliko je ovdje novih ljudi i ideja, a koliko nezajažljivih političkih dinosaura?

Pogledajmo njihov proglas. Odmah na početku stoji: “Bosna i Hercegovina se, od Daytonskog sporazuma do danas, nije nalazila u težoj političkoj i sigurnosnoj situaciji“. Osim ove floskule koja se godinama ciljano upotrebljava od strane skoro svih, ostatak proglasa vrvi općim mjestima kao što su briga za državu, za međunarodne odnose i geostrateški trenutak… Sve moguće prežvakane tlapnje, pa ako upali. Ima i jedan smisleni dio koji izražava zabrinutost zbog višemjesečnog neformiranja vlasti. Naravno, u proglasu je navedena i briga za siromašne što je, rekosmo, teška ironija obzirom na politički i etički profil onih koji tu briga izražavaju.

Kao da su svi ti ljudi, koji su bili ili su na vlasti već godinama i decenijama, tek jučer prvi put došli u BiH. Kao da baš oni nemaju ogromnu odgovornost za probleme o kojima govore. Nedostatak autorefleksije i bilo kakvog srama je upravo nevjerovatan.

Za predsjedavajućeg ove družine izabran je Ivo Komšić. Pogledajmo političku putanju gospodina Komšića: Komunisti, HSS, SDP, SDU, SDP, SPD. Ima li bilo ko dovoljno naivan da misli da je u pitanju borba za ljude i socijalnu pravdu a ne za sebe i svoje interese? Osim toga, gospodin Komšić je tu gdje jeste vjerovatno zbog svoje odanosti pravome šefu, Zlatku Lagumdžiji. Ali isto tako i zbog svoga ‘profesionalnog imena’, koje bi valjda trebalo pokazati da se radi o multietničkom projektu. Zar takvo što nije već pomalo izlizano i providno? Multietničnost se ostvaruje na terenu a ne guranjem par foteljaša u prvi red, po principu „da se Vlasi ne dosjete“.

Svaki politički projekt koji za istaknute članove ima Lagumdžiju i dva Komšića je političko nedonošče, potpuno neprihvatljivo ogromnoj većini bosanskohercegovačkih građana koji se izjašnjavaju kao Hrvati i Srbi. To je nažalost realnost Bosne i Hercegovine koju nijedan spin ne može promijeniti. To čak i naivniji članovi ovog projekta sigurno znaju, ali teško da im je iole bitno.

Da biste se barem počeli boriti protiv strašnih, traumatičnih podjela u bh. društvu treba u svojim redovima imati, i kao simpatizere pridobiti, građane iz cijele Bosne i Hercegovine i iz reda svih njenih naroda, otprilike u onom procentu u kojem oni žive u zemlji. Sve drugo je obmana ili laž.

Željko Komšić, sam po sebi dovoljan za propast svake primisli o smislenom projektu, delegatima SPD-a između ostalog je rekao i ovo:

Strah me da lijeva, multietnička ideja, ne nestane sa ovih prostora i da našu realnost, naš život, našu političku scenu, potpuno zauzme takozvana etnička politika kao sistem vrijednosti….

Pročitajte opet: Željko Komšić govori o brizi za multietničku ideju. Po učinku u praksi, to je kao da Džingis-kan govori o ljudskim pravima. Gospodin Komšić je, šta god on i njegove pristaše mislili, svojim djelovanjem ozbiljno ugrozio lijevu i multietničku ideju, a HDZ-u i Draganu Čoviću osigurao, nažalost, još dugo godina neometane vladavine nad Hrvatima u BiH. Komšićev kontroverzni izbor u Predsjedništvo ujedno je i jedan od glavnih razloga za neuspostavljanje vlasti u Federaciji BiH. Ali ljudi poput njega i oko njega uvijek će reći da je kriv neko drugi.

Željko Komšić govori i o strahu od ‘etničke politike’, ali valjda ne od one koju vodi njegov partner u vlasti, SDA. Ili je možda SDA primjer multietničnosti, stranka koja njeguje građanske i sekularne vrijednosti? Gospodin Komšić vrijeđa inteligenciju čak i svojih glasača.

Zlatko Lagumdžija vjerovatno je pravi šef SPD-a. Za njega se barem može reći da je inteligentan i elokventan, ali i da je ambiciozan preko svojih mogućnosti. On i njegovi trabanti s pravom su izbačeni iz SDP-a, a izgleda da se ne mogu pomiriti da nisu blizu neke vlasti, s kim god i kako god.

Ovom pokretu treba postaviti nekoliko pitanja da bi se, barem između redova, saznale njihove stvarne namjere. Evo samo par njih. Da li biste koalirali s bošnjačkim nacionalistima? Koliko ćete stvarno biti prisutni u cijeloj BiH, u smislu simpatizera i glasača? Računate li na podršku ‘patriotskih’ sarajevskih medija (Stav, Slobodna Bosna itd.)? Moglo bi se pitati i puno više. A moglo bi se naprosto konstatirati da je Pokret ništa drugo do oživotvorenje bošnjačkog etnonacionalizma crvene boje, baš onako po SDA mjerilima.

Tu dolazimo do suštine. Glavni cilj ovog projekta je razbijanje BH bloka, zasad okupljenog oko SDP-a i Naše stranke. BH blok je prvi ozbiljniji pokušaj anti-nacionalističke, integrirajuće politike u Bosni i Hercegovini. Kao takav on je, jasno, trn u oku nacionalistima – za sada u Federaciji BiH, a nadati se uskoro i u cijeloj zemlji.

Iskreno, teško je reći šta je gore: da je sve ovo samo dio strategije napada na BH blok, ili da ljudi okupljeni u SPD ozbiljno vjeruju u svoje izlizane i beskorisne floskule. Šta god da je u pitanju nije dobro za građane Bosne i Hercegovine, koji u BH bloku zaslužuju imati iskrenu i koliko-toliko ozbiljnu alternativu nacionalističkom užasu.

Ispod jednog današnjeg teksta o SPD-u, prvi komentar je rekao samo ovo: „skup ublehaša“. Ponekad par riječi savršeno sažme puno širu priču. Ovoj kvalifikaciji teško je nešto dodati, a pogotovo oduzeti.

DD