Zoran Milanović odlučio je natjecati se na općim izborima, za koje je sam odabrao datum, 17. travnja. Dobro je da je to srijeda, i da je uveden neradni dan. Ovi izbori prevažni su da bi se sveli na jedan dan, jedan vikend, gdje ključni element, izlaznost, ovisi o obiteljskim planovima i vremenskim prilikama.

Kao predsjednik, gospodin Milanović bio je karakteristično lak na jeziku, britak, kontroverzan, i počesto štetan. Posebno se to odnosi na izjave tijekom pandemije, sramotno lupetanje oko Srebrenice, te na Ukrajinu. Kao takav, nije zaslužio još jedan predsjednički mandat, iako bi protukandidat HDZ-a vjerojatno bio još gori.

Stvari stoje drugačije s općim izborima. Milanović je najjače ime koje sadašnja opozicija ima. Ako koalicija koju predvodi SDP pobijedi HDZ (koji ima uspjehe poput uvođenje eura i ulaska u Schengen, ali i Ivana Turudića, Josipu Rimac i sijaset sličnih, blago rečeno sumnjivih likova, te korupciju kao modus operandi), to bi bio važan korak naprijed: ne samo za Hrvatsku, nego i za susjedne države, pa donekle i za cijelu Europu.

Ako pobijedi i postane novi-stari premijer, Milanović bi, nadajmo se, svoje najgore instinkte držao pod kontrolom, ili bi to za njega učinile okolnosti: stvarna moć, te mogućnosti i ograničenja koje ona kao takva neumitno postavlja.

Zoranu Milanoviću želimo da pobijedi HDZ, a onda da se vrati samome sebi od prije deset godina: onom mirnijem, mudrijem i korisnijem za opću dobrobit.

Dražen Šimić