U politici ipak nema nedodirljivih. I oni koji se čine najmoćnijima prije ili kasnije dođu na udar javnosti.

Za propast mostarskog Aluminija mnogi krive šefa HDZ BiH Dragana Čovića. Neki od radnika propale firme to su jasno poručili, blokirajući Čoviću izlaz s kriznoga sastanka i skandirajući mu da je lopov. Može ih se razumjeti: njih i njihove bližnje čeka neizvjesna budućnost, a Čovića njegova vila s promijenjenim tokom rijeke Radobolje.

Nema sumnje da je Aluminij, poput drugih velikih javnih firmi, pod kontrolom politike. Nema previše dvojbi ni da je Aluminij “uhljebište HDZ-u odanih kadrova”. Stoga se čini da će se šef te stranke teško izvući od političke odgovornosti. Ali, opet, u BiH je moguće ono što nije u većini drugih zemalja, pa treba sačekati.

Usput, ova kriza nije samo lokalna, proširila se i na Hrvatsku. Luka Ploče je na udaru zbog obima suradnje s Aluminijem (50% od ukupnog prometa). Populisti poput Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore već rone suze od velike brige za radnike i za bosanskohercegovačke Hrvate općenito. Patetično i beskorisno, kao i obično.

Vratimo se Čoviću. On je do sada imao odličan izgovor. Za sve svoje propuste imao je Željka Komšića i njegov ‘patriotski’ ulet u Predsjedništvo BiH. Glasači HDZ-a uvijek su bili odani velikom vođi. Vidjet ćemo hoće li ova kriza to promijeniti. Čak i ako uspije prebaciti većinu krivnje na vladu Federacije BiH, teško da će ostati potpuno čist kod ‘svojih’. Ako Čović u političkom smislu dobije po prstima, to bi u najmanju ruku bio početak njegova kraja kao neprikosnovenog šefa najveće hrvatske stranke u BiH. Takvo što donijelo bi poželjnu mogućnost pluralizacije političke scene u bh. Hrvata, koja je iz raznih razloga pogubno monolitna.

Ako pak Čović uspije riješiti krizu i nekako pokrene proizvodnju, izaći će iz ovoga još jači i neprikosnoveniji. Bilo bi sjajno kad bi se radnici i njihove obitelji spasili velike nevolje, ali u isto vrijeme pomisao o ‘vječnome Čoviću’ izaziva nelagodu. Radnicima Aluminija, naravno, svaka sreća i da ne ostanu bez posla ako je to ikako moguće.

Sa stanovišta politike kao sapunske opere, bit će zanimljivo vidjeti kako će se Dragan Čović izvlačiti iz jedne od najvećih kriza koja ga je zadesila.

DD

Foto: aluminij.ba