Javno vlasništvo u vrijeme koronavirusa

Bez obzira na političke preferencije, u ovom je trenutku neizbježno razmišljati o javnoj zdravstvenoj zaštiti i javnim službama u cjelini. Nemoguće je ne govoriti o tome koliko su javni sustavi i radnici bitni za naše kolektivno zdravlje i dobrobit, te kako su desetljećima bili nedovoljno financirani, podcijenjeni i zanemarivani.

Međutim, ljudi širom svijeta okupljaju se u borbi protiv privatizacije i za vraćanje usluga pod javnu kontrolu. Podrška za javno vlasništvo raste, usporedo s neuspjehom privatnih korporacija da pruže pristupačne i kvalitetne usluge u oblasti zdravstva, vodoopskrbe, obrazovanja, energetike i prometa. Kriza COVID-19 prisiljava nas na obnovu jakog javnog sektora, ali na način koji je dosta drugačiji od onoga na što smo navikli. Zajednički projekt Our Economy i TNI govori o iskustvima dovođenja javnih službi pod demokratsku kontrolu i preoblikovanje javnog vlasništva kroz aktivističku borbu.

Na praktičnoj razini, javno vlasništvo podrazumijeva vraćanje privatiziranih usluga u javne ruke, ukidanjem privatnih ugovora. To također znači preokret outsourcinga (eksternalizacije) usluga i reorganizaciju usluga unutar lokalnih zajednica. Drugim riječima, to je obrnuti proces, svojevrsna internalizacija.

U Velikoj Britaniji, kolaps građevinskog giganta Carilliona 2018. potaknuo je mnoge općinske vlasti da ponovno preuzmu kontrolu nad javnim uslugama. Povrat u javno vlasništvo također se događa u slučajevima kada privatni operatori odbijaju ulagati zbog nejasnih izgleda za dobit. Uzmimo za primjer telekomunikacijske usluge u ruralnim područjima. U SAD-u je oklijevanje kompanija potaklo stotine općina da razviju lokalne broadband internetske mreže. U mnogim su slučajevima ove internetske usluge zajednički razvijene i u suvlasništvu s lokalnim zajednicama. Lokalne vlasti također su stvorile nove javne službe za postizanje svojih ciljeva. Na primjer, londonska općina Islington osnovala je 2017. svoju energetsku tvrtku da bi mogla ponuditi povoljnu energetsku uslugu.

Aktivnosti na vraćanju usluga u javno vlasništvo, u rasponu od zdravstvene zaštite do obrazovanja, artikuliraju duboku kritiku privatizacije i sustava slobodnog tržišta. Kao što znamo iz primjera privatizacije vodoopskrbe u Velikoj Britaniji, profit i dividende dioničara imaju prioritet u odnosu na kvalitetu usluga i zdravo okruženje. U kontekstu sve veće socijalne nejednakosti, klimatske krize i političke polarizacije, borba protiv pružanja usluga od strane privatnog sektora ujedno je i borba za pravednije, inkluzivnije i demokratičnije gospodarstvo koje građane i njihove potrebe stavlja u prvi plan. Pandemija koronavirusa čini potrebu za takvim gospodarstvom još očiglednijom.

Budućnost je u javnom vlasništvu

Transnacionalni institut (TNI), zajedno sa još 17 organizacija sazvao je u Amsterdamu međunarodnu konferenciju pod nazivom Budućnost je u javnom vlasništvu za 4. i 5. prosinca 2019. Na ovom smo skupu predstavili najnovije rezultate našeg istraživanja o modelima javnog vlasništva. Popis više od 1400 slučajeva uspješnog povrata u javno vlasništvo iz cijelog svijeta ilustrira ne samo ‘globalni krajolik’ borbe protiv privatizacije, već i raznolikost pristupa, rješenja, mehanizama provedbe i institucionalnih struktura.

