Kraj mađarske demokracije

Piše: Samuel Salzborn

Otkad je u svibnju 2010. Viktor Orbán postao premijer Mađarske, on i njegova stranka Fidesz – Mađarski građanski savez (Fidesz-MPSZ) počinju trajno mijenjati politički sustav ove zemlje.

Sudjelovanje u demokratskim procesima uvelike je ograničeno. Orban i njegovi suradnici za cilj imaju boriti se protiv (liberalnog) pojedinca, a za (etnički) kolektiv. Za njih ne postoji individualno ljudsko biću kao subjekt, nego ljudsko biće kao dio vrlo specifične kulturne zajednice. “Žurnal za demokraciju” još 2012. govorio je o “mađarskom neliberalnom zaokretu”, koristeći vlastiti propagandni izraz mađarskih vlasti – “neliberalna demokracija”. Danas pak moramo ustvrditi da Mađarska više uopće ne bi trebala biti shvaćena kao demokratska zemlja. Štoviše, proces rušenja demokracije može se razumjeti samo ako se shvati da dvije radikalne desničarske stranke, Fidesz i Jobbik Magyarországerő Mozgalom (Pokret za bolju Mađarsku), djeluju tako da zapravo dijele političke zadatke.

Radikalizacija Fideza, osnovanog 1988. godine može se shvatiti samo u kontekstu odnosa s Jobbikom, osnovanim 2003. To je zato što Fidesz i Jobbik prakticiraju de facto podjelu poslova u mađarskoj politici. Naime, dok Fidesz predvodi u demontiranju demokratskih struktura Mađarske u ustavnim i pravnim normama, na taj način pretvarajući Mađarsku u nacionalističku diktaturu, Jobbik promovira rasističku, anti-romsku i antisemitsku borbu protiv demokracije- na ulici. To rade, između ostalog, napadima i protjerivanjem beskućnika.

Kao što sam već ustvrdio na drugome mjestu, s ove dvije stranke Mađarska je odustala od demokracije i pretvorila se u diktaturu. To je osobito slučaj s Fideszovom ogromnom većinom u parlamentu ali i novim ustavom, izmjenama Zakona o državljanstvu i izbornom zakonu, te ograničavajućim medijskim zakonima koji dopuštaju razne oblike cenzure. Ovo posljednje temelji se na općim zakonskim odredbama i primjetno je ograničilo slobodu medija. Osim toga, u službenom nazivu države izbrisana je riječ “republika”.

Novi mađarski ustav temelji se na etničkom razumijevanju nacije, dok su manjine isključene. Zemlju vraća u mračne europske godine prije Drugog svjetskog rata gdje se slave samo obitelj, čast i rad. Mit i Bog dobivaju ustavni status dok su ovlasti pravosuđa na ustavnoj razini u velikoj mjeri ograničene.

Ove zakonske promjene obuhvaćaju eksplicitno etničke pretpostavke. One su znatno ojačale moć vladajućih stranaka i drastično ograničile prava oporbe. Obje vladajuće stranke privržene su svojevrsnom ‘rekalibriranju politike’. Svoje politike uvelike temelje na predmodernim religijskim tradicijama a Jobbik, kao izričito antisemitska stranka, referira se i na fašističke tradicije u govorima, simbolima i ritualima, kao i na pro-nacističku Mađarsku pod Miklósom Horthyem.

Iz ovoga se vidi da je liberalna demokracija postala zakleti neprijatelj Fideza i Jobbika. Antiamerički i antieuropski (ili barem anti-EU) stav, u kombinaciji s pro-ruskom orijentacijom dodatno povezuje obje stranke. Štoviše, obje djeluju izrazito nacionalistički, instrumentalizirajući tzv. “prekogranične Mađare” u Rumunjskoj i Austriji. To čine kako zakonima tako i u politici, s ciljem da ojačaju svoje ambicije i ideju „Velike Mađarske“ te da si povećaju broj potencijalnih pristaša na izborima. Kombiniraju nacionalističke i imperijalno-aneksističke principe: u slučaju Jobbika izravnim referencama na fašističke i nacionalsocijalističke modele a u slučaju Fideza više na tradicije ‘Katoličkog carstva Mađara’ – nacionalistički definiran etnički narod u uskoro oživljenoj Magyar Királyság (“Mađarskoj kraljevini”). Pored svoje autokratsko-aristokratske dimenzije, ova tradicija ima i jasnu etničku konotaciju – mađarsku kulturu koja se proteže na više od tisuću godina, od 9. stoljeća.

Razlike između Fideza i Jobbika mogu se pronaći prije svega u ‘strateškom zauzimanju’ tematskih područja: Jobbik često formulira radikalne antidemokratske ideje koje Fidesz onda provodi u djelo. U domaćoj politici, Jobbik ispunjava funkciju seizmografa za Fidesz. Oni pokazuju koliko manevarskog prostora ima za nacionalističko dokidanje demokracije, te na koliko radikalan način se mađarski nacionalistički ideali mogu provesti u djelo uličnim djelovanjem.

(Open Democracy)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

A WordPress.com Website.

Gore ↑

%d bloggers like this: