Prema izvješću koje je objavila administracija Joe Bidena, saudijski prijestolonasljednik Mohammad bin Salman “odobrio je operaciju … hvatanja ili ubijanja saudijskog novinara Jamala Khashoggija”. Međutim,  predsjednik Biden kaže da SAD neće sankcionirati saudijsku vladu, računajući da bi bilo kakva izravna kazna mogla riskirati suradnju Saudijske Arabije u sučeljavanju s Iranom i u protuterorističkim naporima.

Kao i njegovi prethodnici, Biden se suočava s činjenicom da je Saudijska Arabija potrebna za postizanje određenih ciljeva SAD-a na Bliskom istoku.

Ovo je svakako promjena u odnosu na Bidenovu kritiku Saudijske Arabije za vrijeme predizborne kampanje. Tada je govorio da će njegova administracija ovo represivno kraljevstvo – dugogodišnjeg saveznika SAD-a – pretvoriti u “globalnog izopćenika”.

Afera Khashoggi naglašava jednu neobičnost američke vanjske politike, koju sam primijetio tijekom mnogih godina radeći u State Departmentu i Ministarstvu obrane: selektivni moral u suočavanju s represivnim režimima.

Mnoštvo diktatora

Trumpova administracija nije željela ulaziti u sukob sa Saudijskom Arabijom zbog ubojstva Khashoggija, kolumnista Washington Posta koji je živio u Virginiji. Osim ukidanja viza nekim saudijskim dužnosnicima umiješanima u Khashoggijevu smrt, Trump nije učinio ništa da Saudijsku Arabiju kazni zbog Khashoggijevog mučenja, ubojstva i raskomadavanja . Trump i drugi dužnosnici Bijele kuće podsjetili su kritičare da Saudijska Arabija troši milijarde dolara na kupovinu oružja od SAD-a i da je ključni partner u američkoj kampanji pritiska na Iran. Biden je zauzeo malo oštriju liniju, odobravajući objavljivanje obavještajnog izvještaja koji bin Salmana krivi za Khashoggijevo ubojstvo, te sankcioniranje 76 nižerangiranih saudijskih dužnosnika .

Saudijska Arabija nije jedina država kojoj su SAD progledale kroz prste usprkos strašnim zločinima. SAD desetljećima održava bliske veze s nekim od najgorih kršitelja ljudskih prava na svijetu. Otkako su  izašle iz hladnog rata kao dominantna svjetska vojna i ekonomska sila, uzastopni američki predsjednici vidjeli su financijsku i geopolitičku korist u okretanju glave od zlodjela brutalnih režima.

Prije islamske revolucije 1979. godine Iran je bio blizak saveznik SAD-a. Šah Reza Pahlavi vladao je surovo, koristeći svoju tajnu policiju za mučenje i ubojstvo političkih neistomišljenika. Ali šah je također bio sekularni, antikomunistički vođa u regiji kojom dominiraju muslimani. Predsjednik Nixon nadao se da će Iran biti “zapadni policajac u Perzijskom zaljevu”.

Nakon svrgavanja šaha, Reaganova administracija se 1980-ih sprijateljila s iračkim diktatorom Sadamom Husseinom. Sjedinjene Države podržale su ga obavještajnim podacima tijekom rata s Iranom i ignorirale njegovu upotrebu kemijskog oružja. Također, prije krvavog građanskog rata u Siriji – u kojem je prema procjenama ubijeno oko 400 000 ljudi i u kojem je vlada izvršila grozne napade kemijskim oružjem – njezin autoritarni režim uživao je relativno prijateljske odnose sa SAD-om

Sirija se nalazi na State Departmentovom popisu državnih sponzora terorizma od 1979. Ipak, predsjednici Nixon, Jimmy Carter, George HW Bush i Bill Clinton posjetili su oca predsjednika Bashara al-Assada, koji je vladao od 1971. do njegove smrti 2000. godine.