Primjerice, vodoopskrbni i energetski sektor imaju različitu dinamiku i procese, a svaka lokalna vlast ima posebne propise i zakone. Kako bismo mogli razumjeti ove procese povrata u javno vlasništvo, zamolili smo 15 aktivista i stručnjaka da napišu i podijele svoja iskustva. Ovi članci daju primjere od Čilea do Španjolske kako su lokalne zajednice i radnici uspjeli preokrenuti trend privatizacije uspostavljajući nove javne modele koji poboljšavaju demokratsko odlučivanje i služe interesima ljudi i okoliša.

Inspiracija iz cijelog svijeta

Počevši od Čilea, gdje općina Recoleta u Santiagu predvodi nacionalnu borbu protiv neoliberalizma izgradnjom novih javnih službi pod vodstvom komunističkog gradonačelnika Daniela Jaduea. Studenti sada mogu besplatno pohađati novo općinsko sveučilište, a obitelji imaju pristup novim narodnim ljekarnama koje daju lijekove po povoljnim cijenama.

U katalonskom gradu Terrassi, novoosnovani „opservatorij za vodu“ omogućuje lokalnom stanovništvu da aktivno sudjeluje u kreiranju i provedbi lokalnih politika o vodama. Uz građane i predstavnike radnika koji su glavni članovi njegovog najvišeg tijela upravljanja, autonomni opservatorij osigurava odgovornost u vodosnabdijevanju općine.

Slučaj sjevernoafričkog sektora odvoza otpada objašnjava kako privatni operatori osmišljavaju ugovore kako bi maksimizirali dobit, isključujući siromašne četvrti iz pružanja usluga. Rezultati ovakvog pristupa uključuju zagađenje toksičnim otpadom i ugroženo javno zdravlje. Unatoč teškim uvjetima u Egiptu, lokalne vlasti, članovi lokalne zajednice i radnici u Kairu, Aleksandriji i Gizi ipak su uspjeli vratiti upravljanje otpadom u javne ruke.

Posljednja dva članka napisali su britanski autori koji se desetljećima zalažu za demokratsko upravljanje javnim uslugama. David Hall zalaže se za renacionalizaciju vodoopskrbe, energetike, poštanskih usluga, prometa i brze internet mreže. Javno vlasništvo nad ovim resursima vrlo je popularno među pristašama kako Laburista tako i Konzervativne stranke, a unatoč tome što su Laburisti nedavno izgubili izbore, očito još uvijek postoji politički konsenzus oko ove strategije.

Za kraj, Hilary Wainwright govori o ključnim izazovima i preduvjetima za demokratsko javno vlasništvo koje pruža usluge kako je i zamišljeno. Nakon trideset godina iskustva s privatizacijom u Velikoj Britaniji, pojavila se jedinstvena prilika za razgovor o državnom vlasništvu. Radnici koji svakodnevno rade na poslovima javnih usluga su ključni, a njihovo znanje trebalo bi biti ključno za strategiju i isporuku javnih usluga. Što se tiče institucija, za ovo će trebati dubok pomak. Ukratko, moramo razmišljati o prirodi same države jer demokratsko javno vlasništvo zahtijeva demokratsku državu.

Iako se svaki slučaj suočava s vlastitim izazovima specifičnim za pojedine zemlje, oni zajedno pomažu u stvaranju predloška za strategiju kako krenuti prema demokratskim ekonomijama temeljenim na javnom vlasništvu. Teškoće su dovele do jasne, skladne vizije: deprivatizacija donosi mogućnosti i uvjete za izgradnju učinkovitih, demokratskih i pristupačnih javnih usluga za sve a ne samo za bogate. Koronavirus nas uči što je doista važno i vrijeme je da naša gospodarstva obnovimo na bazi tih ključnih elemenata. Možda i najvažnija poruka pokreta za deprivatizaciju je ta da je transformativna promjena kroz moć ljudi moguća i da se događa upravo sada. Pet priča koje će biti objavljene tijekom narednih tjedana reći će vam više.

Projekt Budućnost je u javnom vlasništvu: ka demokratskom vlasništvu javnih usluga objavit će se kao izvor pod Creative Commons licencom u svibnju 2020., a sadržavat će petnaest priča aktivista za povrat u javno vlasništvo i deprivatizaciju širom svijeta.

 

Satoko Kishimoto i Eirin Sundby, openDemocracy

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s