U septembru 1947. jugoslavenske vlasti osudile su hafiza Mahmuda Traljića na deset godina zatvora. Bio je optužen da je, kao pripadnik tzv. »Dobračine grupe«, radio na rušenju postojećeg poretka u Jugoslaviji. Tih deset godina odležao je skoro u potpunosti, zato što nije htio da podnese molbu za umanjenje kazne. U molbi bi morao izjaviti da se kaje, a on se – kako je potvrdio u jednom intervjuu iz 1991, kada je partijska država već bila propala – nije kajao za ono što je radio, budući da je to bilo »sve sa najboljom namjerom, te sa željom da pomogne[m] islamsku stvar u našim krajevima«[1].
Nastavi čitati “»Naša islamska stvar«”
digitalnademokracija.com 