Bogić i (pre)duboka Miljacka

Znam Čovjeka. Jer, Sudbina je opetovano počastila potpisnika ovih redova da sarađuje, lijepo se podruži i razgovara sa plemenitim Bogićem Bogićevićem – u onom i ovom životu. Prvo u Beogradu, potom u Briselu i Den Haagu, pa drugdje, na onim pustim konferencijama uoči i tokom raspada SFR Jugoslavije. Dakle, iz prve ruke znam detalje o onome što ga je zadesilo i kako je sve tantalovski izdržao, jer se tada i tada nije priklonio Planu A, njenog pomahnitalog vojnog i političkog vrha. U poratnom Sarajevu vazda smo bili dobri, a jedno vrijeme smo i radno-poslovno dijelili prostore u zgradi Unitica na Marijindvoru. Savršeno obnovljenoj i deset puta modernijoj od originala koji je s početka opsade Sarajeva skršila artiljerija bivše JNA u sklopu odabranih ciljeva poput sarajevskih twin-towersa, u domaćem žargonu poznatih pod Momo i Uzeir. Prisjetimo se, po Carlu Jungu, simbolika je bitna, nije tek kolateralna šteta.

Nastavi čitati “Bogić i (pre)duboka Miljacka”