Još nismo došli do trenutka kakav je bio 1968. godine, kada su studenti na pariškoj Sorbonni zapalili iskru koja je pokrenula krizu što je naposljetku dovela do pada vlade Charlesa de Gaullea. Ali, krajem 2026., počevši od simboličnog čina mladih Francuza koji su se popeli na Srpanjski stup na pariškom Trgu Bastille, svijet proživljava najveći val studentskih prosvjeda u posljednjih 60 godina.
Kada su talijanski studenti potom zauzeli jednu srednju školu u Rimu, svoje su zahtjeve za promjenama započeli riječima: „kao u Francuskoj”. Prosvjedi mladih sada bukte od Indije – gdje je vlada na “pokret žohara” (Cockroach movement) odgovorila represivnom silom – do Albanije, gdje studenti, nakon gotovo pet mjeseci provedenih na ulicama, zahtijevaju ne samo kraj korupcije nego i smjenu vlade.
Ipak, najdalekosežniji val prosvjeda dogodio se u Srbiji. Studentska lista kandidata za parlamentarne izbore uspjela je ne samo srušiti dugogodišnju vladu opterećenu korupcijom, za koju se tvrdi i da je povezana s organiziranim kriminalom, nego i osigurati izborni mandat. Sada je na pragu formiranja nove vlade. Nešto takvo dosad se nikada nije dogodilo.
Studentska lista ne mijenja samo političko vodstvo Srbije nego i popularizira nove metode organiziranja. Gradi sustav odabira kandidata izvan vlastitih redova, koristeći metode poput otvorenih javnih skupština s delegatima koji se rotiraju i specijaliziranim radnim skupinama. Kandidate je odabralo 85 studentskih plenuma, kako objašnjava analiza njihovih internih pravila. Rezultati su često iznenađujući: rektor Beogradskog sveučilišta Vladan Đokić nije izabran za kandidata, unatoč tome što već dugo podupire pokret i što su mnogi očekivali da će imati važnu ulogu u budućoj vladi.
Hrvatski filozof Srećko Horvat usporedio je Studentsku listu s Pariškom komunom iz 1871. godine, smještajući taj pokret u dugu tradiciju neposredne demokracije i kolektivnog samoorganiziranja. Međutim, način na koji prikuplja sredstva sasvim je suvremen: tijekom izborne kampanje, prema izvješćima, prikupila je gotovo dva milijuna eura, od više od 26000 pojedinačnih donatora.
Val prosvjeda mladih uslijedio je nakon mobilizacija u Keniji 2024. te diljem Nepala, Indonezije, Filipina, Madagaskara, Maroka i Perua 2025. godine. Tek će se vidjeti u kojoj će mjeri srpski model organiziranja na lokalnoj, građanskoj razini oblikovati omladinske pokrete drugdje. No Olivier Ertzscheid, viši predavač na Sveučilištu u Nantesu, smatra da su „osjećaj pripadnosti i društvena interakcija mladih na kocki”. Društvene mreže sada aktivno potiču osjećaj povezanosti i zajedničkog identiteta među prosvjednicima, i daju zamah njihovim akcijama.
Tijekom rujna i listopada prosvjedi mladih održali su se u Belgiji, Austriji, Grčkoj i Italiji zbog financiranja obrazovanja; u Njemačkoj zbog prijetnje uvođenja obveznog vojnog roka; a u Španjolskoj i Portugalu zbog nedostatka pristupačnog stanovanja. Prosvjedi su se proširili i daleko izvan Europe: u Indoneziji su usmjereni na onečišćenje okoliša, u Argentini na mjere štednje, a u Čileu i Kolumbiji na rezove u financiranju. Prošlog vikenda u Njemačkoj je skupina pod nazivom Gen Z regelt organizirala prosvjede u 21 gradu.
Ovoga mjeseca prosvjedi će se samo intenzivirati. U Australiji je za 11.11. planiran veliki studentski prosvjed, dok studentske udruge u Britaniji i Italiji pripremaju zajednički dan akcije 20.11., usmjeren protiv sve viših troškova obrazovanja.
