Dodiku naravno odgovaraju SDA i DF, jer s njima zna kako. Lako mu je izdominirati ih i ostvariti sve što mu treba

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS), Milorad Dodik, u najdelikatnijoj je poziciji otkako je postao bespogovorni vođa u tom entitetu,  a to je već više od dvadeset godina ako uračunamo i njegov premijerski mandat.

Skoro sve ove godine Dodik balansira, najavljuje otcjepljenje pa se povlači, provocira bošnjačke nacionaliste koji ga zapravo trebaju za bildanje svojih glasova. Ovo mu je prolazilo sve dok nije napravio kobnu grešku, zbog nepoštivanja odluke Visokog predstavnika.

Dodiku je suđeno i presuđeno. Predsjednički mandat zvanično mu je prestao 18.8. ove godine, nakon što je Žalbeno vijeće Suda BiH odbilo žalbu na odluku Centralne izborne komisije kojom mu je oduzet mandat predsjednika Republike Srpske. Dodik se otada batrga, daje besmislene i bombastične izjave, otkupljuje zatvorsku kaznu i nada se da će se pojaviti nekakva slamka spasa. Upregnuo je saveznike, unutar BiH i izvan, da prijete kataklizmičnim najavama i scenarijima.

Jedan od zanimljivijih momenata je napad na koaliciju Trojka, koja se nije pokazala beskičmenjacima poput SNSD-ovih ranijih partnera u vlasti, prije svih SDA i DF. Napadi su razumljivi jer za njih ima i razloga. Trojka se nemilosrdno obračunala s njegovim kadrovima u vlasti. Elmedin Konaković oduzeo je Dodiku dilomatski pasoš, što je dodatno poniženje za samozvanog “glavnog baju” RS-a.

Da nije tako bilo za vrijeme dugogodišnjeg zagrljaja sa SDA i DF dovoljan je jedan primjer. U vezi zastupljenosti pojedinih naroda u bh. institucijama, utvrđen je “značajan debalans po pitanju zastupljenosti Bošnjaka u državnim institucijama, jer Bošnjaci imaju 783 zaposlenih manje od broja koji im prema zakonu pripada. Srba je na 423 pozicija više, Hrvata također više na 478 pozicija i Ostalih je na 118 pozicija manje”.

Ima li iko ozbiljan, uključujući pristalice SDFA, da misli da se ovo dogodilo u par godina vladavine Trojke? Naravno da nije – ovo su bili ustupci ili previdi SDFA, koje je oduvijek zanimala samo i isključivo vlast, pa da onda, kao i Dodik i Dragan Čović, “brane” svoje narode i glasače od njih samih, od napretka i, u krajnjoj liniji, od EU.

Dodik sada patetično pokušava okrenuti cijevi prema dojučerašnjim nevoljkim partnerima u vlasti. Njegov potrčko Staša Košarac objavljuje kako je Trojka “potpuno propala u Sarajevu. SDA se vraća ovdje u Federaciji i Trojka ide u zaborav, to svi znaju”.  To nije dovoljno, pa dodaje, ni manje ni više, da “što je više Trojke, manje je Bosne i Hercegovine. Sve što su bile naše ambicije, mi smo preko Trojke i ostvarili”. Imamo dakle novi element, da SNSD-ov kadar lamentira zbog ”manjka” Bosne i Hercegovine, koristeći potpuno isti vokabular kao nemušti šarlatani iz SDFA.

Ovo je krajnje providno, ali nemojmo misliti da neće upaliti kod nekih glasača, koji su navikli na decenijske uhljebe, svakojake komšiće i izetbegoviće koji neumorno brane državu od Dodika, s kojim su proveli godine pa i decenije u bratskom zagrljaju, za vrijeme kojeg se pojavio manjak Bošnjaka u državnim institucijama. Ali to ili nije bitno, ili treba svaliti na druge.

Dodiku naravno odgovaraju SDA i DF, jer s njima zna kako. Lako mu je izdominirati ih i ostvariti sve što mu treba. Sada, kada je zvanični politički povratak nemoguć i kada je pitanje vremena kada će napokon otići iz prvih redova, ostaje mu nada, koja jeste realna, da će i dalje odlučivati o svemu bitnom, ovaj put iz sjene. Za takvo što mu ne odgovaraju Sabina Ćudić ili Elmedin Konaković, koji su mlađi, pametniji i beskompromisniji. Trebaju mu retorički uspaljeni ali suštinski beskičmenjaci poput gorespomenutih lidera SDA i DF (koalicija s HDZ BiH svakako nije upitna), koji će bljuvati vatru a dati mu sve što mu treba, zarad svoga komada vlasti. Već viđeno, toliko puta.

SDA i DF su za Dodika sjajna kombinacija poželjnih političkih partnera i korisnih budala. Radujemo se saznati, jednom za svagda, koliko će takvo političko sazviježđe potrajati. 

---

Damir Bosnić, digitalnademokracija.com