Zašto je Saudijska Arabija bitna

Prije (zasad navodnog) atentata na Khashoggija od strane saudijskih operativaca, 35-godišnji prijestolonasljednik gajio je reputaciju umjerenog reformatora. Salman je uveo važne promjene u konzervativnom arapskom kraljevstvu, dopuštajući ženama da voze, boreći se protiv korupcije i ukidajući neke ovlasti vjerske policije. Ipak, i pored toga Saudijska Arabija i dalje je jedan od najautoritarnijih svjetskih režima. Iako žene sada mogu dobiti putovnicu bez dopuštenja muškog staratelja, i dalje im je potrebno odobrenje staratelja da se udaju, napuste zatvor ili dobiju pravo na određene medicinske postupke. Moraju imati pristanak muškog skrbnika za upis na fakultet ili traženje posla.

Saudijska vlada također redovito proizvoljno hapsi građane, prema Human Rights Watchu . Građani mogu biti ubijeni zbog nenasilnih zločina, često i javno. Između siječnja i sredine studenoga 2019. godine 81 osoba je pogubljeno zbog zločina povezanih s drogom.

Saudijska Arabija nalazi se odmah ispred Sjeverne Koreje po političkim pravima, građanskim slobodama i drugim mjerama slobode, prema ocjenjivačkom tijelu za demokraciju Freedom House-u . Isti izvještaj rangira Iran i Kinu ispred Saudijaca.

Međutim, bogatstvo, strateški položaj na Bliskom istoku i izvoz nafte Saudijce i dalje čine ključnim američkim saveznikom. Predsjednik Obama posjetio je Saudijsku Arabiju više od bilo kojeg drugog američkog predsjednika (četiri puta u osam godina), kako bi razgovarao o svemu, od Irana do proizvodnje nafte.

Američka realpolitika

Ova vrsta vanjske politike, koja se temelji na praktičnim, vlastitim interesima, a ne na moralnim ili ideološkim pitanjima, naziva se “realpolitikom”. Henry Kissinger, državni tajnik za vrijeme Nixona, bio je majstor realpolitike, što je dovelo do normalizacije odnosa s Kinom (diplomatski odnosi između dviju zemalja prekinuti su 1949. godine kada su kineski komunistički revolucionari preuzeli vlast).

Tada je, kao i sada, Kina bila nevjerojatno represivna. Samo je 16 zemalja – uključujući Saudijsku Arabiju – manje slobodno od Kine, navodi Freedom House. Iran, zemlja za koju SAD žele da Saudijci pomažu u održavanju kontrole, nalazi se ispred Kine. Ali Kina je ujedno i najmnogoljudnija država na svijetu i nuklearna sila. Nixon, gorljivi antikomunist, nastojao je iskoristiti rastući razdor između Kine i Sovjetskog Saveza. Washington i dalje pazi na ove važne, povremeno teške odnose koje je Kissinger stvorio s Pekingom, unatoč stalnom progonu muslimanskih manjinskih skupina .

Američka realpolitika odnosi se i na Latinsku Ameriku. Nakon kubanske revolucije 1959. godine, SAD je redovito podupirao vojne diktatore centralne i južne Amerike koji su mučili i ubijali građane kako bi “obranili” Ameriku od komunizma.

SAD nisu tako nevine

Američki predsjednici imaju tendenciju podcjenjivanja svojih odnosa s represivnim režimima, uz to hvaleći visokomoralne “američke vrijednosti”. To je jezik kojim se bivši predsjednik Barack Obama služio 2018. kritizirajući Trumpov entuzijazam spram autoritarnog ruskog predsjednika Vladimira Putina. Pozivao se na američku “predanost određenim vrijednostima i načelima poput vladavine zakona i ljudskih prava i demokracije”. Trump je branio svoj odnos s Rusijom, prešutno se pozivajući na američku realpolitiku. “Mislite da je naša zemlja tako nevina ?” pitao je na Fox Newsu.

Kao što je Trump aludirao, SAD održava bliske veze s brojnim režimima čije su vrijednosti i politike u sukobu s američkim ustavnim jamstvima demokracije, slobode govora, prava na pravni postupak i mnogih drugih. To traje već desetljećima.

Prijestolonasljednik Saudijske Arabije dao je ubiti novinara disidenta. Američka realpolitika objašnjava nam zašto će se bliski američko-saudijski odnosi vjerojatno nastaviti bez obzira na ovaj čin.

---

Jeffrey Fields, The Conversation