Zašto se Kolinda GK boji debatirati s Milanovićem?

Predizborne debate su najnormalnija stvar u demokraciji. One su prilika da kandidati predstave svoj program, ideje i da pridobiju publiku. Osim toga, za vrijeme rasprave vješt voditelj znat će iz svojih gostiju izvući više nego što su htjeli reći ili pokazati. Uglavnom, debate su potrebne. Nastavi čitati “Zašto se Kolinda GK boji debatirati s Milanovićem?”

Radi li Zoran Milanović dovoljno za pobjedu?

Čak i sa svojim nedostacima, Zoran Milanović je kao osoba i kao političar puno bolji izbor za predsjednika Hrvatske od svojih glavnih rivala, Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore. Milanović je svakako i intelektualno superiorniji u odnosu na spomenuti dvojac. Nastavi čitati “Radi li Zoran Milanović dovoljno za pobjedu?”

Ivo Josipović bio bi odličan novi-stari predsjednik, bilo kada

Zašto se ponavljati ili vraćati u prošlost? Često je to nepotrebno ili čak štetno, ali nekada postoje dobri razlozi. Bez obzira tko na kraju bude kandidat SDP-a za predsjednika RH (u međuvremenu je potvrđen Zoran Milanović), Ivo Josipović bio bi odličan izbor. Nastavi čitati “Ivo Josipović bio bi odličan novi-stari predsjednik, bilo kada”

Zašto je sučeljavanje Milanović-Plenković dobro za Hrvatsku

Televizijsko sučeljavanje lidera dvije naveće hrvatske stranke, HDZ-a i SDP-a, već je donijelo brojne reakcije i namjera ovoga kratkog teksta nije da ga detaljno analizira u smislu onoga što je rečeno ili obećano. Međutim, ono što je ostavilo najjači dojam na gledatelja bio je kvalitativni pomak naprijed u smislu kako je to rečeno i, iznad svega, o čemu se raspravljalo.

Kao prvo, Milanović i Plenković ophodili su se civilizirano jedan prema drugome. Ako je i bilo povišenih tonova – a nije puno – to nikada nije prešlo u otvoreno, agresivno napadanje ili vrijeđanje. Iako se privatno znaju iz vremena kada su radili kao službenici u istome ministarstvu, to nije morao biti ključni razlog. Oba političara doimali su se kao trezveni, pristojni ljudi koji će, nadajmo se, tako voditi i politiku svoje zemlje nakon novih izbora (gotovo je sigurno da će Milanović ili Plenković postati premijerom).

Ono što je daleko najvažnije – i sada i dugoročno – u vezi s ovom debatom je neosporna činjenica da je fokus cijeloga odmjeravanja bio na ekonomskim a ne na svjetonazorskim ili povijesnim temama. To definitivno pokazuje određenu političku zrelost, koja je čak impresivna s obzirom na politički i povijesni kontekst Hrvatske kao nezavisne države. Ako se uzme u obzir da je u Hrvatskoj katastrofalni rat završio prije dvadeset i jednu godinu, te ako se sjetimo svih mogućih ideoloških i političkih nebuloza iz ovoga perioda (npr. od koncepta “nacionalnog pomirenja” do “šatoraša”), televizijska debata koja je sličila mnogim drugim ‘dosadnim’ političkim bitkama u stabilnim europskim zemljama bez recentnih traumatičnih iskustava svakako predstavlja uspjeh. To ne znači da će sve i uvijek odsada biti bolje, ali također teško je povjerovati i da će biti potpunog povratka na stara, istrošena prepucavanja.

Za kraj, bilo bi lijepo vidjeti ovu vrstu i razinu političke komunikacije u drugim državama regije. Zvuči jednostavno, ali mnogi još nisu usvojili ideju da će svima u ovome dijelu svijeta biti bolje kada istinski važna, svakodnevna pitanja koja obično dominiraju u razvijenim europskim demokracijama zamijene “važne” teme poput nacionalnog pitanja, jeftinih a opasnih predizbornih prepucavanja i “slavne prošlosti”.