Prije nekoliko godina pisao sam o novoj generaciji mladih aktivista – o učenicama iz Bangladeša koje su se borile protiv prisilnih dječjih brakova i proglasile područja bez dječjih brakova, kao i o mladima iz Nigerije i drugih afričkih zemalja koji su zahtijevali pravo na obrazovanje. No sadašnje pobune mladih posve su drukčijeg karaktera. Izbijaju u novom, opasnijem globalnom okruženju i izazivaju vlasti zbog pitanja koja daleko nadilaze obrazovanje. Mladi se suočavaju s krizom nezaposlenosti koju potiče umjetna inteligencija; gube zbog preusmjeravanja javne potrošnje u korist starijih generacija i ograničene dostupnosti obrazovanja; suočavaju se s krizom stanovanja i vladama koje umanjuju važnost klimatske krize i međugeneracijske pravednosti.
Kriza zapošljavanja mladih samo će se produbljivati. Broj oglasa za radna mjesta namijenjena diplomantima sveučilišta u Ujedinjenom Kraljevstvu, objavljenih na stranicama velike agencije za zapošljavanje, pao je s približno 180000 prije četiri godine na 50000 danas. Smatra se da je umjetna inteligencija jedan od faktora. Zaposlenost mladih u visokotehnološkom sektoru, u dobi od 18 do 24 godine, smanjila se za 30 posto između prosinca 2019. i prosinca 2025., dok je sam sektor u tom razdoblju porastao za 33 posto. Stoga je, dok se vlada priprema objaviti rezultate analize zapošljavanja mladih, hitno potrebno gotovo milijun nezaposlenih mlađih od 25 godina uključiti na tržište rada. Prioritet bi pritom trebalo dati osposobljavanju prije ulaska u programe naukovanja i ponovnom uvođenju naknada za uzdržavanje tijekom školovanja, uz temeljitu reformu sustava socijalnih naknada koji ne uspijeva odgovoriti na potrebe mlađe generacije.
No riječ je o problemu svjetskih razmjera. Zbog sve većeg tereta duga i vrtoglavog rasta izdataka za obranu i energetske subvencije, vlade su zarobljene u svojevrsnoj fiskalnoj luđačkoj košulji, zbog čega će teško pronaći sredstva potrebna za ostvarenje težnji mladih. Velik dio javne potrošnje odlazi starijim generacijama, na štetu škola i sveučilišta. U zemljama OECD-a približno polovica ukupnih izdataka za zdravstvo i socijalnu sigurnost odlazi starijim osobama – onima starijima od 65 godina – iako one čine samo 18,5 posto ukupnog stanovništva. U toj su kategoriji najveća stavka mirovine, koje čine 38 posto izdataka, no razumljivo je da i velik dio zdravstvene potrošnje odlazi na starije osobe. Istodobno, mladi danas raspolažu znatno manjim udjelom prihoda nego što su ga imale prethodne generacije, pa se jaz u prihodima i bogatstvu između mladih i starih povećao.
Vrijeme je da povežemo sve te činjenice. Valérie Becquet, sociologinja sa Sveučilišta CY Cergy Paris i suautorica knjige Geopolitika mladih: angažman i (e)mobilizacija, upozorava da se prosvjedi pretvaraju u širi društveni pokret. „Nejednakosti postoje na svim razinama”, kaže ona, „a razlike između različitih društvenih skupina sve su veće.” Povodi za prosvjede razlikuju se od zemlje do zemlje, ali osnovna je pritužba zapanjujuće slična. Mladi smatraju da su sva obećanja kako će živjeti bolje od generacije svojih roditelja već prekršena – i za takvu tvrdnju imaju snažne argumente. Na kušnji se nalazi i sama liberalna demokracija.
Gordon Brown, The Guardian
Autor je bivši premijer i ministar financija Velike Britanije.
