Jedna od optužbi koje su se u prethodnim desetljećima najčešće upućivale Sjedinjenim Američkim Državama jest da ova zemlja postupa kao svjetski žandar ili svjetski policajac, ili da bar ima ambiciju da to bude. Uporedo, te optužbe bile su popraćene – ne samo na »antiimperijalističkoj ljevici« – izrazima nesumnjivog zadovoljstva svaki puta kada bi se američke vanjskopolitičke akcije prepoznate kao »svjetskopolicajske« završile neuspjehom.
Nastavi čitati “Antiamerikanizam (V): Svjetski policajac” →
Tarik Haverić, politolog, publicist, autor nekoliko sjajnih i zapaženih knjiga poput one „Kritika bosanskog uma“ i „Čas lobotomije“, ugledni liberalni intelektualac, u razgovoru za Bljesak.info govori o građanskoj državi i njenom konceptu kako je shvaćaju nacionalne stranke u BiH, fenomenu kulture nekažnjavanja za govor mržnje i šovinizam u javnom prostoru, položaju Ostalih, te nekompetentnoj i korumpiranoj akademskoj zajednici. Haverić kaže kako na našim prostorima glavni politički akteri zapravo ne znaju šta je „građanska država“.
Nastavi čitati “Tarik Haverić: Ni oni koji se navodno zalažu, a ni oni koji se protive ideji građanske države ne znaju ništa o tom” →
Ugleni liberalni intelektualac Tarik Haverić objavio je prve nastavke novog serijala o liberalizmu.
Serijal je nastao u suradnji s Fondacijom za slobodu Fridrich Naumann.
Toplo preporučamo.
Nastavi čitati “Tarik Haverić, serijal o liberalizmu” →
Otkako sam u Času lobotomije (2007) na lik i djelo Muhameda Filipovića bacio svjetlo nešto drukčije od onoga u kojem je on volio da se predstavlja, nisam ga često susretao. Ako bi se i dogodilo da se na ulici ne možemo izbjeći, mimoilazili smo se s obostranim neuvažavanjem. Utoliko više sam bio zatečen kada me tog jutra krajem novembra 2018. presreo kod Markala, na Trgu oslobođenja od Alije Izetbegovića. Nezaobilazni šešir, nekakve naočale nalik na sunčane iako je bilo oblačno, i po jedan ceker u svakoj ruci. Upad direktan i agresivan: – A zašto Vi, Haveriću, mene mrzite?
Nastavi čitati “Jedan susret s Muhamedom Filipovićem” →
U svojoj Logici naučnog otkrića (1934) Karl Popper uvodi pojam »opovrgljivosti« (falsiability) kao rješenje dva problema. Prvi je problem razgraničenje nauke od drugih proizvoda ljudske intelektualne djelatnosti (umjetnost, književnost, vjerovanje): neki stav je naučan ako je načelno moguće da bude opovrgnut osmatračkim nalazima. Naprimjer, iskaz »Pjesnici su čuđenje u svijetu«, iako smislen, nije naučan, jer ne možemo zamisliti osmatrački nalaz kojim bismo ga mogli opovrgnuti.
Nastavi čitati “Tarik Haverić: Kod dva crna labuda” →
Gornji je naslov, naravno, svojevrsna prevara, ono što se na engleskom zove a hook a na francuskom l’accroche. Računam, naime, da će mnogi čitalac pohitati da zbog takvog naslova, i nakon početnog šoka, otvori tekst i vidi šta jedan lojalan član Naše stranke zamjera predsjedniku koga je dosad bezuslovno podržavao u svim okolnostima, a to je već pola posla: velika je vjerovatnoća da će taj čitalac do kraja pročitati ovaj napis u kome ja Predragu Kojoviću zapravo ne zamjeram ništa, ili veoma malo.
Nastavi čitati “Šta zamjeram Predragu Kojoviću” →
Ugledni bosanskohercegovački intelektualac Tarik Haverić pokrenuo je Youtube kanal i podcast pod nazivom Povijest političkih ideja, u kojem donosi “sažet pregled razvoja političkog mišljenja od najstarijih vremena do danas”.
Serijal zasad ima četiri epizode, a prema riječima gospodina Haverića namijenjen je ‘obrazovanim nestručnjacima’.
Preporučujemo svima koje zanima politika, posebno teorijski aspekti.
Nastavi čitati “Tarik Haverić: Povijest političkih ideja” →
Piše: Tarik Haverić
(Ovaj tekst čini treći i posljednji dio drugog poglavlja knjige Bošnjaštvo kao promašen projekt. Kako suditi (o) povijesti, koja treba da se pojavi do kraja 2021.)
Inače, Safet Bandžović započinje svoju studiju Bošnjaci i antifašizam opsežnim uvodnim poglavljem ispunjenim uopštenim razmišljanjima koja treba da potkrijepe zaključke do kojih će na kraju doći. Taj postupak je sasvim legitiman, i u njegovom slučaju čak nezaobilazan: kako je pisao još Wilhelm Dilthey, problem osobenosti spoznaje fenomena povijesnog života ne može se riješiti bez razvijanja cijele filozofske pozicije unutar koje svoje pravo značenje dobiva i taj pojedinačni problem. Ta pozicija većinom je implicitna: mi znamo da je Sartre egzistencijalist a Ch. S. Peirce pragmatist, i da su i jedan i drugi u odgovarajućim djelima obrazložili svoje filozofske svjetonazore, pa eksplicitnu potvrdu ovih potonjih ne očekujemo na početku svakog njihovog novog spisa. S Bandžovićem je drukčije: on je manje poznat autor koji svojom studijom namjerava da ponudi nov pogled na jednu navodno zanemarenu historijsku građu, pa je razumljivo da na početku iznese vrednosne i metodološke pretpostavke svoga rada, tj. svoju poziciju.
