Jedan od najmračnijih aspekata sukoba koji se odvijao do prije nekoliko dana je činjenica da je on svima tako poznat – naravno, posebno onima koji ga proživljavaju. Čak su se i najmlađe generacije već previše puta suočile s nasiljem. Norveško vijeće za izbjeglice izvijestilo je da je 11 djece ubijene u izraelskim zračnim napadima u Gazi sudjelovalo u njihovom psihosocijalnom programu kako bi im se pomoglo da se nose s traumama. Ukupno 228 Palestinaca poginulo je u pojasu Gaze, od toga najmanje 63 djece, dok je 12 ljudi u Izraelu, uključujući dvoje djece, ubijeno raketama palestinskih militantnih skupina. Obje strane zanemaruju živote civila, ali ogromna većina žrtava su palestinska djeca koja su poginula, izgubila roditelje, braću i sestre, i čiji su domovi, škole i zdravstvene ustanove bombardirani.  

Kasno u četvrtak 20. maja Izrael je najavio prekid vatre nakon 11 dana nasilja, a Hamas je potvrdio da će primirje započeti te noći. Postalo je očito da obje strane traže izlaz. Joe Biden je dan prije pooštrio retoriku, rekavši izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu u telefonskom pozivu da “očekuje značajnu deeskalaciju već danas, i da stvari trebaju ići ka prekide vatre”. I ovo je već viđeno: SAD na početku sukoba govore samo o pravu Izraela da se brani i blokiraju napore da se izvrši pritisak u UN-u, dok retoriku pooštravaju onda kada rješenje postane izglednije (bilo da je namjera mudro iskoristiti svoj ograničeni utjecaj ili, manje laskavo, da izgleda kao da imaju neki utjecaj).

Smatra se da je stav američke vlade kako je bolje lobirati privatno nego javno iznositi stavove: iako su takve formulacije često kurtoazne, čini se da je iza kulisa ovaj put bilo jačeg pritiska. Takav pristup uvjetovan je Bidenovim pristupom rješavanju problema, kao i gorkim iskustvom Obamine administracije prema kojoj je Netanyahu pokazao takav prezir, što je na kraju natjeralo SAD da odustane od veta na glavnom glasanju UN-a, na kojem se tražilo zaustavljanje izgradnje naselja na okupiranim teritorijima. Međutim, Trumpov nedvosmisleni entuzijazam spram gospodina Netanyahua i “darovi” koje mu je predao oslabili su Palestince i ohrabrili izraelskog premijera.

Joe Biden vratio se statusu quo u američkim odnosima s Izraelom. Ipak, nešto se promijenilo: njegova stranka i dijelovi javnog mijenja se mijenjaju. Ulazak progresivnih demokrata u Kongres i energija pokreta Black Lives Matter donijeli su obnovljenu potporu palestinskoj stvari. Mnogi u američkoj židovskoj zajednici, posebno među mlađim generacijama, sve su kritičniji prema Izraelu. Čini se da je ovaj put sukob privukao znatnu pozornost javnosti.

Gospodin Biden ima itekako puno posla kod kuće i u inozemstvu. U osnovi, volio bi da ovaj problem nestane. Međutim, jasno je da će se sukob ponavljati sve dok se ne riješe stvarni problemi. Nepravda okupacije dodatno se zakomplicirala jer se grade nova židovska naselja kako bi se promijenilo činjenično stanje na terenu, a palestinska država izgledala sve manje moguća. U isto vrijeme, Izrael svojim palestinskim građanima uskraćuje prava kakva imaju Židovi. SAD možda za sada ne žele razmišljati o svemu tome ali dugoročno, Izrael će možda jednog dana otkriti da više ne može računati na tako popustljivog partnera.

---

The Guardian, 20.5.2021