Za vrijeme svoje izborne kampanje, Zoran Milanović obećao je biti “predsjednik s karakterom”. To obećanje svakako je ispunio, ali možda ne baš na način na koji su njegovi glasači očekivali.   

U nedostatku stvarnih ovlasti, gospodin Milanović već neko vrijeme koristi medijske istupe i britak jezik kako bi izazvao reakciju i – kako on to valjda vidi – pokrenuo neke procese. Međutim, ako i ima dobre namjere, rezultati se nisu pokazali dobrima, naprotiv.

Od mnogih nepotrebnih trenutaka, treba izdvojiti izjave o Srebrenici, covid mjerama, Europskoj uniji, te najnoviju o pristupu Finske i Švedske NATO savezu. Ovaj put, Milanović je izjavio kako smatra da Hrvatski sabor “ne smije ratificirati ničiji pristup NATO-u dok se ne promijeni izborni zakon u BiH”.

Ovakva vrsta blokiranja i uvjetovanja neprijatna je i štetna i u boljim i sretnijim vremenima. Hrvatska se u to imala priliku uvjeriti kada je Slovenija blokirala ulazak u EU zbog Piranskog zaljeva.

Za razliku od, nazovimo ih tako, tipičnih problema oko ulaska u EU, situacija u blizini Finske i Švedske iznimno je dramatična i tragična, a ove dvije države strahuju da bi i same mogle postati meta. Uvjetovati pristup ovih zemalja NATO savezu zbog problema o kojem građani tih država, i vjerojatno ogromna veličina političara, nemaju pojma je neprimjereno.

Zoran Milanović je u pravu da u Bosni i Hercegovini treba uvesti promjene koje bi dovele do toga da, u ovakvom sustavu, Hrvati opet mogu birati svoga kandidata u Predsjedništvo BiH. Ali, sada nikako nije ni vrijeme ni mjesto za ovu vrstu pritiska i ucjene. Sigurnosna situacija u Europi daleko je važniji i hitniji problem.

Što god mislio da radi, Zoran Milanović čini štetu, a svoj govornički dar trebao bi upotrijebiti na daleko bolji i mudriji način.

digitalnademokracija.com

Foto: Youtube