Izgorjeli tenkovi, napušteni sanduci streljiva i drugi dokazi brzog, kaotičnog ruskog bijega pričaju vlastitu dramatičnu priču. Zapanjujuća, munjevita ofenziva ukrajinskih trupa na sjeveroistoku zemlje predstavlja najznačajniji trenutak rata od ožujka, kada je napad na Kijev odbijen a ruske trupe žurno se povukle prema istoku.
U pet dana oslobođene su tisuće četvornih kilometara okupiranog istoka, uključujući strateški vitalne gradove Kupiansk i Izjum. Ukrajinski zapovjednici tvrde da su ruske trupe potisnute do granice dvije države. Institut za proučavanje rata procjenjuje da je protuofenziva donijela kontrolu nad više teritorija nego što su ruske snage uspjele zauzeti u svim operacijama još od travnja. Vješta uporaba raketa i topništva koje je poslao zapad omogućila je ukrajinskoj vojsci da uspješno gađa ruske opskrbne linije i smanji ogromnu prednost Rusije u vojnoj opremi. Ionako niskog morala – i bez elitnih trupa koje su poslane da se nose s ranijom ofenzivom na jugu – ruski borci su preko noći napustili teritorij koji je osvojen nakon tjedana iscrpljujućeg ratovanja.
Bilo bi nepromišljeno podcijeniti moguću žestinu odgovora Moskve. Ruski raketni napadi na električnu mrežu u Harkivu sugeriraju da Kremlj planira brutalan energetski rat ove zime, lišavajući Ukrajince grijanja i struje. To je grozna perspektiva, a granatiranje civilne infrastrukture još jedan je dokaz kriminalne nemilosrdnosti gospodina Putina. Borbe u nadolazećim tjednima zasigurno će se nastaviti, manjim i većim intenzitetom. Ali, sjeveroistočna ofenziva dala je ukrajinskim snagama neprocjenjiv zamah za ključno razdoblje, prije nego što zima zaustavi sukobe i dodatno optereti tanko raspoređene ruske trupe.
Putinov plan B, nakon ponižavajućeg debakla pred Kijevom, bio je konsolidirati i proširiti rusku kontrolu na istoku Ukrajine. Međutim, čini se da je postupno napredovanje, potpomognuto nemilosrdnom uporabom teškog topništva, zaustavljeno ovoga ljeta. Kaotično rusko povlačenje zadnjih dana dovelo je do rastućeg nezadovoljstva na popularnim ultranacionalističkim blogovima i dodatno će narušiti moral na terenu. Iako još uvijek nije omražena, čak i iskusnim medijskim propagandistima postaje teško prikazati Putinovu “vojnu operaciju” kao uspjeh.
Za Volodimira Zelenskog, uspjesi na sjeveroistoku zemlje neprocjenjiv su lobistički adut dok nastoji uvjeriti zapadne saveznike da pojačaju isporuke modernog oružja koje tako učinkovito koriste njegovi zapovjednici. Uspješna protuofenziva, kao i manji dobici na jugu, potkopali su ideju da je ruska konsolidacija u tim regijama neizbježna. Snaga i odlučnost ukrajinskog otpora će se udvostručiti, a Rusiji će biti teže uspostaviti vlast i autoritet na nedavno okupiranim teritorijama na istoku. U konačnici, vraćanje ruskih snaga na pozicije preuzete 2014. više se ne čini nevjerojatnim. Ali, prvo treba izdržati najgoru od svih mogućih zima. To bi moglo dovesti do još jednog egzodusa izbjeglica, u vrijeme kada ekonomske poteškoće podrivaju dobru volju među europskim stanovništvom. Najznačajnije postignuće zapanjujućeg niza pobjeda moglo bi biti poticanje zapadnih nacija da zadrže isti kurs u ratu koji je daleko od bilo kakvog završetka.