I onda – Osim!

U lipnju 2002. godine, za trajanja svjetskoga nogometnog prvenstva u Južnoj Koreji, napisao sam u jednom članku kratki ekskurs kao naklon igračkoj umjetnosti Zinedina Zidanea, sjećajući se nekih utakmica koje sam u ranoj mladosti svojim očima gledao, a na kojima se ukazivao duh iste umjetnosti. Sve su one bile realizacija apsolutnoga nogometa, svaka od njih potpuno se otela ikakvom sistemu, taktici, „trenerskim zamislima” – čisti sevdah! Vlasnik sam unutarnjih snimaka triju-četiriju takvih utakmica na Maksimiru koje tehnološki nisu zapamćene, ali se i danas vrte negdje među zvijezdama, drukčije ne može biti.

Nastavi čitati “I onda – Osim!”

Opus u nastajanju o kulturi u nestajanju

Pogovor u knjizi eseja Ivana Lovrenovića Pripadati i ne pripadati

Kod riječkoga izdavača Ex libris, kojega vode Željko Međimorec i Zoran Grozdanov, objavljena je ovih dana knjiga eseja: Ivan Lovrenović, Pripadati i ne pripadati. Oblikovanje i prijelom djelo su majstorskoga tandema Damir Bralić i Lana Grahek.

Nastavi čitati “Opus u nastajanju o kulturi u nestajanju”

Fra Stjepan Duvnjak, čovjek koji je znao svoje mjesto

Dva su mjeseca otkako je otišao fra Stjepan Duvnjak. Skoro nije bilo dana da nisam na njega pomislio. Kako nećeš, kad ljúdī, kakav je bio on, u ovome posrnulom i opustjelom vaktu nedostaje kao kruhu soli, da bi bio kruh.

Svojevremeno, kada sam u Svjetlu riječi (za urednikovanja fra Ivana Šarčevića) tražio sažetu „formulu“ duha bosanskoga franjevaštva za naslov teksta, upravo mi je cijela pojava fra Stjepanova ponudila rješenje: vedrina i pregaranje.

Nastavi čitati “Fra Stjepan Duvnjak, čovjek koji je znao svoje mjesto”

Dragan Čović i njegova stranka su kriptonit za Hrvate u BiH

Dragan Čović je prestigao Angelu Merkel po dužini mandata na čelu stranke koju vodi.  To je impresivan podatak, ali tu svaka sličnost prestaje. Po učinku i reputaciji, bilo bi fer reći da stvari stoje malo drugačije.

Gospodin Čović je za bh. prilike moćna i utjecajna osoba. Političar koji svojom (skoro doslovno) strankom dominira već više od petnaest godina, a time i nekim važnim procesima na razini cijele BiH. Pokazao je da zna kako eliminirati svaku potencijalnu konkurenciju unutar HDZ-a. U stanju je potisnuti, pa i obesmisliti druge hrvatske stranke, prikazati se umjerenim Europljaninom, skrenuti tok rijeke. Odnedavno ima i obiteljski grb, koji govori puno toga ali vjerojatno ne ono što bi želio ponosni vlasnik.

Nastavi čitati “Dragan Čović i njegova stranka su kriptonit za Hrvate u BiH”

Ivan Lovrenović, „Andrićevstvo“, turkofilija, turkofobija

Mislilo se do sada da je o Ivi Andriću čaršija „znala“ sve: za hrvatsko-katoličku bio je nacionalni prebjeg i vjerski konvertit, posrbica i prodana duša, za građansku srpsku – fra Ivan-beg, politički suncokret koji je iznevjerio kralja i monarhiju a za pun tanjur i miran život prihvatio Tita i komuniste, za bošnjačko-muslimansku mrzitelj islama, Bosne i muslimana. Još koješta se nadodavalo. Neki su mudri hrvatski književni povjesničari pouzdano znali da je fratarsko kopile, bošnjački znalci su ih korigirali: ne, no je begovsko pa mu otuda genijalnost, a osim toga napisao je po naredbi Udbe roman Derviš i smrt , to kukavičje jaje koje je morao potpisati Meša Selimović da bi muslimani lakše progutali prijevaru (vidi ovdje: Lažni pisac Meša Selimović). A u svim čaršijama jednako se „znalo“ i da je bio beskrupulozni erotoman, mizantrop, škrtac, itd.

Nastavi čitati “Ivan Lovrenović, „Andrićevstvo“, turkofilija, turkofobija”

Ivan Lovrenović: Misliti diferencirano, uvijek znači misliti manjinski

Intervju u povodu knjige „Putovi su, snovi li su“

Razgovarala Branimira Lazarin

Express, Zagreb, 6. 11. 2020.

U knjizi “Putovi su, snovi li su” (Fraktura, 2020.) Ivan Lovrenović okupio je svoje putopisnice, kraće i dulje bilješke uz putovanja od početka vlastitog putničkog staža, a taj broji pedesetak godina. Povijesna distanca je uzbudljiva platforma, riječ je o emotivnom itinereru i kod Lovrenovića uvijek o dubljoj potrazi za životnim tragovima kulture prostora kojim hoda. Lovrenović razmišlja putujući, čitav je život posvetio tom pozivu. Razgovaramo u povodu ove knjige, koja je, kao i svaka njegova pret­hodna, primjer lovrenovićevskoga “klju­ča” u refleksije o suvremenim temama Bosne: političkim koliko i povijesnokulturnim, bez ostatka.

Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: Misliti diferencirano, uvijek znači misliti manjinski”

Duško Barać, Uzroci nastaka i bitna obilježja franjevačkog reda i bosanske redodržave

Skoro će pedeset godina otkako tragam za osobnim i znanstvenim identitetom autora koji je na „našim stranama“ nastupio samo jednom, ali kako!

Tadašnji Institut za izučavanje jugoslovenskih književnosti u Sarajevu održao je početkom novembra 1972. godine, o stopedesetoj godišnjici rođenja fra Grge Martića, simpozij „Fra Grgo Martić i bosanskohercegovačka kulturna i književna baština“, a slijedeće godine u svome Godišnjaku objavio i zbornik radova pod istim naslovom. (U redakciji su bili Mirjana Bogavac, Boris Ćorić, Dejan Đuričković, Branko Milanović i Ljubica Tomić-Kovač.)

Nastavi čitati “Duško Barać, Uzroci nastaka i bitna obilježja franjevačkog reda i bosanske redodržave”

Papa Franjo i “božanski užitak”

„Mračna stvar, krst! Mračno je sve što se krstom krsti. Hiljadu godina mijesite mrak, pa nikad ništa! Ne dižete glavu ispod krsta. To vam je kazna. Vi ste protiv božjeg dara i stvorenja. Šta se može? Kršten narod, ćorav narod, nesrećan narod. (…) Imate oči tek da ne pronesete zalogaj mimo usta i da potrefite u vrata. (…) Krst na očima, pa šta možeš da vidiš? Krst i krst. A ima da se vidi, siroto moja, ima!“

Nastavi čitati “Papa Franjo i “božanski užitak””