birokracija

Šalter sala javne uprave malog provincijskog bosanskog gradića u Posavini. Hardver je dobar, čisto je i uredno. Organizacija naizgled štima, posvuda su velike table s jasnim uputama gdje se nalazi koja služba pa se ne mora portira tlačiti pitanjima, a procedura kojom ćemo dobiti dokumente je pojednostavljena i dobro objašnjena od strane ljubaznog službenika. Mašala, izgleda da je ovdje i softver dobar, nećemo izgubiti puno vremena, kažem sebi u bradu. I stvarno, ne treba nam puno papira, onih par papira koji nam trebaju možemo dobiti u susjednoj zgradi. Odlično, ovo iskustvo je sve bolje i bolje, još malo pa ću spjevati panegirik ovakvoj organizaciji javne uprave.

Nastavi čitati →

Ima nešto tragikomično u tome kad se sa alanfordovskim Zavodom za istraživanje ruda i gubljenje vremena susretneš u realnom životu – i uvjeriš se da je stvaran! To je kao da ugledaš Bigfoota; možda te ugrožava i želi ti nauditi, ali je ipak uzbuđujuće.

***

Ovu priču mogao bi otpočeti od dana kada nisam susreo Bigfoota, ali sam upoznao Šeficu Biroa (mitski čupavac iz šuma Sjeverne Amerike je svakako simpatičniji). Šefica Biroa – zvučalo mi je kao neki neslužbeni naziv funkcije, poput samoproglašenog Jedinog zakona zapadno od Pecosa Roya Beana, ali tako su mi je predstavili. A ja sam samo tražio da me primi glavni u lokalnom Birou kantonalne Službe za zapošljavanje nakon što sam uvidio da sa službenikom na šalteru ne mogu riješiti ništa.

Ono što sam došao rješavati je pitanje besplatnog zdravstvenog osiguranja – kojeg sam izgubio zbog neredovnog javljanja za Biro.

Nastavi čitati →