Bogić i (pre)duboka Miljacka

Znam Čovjeka. Jer, Sudbina je opetovano počastila potpisnika ovih redova da sarađuje, lijepo se podruži i razgovara sa plemenitim Bogićem Bogićevićem – u onom i ovom životu. Prvo u Beogradu, potom u Briselu i Den Haagu, pa drugdje, na onim pustim konferencijama uoči i tokom raspada SFR Jugoslavije. Dakle, iz prve ruke znam detalje o onome što ga je zadesilo i kako je sve tantalovski izdržao, jer se tada i tada nije priklonio Planu A, njenog pomahnitalog vojnog i političkog vrha. U poratnom Sarajevu vazda smo bili dobri, a jedno vrijeme smo i radno-poslovno dijelili prostore u zgradi Unitica na Marijindvoru. Savršeno obnovljenoj i deset puta modernijoj od originala koji je s početka opsade Sarajeva skršila artiljerija bivše JNA u sklopu odabranih ciljeva poput sarajevskih twin-towersa, u domaćem žargonu poznatih pod Momo i Uzeir. Prisjetimo se, po Carlu Jungu, simbolika je bitna, nije tek kolateralna šteta.

Kandidatura

Svi koji nisu znali ili se pravili da ne znaju, danas znaju. Neki pošteno priznaju da ideja sa kandidaturom Bogića Bogićevića na mjesto gradonačelnika Sarajeva, nije bila sasvim ozbiljna u namjeri a pogotovu u pripremi.  

Sami predlagači su bili stanovito zatečeni njegovim pristankom, naročito onim blistavim, državnički sabranim i poučnim nastupom na FaceTV kojim je pomeo ciljane tlapnje o njegovoj ‘lohotnoj’ zdravstvenoj kondiciji i predugoj ‘hibernaciji’. Vrijedi ovdje i svuda po Jugolendu i šire izdvojiti njegove riječi izgovorene tom prigodom, prepisane-neprepisane od Nelsona Mandele, nesporno jednog od premalo njih, recimo dva-tri istinska državnika na planeti s kraja prošlog i početka ovog stoljeća: ‘Žrtva je uvijek prva pružala ruku pomirenja.’

Potom je odmah krenuo ples navježbanih vanjskih i unutrašnjih vampira – kako u istinski lohotnim redovima četvorke, tako i stamene konkurencije – sa razvidnim ciljem da prečasnom Bogiću OGADE ulazak u Vjećnicu. I jedni i drugi, igrajući na sigurno…

Igre prijestola 

Za svaki slučaj, po televizijama, tiskovinama i internetu uporno je i sustavno plasirana besmislena, tandara-mandara onomatopeja kako se radi o – za jednog Bogića Bogićevića – prizemnoj, “nikakvoj bitnoj funkciji, glede stvarnih ovlasti gradonačelnika Sarajeva po važećem, daytonskom statutu glavnog grada“. Plus, išlo je taksativno podsjećanje kako je ranije glatko odbio preko nekoliko laskavijih ponuda poput one na vrhu samo Njemu jedne i jedine SDP, i/ili pak bitnijih funkcija u raskošnoj daytonskoj paleti. Ostatak priče znamo.

Situacija

Bogić jeste (očekivano) reagovao, ali je plaho požurio sa formalnom, ‘neopozivom ostavkom’ na mjesto jednoglasno izabranog gradonačelnika Sarajeva, odmah nakon one projektovane, strateške zadrške involviranih. Ova prvoloptaška poplava aplauza ponosnom Bogiću, nije za slavlja niti je konstruktivna priča uoči izbora-svih-izbora 2022. Jer, njegovo ljudsko reagovanje na kopernikanski obrat u Vijećnici n i p o š t o  ne treba stavljati u istu rečenicu sa onom pričom i onim Bogićem sa početka ove priče.

