Kao i u nekim drugim europskim zemljama, u Hrvatskoj su ovlasti Predsjednika Republike uglavnom ceremonijalne prirode. Stoga je važno da na toj poziciji bude ozbiljna osoba, obrazovana i jakih intelektualnih kapaciteta, netko tko će znati čuvati ugled i dignitet ureda. Nažalost, u slučaju Kolinde Grabar Kitarović radi se o suprotnom. Osim što koketira s radkalnim nacionalizmom iz prizemnog i kratkoročnog interesa, a što je sramotno i nedostojno funkcije koju obnaša, ona u politiku unosi i mnoge elemente estradne ispraznosti.

U datome trenutku to je možda popularno u određenom krugu birača, ali dugoročno uvijek izaziva zasluženi prijezir. Izgleda da gospođa Grabar Kitarović toga nije svjesna.

Veliki je broj primjera. Predsjednica RH lupeta o ZDS pozdravu, hvali se svojim pjevačkim sposobnostima, dramatično lupa po stolu, postavlja pločice, upravlja trajektom, puca iz pištolja, kuha, grli polugole nogometaše itd. U Poljskoj govori o hrvatskom antifašizmu, a par dana kasnije otkriva bistu kvislingu na Braču. Ne osuđuje napade na hrvatske Srbe, barem ne dovoljno izričito – opet čini se iz prizemnih političkih razloga. Trivijalizira svoj posao i ne doprinosi ugledu RH, naprotiv.

Njen politički brat je, nažalost, Aleksandar Vučić. Najružniji provincijski, populitički refleks funkcionira dobro kod oboje, i čini se da se u tom smislu razumiju. Svojim djelovanjem, gospođa Grabar Kitarović Hrvatsku uspješno gura na Balkan (kao negativni stereotip) a tvrdi da ju je izvukla iz regije.

Zbog svega ovoga, trenutna predsjednica RH treba biti debelo poražena i odbačena na idućim predsjedničkim izborima. Hrvatska zaslužuje bolje. Treba jednu staloženu, iskusnu, modernu osobu koja će reći NE prizemnom populizmu i koja će naprosto raditi u interesu svih građana. Je li to previše za tražiti?

DD