Nastavi čitati “Muslimanski rezolucionari (III)” →
Piše: Tarik Haverić
(Ovaj tekst čini drugi dio drugog poglavlja knjige Bošnjaštvo kao promašen projekt. Kako suditi (o) povijesti, koja treba da se pojavi do kraja 2021.). Prvi dio možete pročitati ovdje.
Nastavi čitati “Muslimanski rezolucionari (II)” →
Svojevremeno sam napise britanskog konzervativnog autora Rogera Scrutona o misliocima “nove ljevice” prihvatao cum grano salis, trudeći se da zadržim distancu prema njegovim besprizivno poraznim sudovima. Ne znam je li u pitanju biološki proces starenja, ali na polovini sedme decenije (moje, a ne Scrutonove, jer on je umro) neki njegovi stavovi sve su mi bliži. To se potvrdilo kada sam u konfinaciji pročitao “Epidemijsku situaciju”, kratak tekst koji je u konfinaciji napisao jedan od Scrutonovih junaka, francuski filozof Alain Badiou – na kojeg se nauk o starenju očito ne odnosi, jer je i u 84. godini jednako ostrašćen maoist kakav je bio u 1960-ima. Nastavi čitati “Staračka bolest ljevičarenja u postkomunizmu” →
Nastavak teksta: Novi život starih tekstova (I)
S druge strane, Vejzalajbegovićev tekst »SDA rezolucija – ko sanja Republiku BiH?«, upravo zato što je oslobođen polemičarske strasti koja i prečesto preraste u animozitet, pruža priliku za analizu cijelog žanra kojem, po mom mišljenju, pripada – a to je impresionistička politologija koja, barem kvantitativno, zauzima prvo mjesto u elektronskim medijima i kibernetičkom prostoru. Nastavi čitati “Tarik Haverić: Novi život starih tekstova (II)” →
Nakon reakcija izazvanih Programskom deklaracijom Stranke demokratske akcije u kojoj je navodno najavljen zaokret ka »građanskoj državi«, urednici Prometeja smatrali su da je korisno da na svom portalu objave (20. septembra) moj tekst »Došao šejtan po svoje«, napisan prije nešto više od 13 godina (Dani br. 452, 10. februara 2006, ss. 18-20). Uredničkom intervencijom, nadnaslov teksta iz Dana, »Zašto BiH (nažalost) ne može biti građanska demokratija«, postao je na Prometeju njegov naslov. Nastavi čitati “Tarik Haverić: Novi život starih tekstova (I)” →
Piše: Tarik Haverić
„Šta je gore, Trump ili Brexit?“ – to je pitanje koje ljevičari često postavljaju Garyju Youngeu otkako se ovaj kolumnist Guardiana vratio u Britaniju nakon 12 godina provedenih u Sjedinjenim Američkim Državama. Nedavno je on, u istoimenom tekstu za The Nation (koji je kod nas preveden na nezamjenjivom Peščaniku), pokušao da na to pitanje i odgovori. Prihvatajući perspektivu prema kojoj „ni jedno ni drugo ne mogu donijeti ništa dobro“, Gary Younge objašnjava zašto između to dvoje postoje, prema njegovom mišljenju, važne razlike: Nastavi čitati “Trump, Brexit, a i Katalonija…” →
Piše: Tarik Haverić
Ako bismo Ameriku prikazali kroz niz instant-fotografija koje vjerno prenose nesporne činjenice socijalnog svijeta, dobili bismo prilično obeshrabrujuću sliku. Uzmemo li za primjer samo jednu važnu dimenziju međurasnih odnosa, položaj Afro-Amerikanaca, zaključit ćemo da je Amerika zemlja akutne (i institucionalizirane!) diskriminacije: Afro-Amerikanci su redovno žrtve rasnog profiliranja i policijskog nasilja, čine 40 % zatvorenika iako ih je svega 12,7 % u stanovništvu, 13 % Afro-Amerikanaca ima fakultetske diplome naspram 23 % bijelaca itd. Nastavi čitati “Antiamerikanizam (III): Stanja i procesi” →
Piše: Zlatko Paković
Stvarnost je simptom dominirajuće ideologije. U manjoj ili većoj meri, ili simptom prosvetiteljstva, humanističkih nazora, entuzijazma razuma i kritičkog preispitivanja inače neupitnih vrednosti, ili simptom ideološkoverske dresure, ekstaze dogmatizma i bezumlja. Nije teško pogoditi u koji od ova dva vilajeta spada stvarnost nacionalnih država nastalih razaranjem Jugoslavije.
Nastavi čitati “Kritika bosanskog uma: Ova je knjiga fantom slobode!” →
digitalnademokracija.com