Zato su sasvim legitimni zahtjevi i molbe upućeni legitimno izabranom gradonačelniku Vrhbosne da se predomisli. Bogić ima krivo, odnosno nema pravo da se odriče – poslužimo se njegovim riječima – ‘radne obaveze’ kontra prejasnog Glasa Naroda. Osim ako nema sasvim privatne, nedodirljive razloge. Ili zna nešto što mi, vi i oni – ne znamo.

Da se ne lažemo, nije da nije znao kakvo ozračje ga čeka na radnom mjestu u veličanstveno obnovljenoj Sarajevskoj *Vijećnici, također ciljano sprženoj od artiljerije bivše JNA na početku opsade glavnog grada, netom međunarodno priznate Republike BiH. Opet na FaceTV uskoro bivši(?) vidno raspoloženi gradonačelnik Abdulah Skaka se zakleo Gospodarom svih svjetova da je Bogić – ta plafon gromada od čovjeka i moralna vertikala od kolege na čelu ovog grada – od početka do kraja balade bio jedini izbor najviših organa, članstva i simpatizera najveće stranke u Bošnjaka.’ Nema dalje!

Da rezimiramo. Vijest o kandidaturi i jednoglasno izabranom novom gradonačelniku Sarajeva odjeknula je ultra snažno i široko. Dotakla je srca i duše ljudi koji znaju o kome je riječ i o čemu se radi. Na zadovoljstvo svih domaćih snaga i moćnih prijatelja u Europi i svijetu, posvećenih ili ne baš jedinoj mogućoj – građanskoj BiH. Naravno, sa svim njenim multi-kulti ukrasima i vladavinom prava.

Ovo izloženo je sada do Bogića. Vrijeme leti, rečeni izbori 2022. su iza ugla. Svi upamet, sa Bogićem ili bez njega. Nema nam druge, osim da biramo najbolje umjesto žilavih mediokriteta koji će klepnuti ušima svakoj vlasti. Jer samo takva hiljadugodišnja će biti održiva i otporna na mitove domaće proizvodnje ili uvezene fantazmogorije, idealne za halapljive valunge domaćih i stranih hulja, susjeda i komšija, bližih i daljih. Do tada, ne treba se zanositi fejk vijestima o neviđenom napretku na euroatlantskom putu koji su u opisu poslova svake jalove, a predobro plaćene vlasti, pa i kada ista glumi opoziciju, po modelu patentiranom širom pustog Jugolenda, razrađenom do boli u dejtonskom paradžematu.

U međuvremenu, debela većina onih koji se nisu snašli ne treba računati na bilo šta osim sadake i/ili daljih gubitaka – i na mostu i na ćupriji (op.a.: daBogda ovdje ne bio u pravu). Dok debelo namirena tanka tanjina ne bere brigu ni oko čega, osim prebrojavanja glasova na notornoj farsi od izbora na svim razinama, potom kupo-prodajom ruku i pospremanjem u tim i tim pripadajućim institucijama, tijelima i upravnim odborima. Potrudimo se, dakle, da upamtimo onu gorenavedenu mudru poruku našeg *Madibe Bogića Bogićevića. U tom svjetlu poželimo briljantnom filmu Jasmile Žbanić i njenom dream-teamu, naročito našoj, vašoj i svojoj Aidi, povratak u Sarajevo, Beograd i Zagreb… – na bijelom konju i ispruženoj ruci Pomirenja.

/** Usput, danke, danke, danke vazda elegantnom političkom i legendarno prijateljskom Beču, ali je ipak malo rano za lepršave (dominantno parvenirske) balove polusvijeta i slične kerefeke na obali nikad mutnije Miljacke!

/*Madiba je drugo ime za bivšeg predsjednika Južnoafričke Republike, Nelsona Mandelu. Kraće je to ali sadržajnije i popularnije njegovo ime u Narodu, poteklo iz njegovog plemena (Xsosa).


Nedžad S. Hadžimusić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s