Agresivnom vojnom invazijom Rusije na Ukrajinu dogodila se globalna kataklizma i potres, koji je gotovo preko noći podijelio svijet na bipolarne dijelove koji se međusobno isključuju. Fenomen rata, kao društvene pojave, na površinu je tako izbacio razne teorije i poglede, koji u mnogim slučajevima nemaju ama baš nikakvu logiku i istinu, ali su zato vrlo efektivno propagandističko oružje.
Nastavi čitati “Profesionalni uzbuđivači sirotinje” →
Mislilo se do sada da je o Ivi Andriću čaršija „znala“ sve: za hrvatsko-katoličku bio je nacionalni prebjeg i vjerski konvertit, posrbica i prodana duša, za građansku srpsku – fra Ivan-beg, politički suncokret koji je iznevjerio kralja i monarhiju a za pun tanjur i miran život prihvatio Tita i komuniste, za bošnjačko-muslimansku mrzitelj islama, Bosne i muslimana. Još koješta se nadodavalo. Neki su mudri hrvatski književni povjesničari pouzdano znali da je fratarsko kopile, bošnjački znalci su ih korigirali: ne, no je begovsko pa mu otuda genijalnost, a osim toga napisao je po naredbi Udbe roman Derviš i smrt , to kukavičje jaje koje je morao potpisati Meša Selimović da bi muslimani lakše progutali prijevaru (vidi ovdje: Lažni pisac Meša Selimović). A u svim čaršijama jednako se „znalo“ i da je bio beskrupulozni erotoman, mizantrop, škrtac, itd.
Nastavi čitati “Ivan Lovrenović, „Andrićevstvo“, turkofilija, turkofobija” →
digitalnademokracija.com